TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatski ban Josip Jelačić

Slika 1. Spomenik banu Josipu Jelačiću u Zagrebu (MJ)

 

Josip grof Jelačić Bužimski (1801. – 1859.), general, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban od 1848. do 1859. Školovao se u najelitnijoj plemićkoj školi u bečkom Therezianumu i napravio uspješnu vojničku karijeru. 

Kralj Ferdinand I. Habsburgovac 23. ožujka 1848. godine imenovao ga je hrvatskim banom i kraljevskim savjetnikom te unaprijedio u zapovjednika i generalmajora banskih pukovnija, glinske i petrinjske. Neovisno o vlasti u Beču velika Narodna skupština  u Zagrebu ga je 25. ožujka izabrala za hrvatskog bana. Prisegnuo je 8. travnja 1848. u Beču, a u Zagrebu je svečano ustoličen za hrvatskog bana 5. lipnja 1848.

Josip Jelačić se borio protiv mađarske hegemonije i pomoću Sabora radio na uređenju državnopravnih odnosa prema Ugarskoj i Austriji. Dana 9. lipnja 1848. Hrvatski je sabor odredio odnos Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Ugarskoj u 18 točaka. Određeno je i korištenje hrvatskog jezika kao službenog zbog čega je kralj Ferdinand I. objavio manifest 10. lipnja 1848. kojim je Jelačić lišen svih časti. Kralj je svoj manifest (nije bio javno objavljen) opozvao 4. rujna 1848. Za manifest se doznalo 20. lipnja 1848. zbog čega je na izvanrednoj sjednici sabora 21. lipnja 1848. zatraženo da se donesu zaključci kako bi se opozvalo 35.000 graničara iz Italije te kako bi se sav narod digao na noge, a da se trg Harmice nazove Trgom bana Josipa Jelačića i to na prijedlog jednog od zastupnika, Andrije Črnog.

Narodni zastupnici Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije uputili su proglas 6. srpnja 1848. u kojem upozoravaju na novonastalu situaciju s Mađarima. Dva mjeseca kasnije 6. rujna banu stiže pismo od kralja Ferdinanda u kojem opoziva manifest o njegovu smjenjivanju. Nastojanja Mađara da destabiliziraju Trojednu Kraljevinu rezultira prelaskom hrvatske vojske 11. rujna 1848. godine pod carskom zastavom preko mosta pored Varaždina i u Slavoniji.

U Beču 6. listopada izbija revolucija kojoj je cilj bio stvoriti jedinstvenu Njemačku pod utjecajem parlamenta iz Frankfurta na Majni, a koja je bila povezana s Mađarima i njihovim željama da odvoje carske čete od bana Jelačića.

Godine 1848. Ban Josip Jelačić je ugušio pobunu u Beču i mađarsku revoluciju i tako spasio Austro-Ugarsku monarhiju. Pobunjenici u Beču su htjeli Austriju priključiti Njemačkoj a Mađari su željeli osamostaljenje s tim da Hrvatska bude pod mađarskom vlašću. U tim okolnostima je ban Josip Jelačić spašavao što se spasiti dade iako bečki dvor to nije cijenio već je 1849. uveo apsolutizam. Bečki dvor 1849. je nametnuo ustav kojim se u Hrvatskoj ukida sve ono što je postignuto u 1848. godini, pa se tako uvodi policijski nadzor, zabranjuje politički život i ukida sloboda tiska.

Naporima bana Jelačića na očuvanju hrvatske autonomije, potkraj 1849. Međimurje se priključuje Hrvatskoj, hrvatski jezik postaje službeni jezik, a u dopisivanju sa središnjim organima službeni je njemački jezik.

U stvarnost je proveo odluku (u Hrvatskoj) o ukidanju kmetstva (25. travnja 1848.) i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Utjecao je na izbor Josipa Juraja Strossmayera za đakovačkog biskupa, pokrenuo je akciju za osnivanje hrvatskog narodnog kazališta (13. prosinca 1851.), ishodio je da zagrebačka biskupija postane nadbiskupijom (11. prosinca 1852.) i da bude neovisna o ugarskom episkopatu.

Govorio je i pisao na njemačkom, hrvatskom, francuskom i mađarskom te se dobro služio talijanskim i latinskim.

Instalacijska zastava bana Jelačića (1848.), prva je hrvatska trobojnica, koja je u sljedećim godinama, masovno korištena (s grbom ili bez grba) i prihvaćena kao nacionalna i državna zastava.

Dana 13. prosinca 1851. godine upućuje poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, prikupljenim sredstvima Vlada je otkupila Stankovićevo kazalište (na križanju Ćirilometodske i Freudenreichove ulice) i prva predstava u narodnom kazalištu bila je priređena 29. siječnja 1852.

Ban Jelačić zdušno podupire uporabu hrvatskoga jezika, izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora. Protestira protiv odluke Beča o uporabi hrvatske zastave. Podupirao je osnivanje i povezivanje trgovačko-obrtničkih komora na području sjeverne Hrvatske i 1854. godine osniva Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Zalagao se za izgradnju cesta i željeznica i unaprjeđenje privredne djelatnosti.  

Borio se protiv progona Židova, koji su stali na stranu Mađara tijekom revolucije 1848. Odlikovan je najvišim odlikovanjima toga doba.

Umro je 19. svibnja 1859. godine u Zagrebu nakon duge i teške bolesti. Pokopan je u Novim Dvorima u Zaprešiću 26. svibnja 1859., u kapeli Sv. Josipa. 

 

Slika 2. Obiteljska grobnica u Zaprešiću (MJ)

Nakon smrti podignut je spomenik banu Josipu Jelačiću (16. prosinca 1866.), na glavnom trgu  koji je nosilo njegovo ime sve do 25. srpnja 1947.  kada komunistička vlast uklanja spomenik i mijenja ime trga. Spomenik se čuvao u podrumu Gliptoteke 43 godine. Muzeolog Antun Bauer je zaslužan da ga nisu uništili. Vraćen je na trg 16. listopada 1990.,  na dan rođenja bana Jelačića. Spomenik je prije bio okrenut prema sjeveru a od 1990. prema jugu.

Prigodom postavljanja spomenika banu (1866.) Ognjeslav Utješinović Ostrožinski napisao je pjesmu Uskrsnuće Jelačića bana. Pjesma je dijeljena kao letak a autor je nekoliko mjeseci poslije, na zahtjev austrijskih vlasti, umirovljen.

Poziv Ustani bane, Hrvatska te zove prvi puta zabilježen je 1867. Pjesmu Ustaj bane napisao je B. Županjac 1906.

 

Slika 3. Detalj grobnice obitelji Jelačić u Zaprešiću (MJ)

U novije vrijeme hrvatski narod je pjevao budnicu “Ustani bane” (Inačica Najboljih hrvatskih tamburaša):

Ustani bane

Bilo je to godine devetsto i treće,

kad su našu Hrvatsku stigle nesreće.

Mađarske zastave dig’o Hedervary,

silom hoće Hrvatsku da nam pomađari.

Ustani bane,

Hrvatska te zove, zove,

ustani bane, Jelačiću.

Nema junaka, nema Hrvata,

kao što je bio Jelačić ban.

A sada njega crna zemlja krije,

i zelena trava prekriva mu grob.

 

Album: Hrvatska pjesmarica (1989.)

 

U doba komunizma je pjevanje pjesme bilo kažnjavano zatvorom i premlaćivanjem! 

 

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

 

Komentari