TwitterFacebookPinterestGoogle+

I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Onda…

  • Written by:

Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

ONDA…….

Bilo je to davno. Onda kada je zaspalo sunce, a nebo sviralo djetetov plač. Onda kada je svaki korak bio težak, a bol parala cijelo tijelo. Onda kada su usta umuknula, a dah bio sve teži. Onda kada su zrnca krunice postala zrnca utjehe. Onda kada je majčin plač zamijenio onu uspavanku kasno u noć. Onda kada se pojavila trnovita zvijezda u noći, ali nije bila razlog sreće i maštanja. Onda kada je san ostao… samo san. Onda kada je rana postala preduboka, a riječi više nije bilo. Onda kada su otac i sin otišli negdje daleko, a ostavili neizbrisive tragove. Bilo je to davno. U mom i tvom Gradu. U onom Gradu koji se umorio, isplakao, a sada spava. U Vukovaru.
Pitam se, boli li te još? Gdje si skrio one razasute bisere koji su nekoć bili spojeni u našu i vašu ljubav? Gdje su sada pali, hoće li tvoja rana ikada zacijeliti? Vukovar smo mi svi. Ne budi ga nikada jer je usnuo odavno, onda kada je nebo ugasilo svoju svjetiljku i zauvijek zaspalo. Spavaj, tiho spavaj Grade moj.

Učenica: Karla Barišić, 3.i
Mentorica: Mihaela Vukšić, prof.
Ekonomska i upravna škola, Split

Komentari