TwitterFacebookPinterestGoogle+

I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Ukradeno djetinjstvo

  • Written by:

Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

Ukradeno djetinjstvo

Htjeli su te oduzeti voljeni grade,
Htjeli su nam uništiti sve nade.
Slušam svakakve priče, možda i lažne,
ali ni istina ne može zacijeliti ove rane.

Srca hladna, ljudi strašni i okrutni,
Bez nade da ih ljudskost i toplina ispuni,
Upali su u moj grad i bili pravi monstumi,
Njihov bijes na poštenom narodu se prelomi.

Nikako ne mogu shvatiti tu moć
Da ogluše na dječji poziv u pomoć.
Majke su životom branile svoju djecu,
Nitko od straha više nije izlazio na cestu.

Što upravlja tim ljudima okrutnim
Kad ne staju pred dječjim suzama krupnim?
Djeci su ukrali bezbrižnost i sreću,
A poklonili su im tuge punu vreću.

Kad zatvorim oči vidim očeve hrabre,
Vidim kako predano domovinu brane.
Vidim kako majke slomljenog srca plaču,
Vidim djecu kako preko ranjenih preskaču.

Nakon toliko godina i dalje mi se srce para
Kad se sjetim mračnih priča iz mog Vukovara.
Sva ta djeca koja su bez roditelja ostala
Danas su nova Hrvatska snaga postala.

Sve radosti i snove koje su propustili,
Sve boli i patnje koje nisu izustili,
Sve bliske ljude koje su izgubili,
Vratiti neće, ali su oprostili.

Ništa im izgubljeno vrijeme vratiti neće,
Ali bijes i mržnja izazvali bi probleme veće.
Oprostiti mogu samo veliki ljudi,
A Hrvati su narod koji nadu budi.

Učenica: Antonela Litović, 3.b

IV. gimnazija Marko Marulić Split
Mentor: Katarina Žanetić, prof.

Komentari