TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 13. listopada

  • Written by:

Božja prisutnost
“Stojim na vratima i kucam”, kaže Gospodin.
Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni!
Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.

Sloboda
Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.

Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isusovački pisac Antony de Mello običavao je reći da u isto vrijeme ne možeš biti zahvalan i nesretan. Ima toliko toga na čemu možemo biti zahvalni i o tome se trebamo s vremena na vrijeme podsjetiti.
U velikoj radosti što su ozdravili, druga devetorica gubavaca zaboravili su na veću radost što su primili ovako divan i nezaslužen dar. Provest ću neko vrijeme spoznajući u zahvalnosti dobročinstva koja sam sam primio.
Isus kaže Samarijancu “Vjera te je tvoja spasila”. Zahvalit ću Bogu na daru vjere koja me čini sposobnijim suočiti se sa životnim patnjama i protivštinama. Molit ću Gospodina Isusa da učvrsti moju vjeru.

Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari