TwitterFacebookPinterestGoogle+

I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Vukovar

  • Written by:

Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

V U K O V A R

Magla, dim,metci, pucnjevi, sve nas to na tebe podsjeća, pogotovo danas. Iako te nismo gledali u mukama, čuli smo tvoje jauke i uzvike pomoći. Jeka se odrazila i na nas i naše živote. Gledamo te danas, stojiš i dalje se boriš. Ponajviše sam sa sobom da ne misliš o tugi. Gledajući danas i s ponosom govoreći za Hrvatsku i o Hrvatskoj sve manje se spominješ. Ti, glavni stupe ovog naroda i ove zemlje. Svake ti godine palimo svijeću da vidiš da te ipak nismo zaboravili. Možda nismo rođeni, planirani pa čak ni zamišljeni u trenutcima tvoje patnje, ali možemo reći da unatoč tome si usađen u naša srca. Budimo se uz zvukove glasova, automobila, životinja zahvaljujući baš tebi. Zvuk pada granate, pucnjave i sirena čujemo samo preko radija i televizija, a ne u svojoj zemlji. Tužni kroz što si sve trebao proći i ti i svi oni hrabri, pošteni i dobri ljudi koji su ostali uz tebe jer su vidjeli tvoj pravi sjaj i tvoju realnost. Sada, nema riječi ni djela dovoljno velikog da ti dokažemo i pokažemo koliko sve to cijenimo. Gdje se prije vijorio visoki dim, danas se s ponosom vijori naša zastava s našim grbom. Ponosno stoj, grade moj, danas ti u čast palimo svijeću koja vječno plamti u našim mislima za tebe i sve duše i ljude koji su nam omogućili ovaj ponos i ovu slavu da Hrvatima se možemo zvati. Sad ti ovdje ostavljam riječi tvojeg djeteta koje me uvijek u dušu diraju…

Voljela bih

Voljela bih da ne bude više rata,
da ne pogine još koji tata.
Ako je poginuo moj, da ne nastrada tvoj,
da se Hrvatska oslobodi rata,
jer neće biti lijep ovaj svijet
bez tata…

Antonia Marasović, Ekonomska birotehnička škola Split

Komentari