TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: Badinterova komisija proglasila „smrt Jugoslavije” 7. prosinca 1991.

Vijeće ministara Europske ekonomske zajednice 27. kolovoza 1991. godine imenovalo je Arbitražnu komisiju u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji na čijem je čelu bio Robert Badinter, predsjednik ustavnoga suda Francuske.

„Badinterova komisija” bila je sastavljena od petero predsjednika ustavnih sudova zemalja članica EZ-a: Robert Badinter iz Francuske (predsjednik), Roman Herzog iz Njemačke, Aldo Corasaniti iz Italije, Francisco Tomás y Valiente iz Španjolske i Irène Pétry iz Belgije.

Komisija je tijekom svoga rada donijela više mišljenja o pravnim pitanjima u svezi raspada Jugoslavije te postavila uvjete za priznanje novih država. Mišljenje Komisije i odluke Konferencije o miru u Jugoslaviji omogućile su međunarodno priznanje Republike Hrvatske (nakon što je RH ispunila postavljene uvjete).

 Najbitnija pravna stajališta Arbitražne komisije:

  • da se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija nalazi u procesu raspada i da više ne postoji kao država (mišljenje broj 8)
  • granice između bivših federalnih jedinica smatraju se državnim granicama sljednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom – načelo utipossidetis (mišljenje broj 3);
  • da nikakva promjena postojećih granica i crta razgraničenja postignuta silom ne može proizvesti pravne učinke
  • da je na republikama da riješe probleme sukcesije država koji proizlaze iz tog procesa (pitanje sukcesije država treba rješavati na temelju načela međunarodnog prava te na temelju pravičnosti, uzimajući u obzir da su sve države kojih se to tiče vezane kogentnim normama općeg međunarodnog prava, posebice onima o poštovanju temeljnih prava čovjeka, prava naroda i prava nacionalnih manjina (mišljenje broj 1 i 9)
  • nijedna država sljednica sama nema pravo nastaviti članstvo SFRJ u međunarodnim organizacijama (mišljenje broj 9)
  • SR Jugoslavija je nova država koja se ne može smatrati sljednicom SFRJ (mišljenje broj 10)
  • dan sukcesije za Hrvatsku i Sloveniju je 8. listopada 1991., za Makedoniju 17. studenog 1991., za BiH 6. ožujka 1992., a za SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) 27. travnja 1992. (mišljenje broj 11)
  • da srpsko stanovništvo u Hrvatskoj ima pravo na uživanje svih prava koja manjinama i etničkim skupinama priznaju međunarodno pravo i odredbe Konvencije Konferencije o miru u Jugoslaviji od 4. studenoga 1991.
  • da republike moraju članovima tih manjina i tih etničkih skupina omogućiti uživanje prava i temeljnih sloboda čovjeka koje priznaje međunarodno pravo, uključivši u slučaju potrebe i njihovo pravo na izbor nacionalnosti

Badinterova komisija pozitivno je ocijenila Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina pa je 15. siječnja 1992. Europska zajednica priznala Republiku Hrvatsku.

Slika 1. Robert Badinter (Wikipedia)

Komentari