DON MARINKO MLAKIĆ: Jaganjče Božji, smiluj nam se!
(2. nkg A)
„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ Ovim je riječima Ivan Krstitelj predstavio Isusa kada je ovaj došao k njemu na Jordan da primi krštenje. One su nam jako dobro poznate jer ih više puta izgovaramo u svakoj svetoj misi. Samim tim što ih je Crkva ugradila u taj najsvetiji čin naše vjere, u obred euharistije, ukazuje koliko su one važne za oblikovanje naše vjere u Spasitelja Isusa.
U različitim vizijama mesije i spasenja koje su članovi Izabranog naroda od Boga iščekivali, Ivan Krstitelj se svrstava među one koji su gajili nadu u spasenje od grijeha i smrti. Slikom žrtvenog janjeta on ujedno nagovještava način na koji će se spasenje svijeta izvršiti. Bit će to otkupiteljska žrtva u kojoj će sam Božji Pomazanik biti žrtveno janje.
Simbol žrtvenog janjeta pobožnom Izraelcu bio je također jako dobro poznat. On mu je dozivao u pamet noć Pashe u Egiptu. Tada su Izraelci, pritisnuti teškim jarmom ropstva, na Božji nalog krvlju žrtvovanog janjeta označili dovratnike svojih domova i blagovali njegovo meso. Krv janjeta na vratima kuće spasila ih je od pomora prvorođenaca a blagovano meso okrijepilo za put prema slobodi u Obećanoj zemlji.
Ivan Krstitelj poručuje da se po Isusu Kristu događa novi Izlazak, koji nas iz ropstva grijeha vodi k punini milosnog života u zajedništvu s Bogom. I kao što su Izraelci, jer su vjerovali da će ih Bog izbaviti iz egipatskog ropstva, označili svoje domove krvlju žrtvovanog janjeta, tako im mi, jer vjerujemo da smo Kristovom krvlju posvećeni i da po njemu od Oca zadobivamo milost i mir, zazivamo njegovo ime (drugo čitanje).
Viđenje Isusa kao Božjeg Jaganjca biblijskom vjerniku doziva također u pamet Izaijina proroštva o tajnovitom Sluzi Gospodnjem (prvo čitanje). U njemu će se, piše prorok Izaija, Bog proslaviti. On će biti postavljen za svjetlost narodima, da spasenje Božje donese do na kraj zemlje. Na njega je Gospodin svalio bezakonje svih ljudi. Kao janje na klanje su ga odveli, silom ga se i sudom riješili. Zbog naših grijeha njega su proboli, radi našega mira on je ubrojen među zločince… A on je naše grijehe ponio, njegove su nas rane izliječile…
Konačno, slika žrtvenog janjeta podsjeća na Abrahama i njegovu žrtvu. Dok je Abraham sa svojim sinom Izakom išao prema brdu Moriji, na kojem ga je prema Božjem pozivu trebao žrtvovati, sin pita oca: „Evo kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu?“ A otac odgovara: „Bog će providjeti janje za žrtvu, sine moj!“ Ivan vjeruje da Bog, evo, sada proviđa janje za žrtvu. Bog, naš nebeski Otac, žrtvuje svoga Sina za naše spasenje. Isus je, kako zanosno pjevamo u obredu Vazmenog bdijenja (Uskrsni hvalospjev), onaj pravi Jaganjac koji je svojom krvlju Adamov dug isplatio, izbrisao zadužnicu stare krivice i posvetio pragove vjernika. Svojom smrću on je raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.
Zanimljivo je nadalje da Ivan dva puta kaže kako Isusa nije poznavao. Time, vjerujem, ne želi reći da ga do tada nije susretao i upoznao. Ipak su njih dvojica bili bliski rođaci i iste dobi te su se sigurno već ranije susretali. Ivan ovdje misli na spoznaju o Isusu kao Jaganjcu Božjem, kao Spasitelju koji nam od Boga dolazi. Ta spoznaja mu je dana odozgor. Objavljeno mu je da će vidjeti na koga će se spustiti Duh Sveti i na njemu ostati. To je onaj koji će krstiti Duhom Svetim.
Spoznati Isusa kao Sina Božjeg, prepoznati u njemu svoga Spasitelja, primiti od njega snagu Duha Svetoga, to ne možemo sami svojim naravnim spoznajnim moćima. Nju je potrebno primiti od Boga. A zato je potrebno vjerovati Bogu, moliti mu se, osluškivati ga, razmatrati njegovu božansku Objavu… I truditi se ne griješiti. Onima koji ga čista srca traže, Bog otkriva svoje naume i daje milost da mogu živjeti pravedno i sveto pred njim.
Objavom Isusa kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta Ivan, naravno, upućuje na neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku, ali i na silnu pogubnost grijeha. Danas, kada prevladava mentalitet koji grijeh zanemaruje, relativizira, negira ili čak opravdava kao nešto što je normalno i poželjno, na to je posebno važno upozoravati. Grijeh je zlo koje čovjeku oduzima njegovo izvorno ljudsko dostojanstvo. Dehumanizira ga. Zato je grijeh najveće prokletstvo za ljudski rod, najveći izvor nemira i nesreće. Bez obračuna s grijesima nije moguće zadobiti mir, upoznati istinu i uspostaviti pravdu ni sada u svijetu niti u vječnosti. To je najveća zabluda u koju čovjek može upasti. Posljedica grijeha je smrt. Cijena grijeha je također smrt i platiti je može samo onaj komu smrt ne može nauditi. Zato je trebalo da Krist podnese žrtvu i njome dokine grijeh.
Da bismo po Kristovoj žrtvi doživjeli spasenje potrebno je zato krstiti se u njegovo ime, hraniti se njegovim Tijelom i zazivati ga kao Jaganjca Božjeg da se i nama smiluje, da i nama podari svoj mir.
Don Marinko Mlakić
