TwitterFacebookPinterestGoogle+

Dr. sc. Vini Rakić: Neuspjeli atentat na Hrvatsku

  • Written by:

Sinoć sam gledala prijenos svečanog otvaranja kulturne manifestacije kojom se slavi Rijeka, nositeljica titule Grada  evropske prijestolnice kulture. Rijeka-Luka različitosti. Gledala sam nijema od užasa. Pitala sam sebe jesam li primitivna i dementna, koja više ništa ne razumije u kulturi i umjetničkim izričajima suvremenoga svijeta. Gdje je nestao čovjek? Ponosni čovjek, erudita, patriot, inteligent, humanist?

S kojim pravom Rijeka uzima sebi slobodu predstavljati Hrvatsku, njezinu baštinu i duh naroda u ime slavljenja različitosti. Cijeli scenarij manifestacije koji se odvijao u hrvatskom kazalištu Ivana pl. Zajca bio je sve osim doličnog otvorenja.  Voditeljski par, jedna voditeljica ženskog roda u ženskoj odjeći i jedna voditeljica“dva u jedan“ muškog roda s perikom duge kose i u svečanoj čipkastoj dugoj haljini bili su odmah udar na sve što je normalno. Zatim se pojavila s pozdravnom riječi neka osoba s instalacijom lučke dizalice na ramenima koja je trebala imati funkciju ukrasnog broša čime je odmah nametnula otklon zdravom poimanju lijepoga i umjetničkoga.

Rijeka, obasjana krvoločnom zvijezdom petokrakom, zapravo je otvorila vrata svemu iščašenom na političkoj i  kulturnoj sceni Hrvatske i Europe. Da nije pogubno, bilo bi samo sramotno, za hrvatsku i europsku kulturu!

Ponizila je sebe, a posredno i Republiku Hrvatsku. Uvjerena sam kako su čak i brojni uzvanici jedva prikrivali odbojnost i pitanje koje su sebi upućivali: jesam li ja normalan da ovome plješćem?

Danas čitam reakcije naroda na brojnim portalima, ohrabrena njegovom zdravom dioptrijom i pameti, jer u općem zgražanju nad spomenutim događajem prepoznajem zdravi duh i jasno razlikovanje kulture od redikuloznosti. Osobno držim da Ministrica kulture snosi odgovornost za ovakovu veleizdaju hrvatske kulture i povijesti. Jer intervenirati u tekst znamenite arije U boj u boj, iz opere Nikola Šubić Zrinski nije mirotvorni apel već skrnavljenje umjetničkog djela i povijesne točnosti. Nije Zrinski bio agresor, već junak, baš kao i naši branitelji. Tada, kao i u Domovinskom ratu branili smo se od napadača. Ovako ispada da se i tih junačkih povijesnih  činjenica moramo stidjeti. Uspros svim orkestriranim nastojanjima i zločinačkim izdajama Hrvatske u razdoblju nakon obrambenog Domovinskog rata ja sam ponosna Hrvatica na svoju Domovinu i sve one koji su je ostvarili i koji joj pridonose. To zapravo i nije za isticanje. Jer nas je u Hrvatskoj mnogo koji isto osjećaju, jer voljeti svoj dom, jezik, kulturu i baštinu je normalno. A bolesno nikada ne može pobijediti ustrajnost svevremenske i univerzalne normalnosti.

Zato na ovaj barnumski, riječki cirkus treba gledati kao na incident. Jedino ne razumijem da hrvatska  vlada i državne institucije povremeno zaborave gdje žive, kojim jezikom govore, od kojeg su naroda izabrani i financirani.

I da se na kraju vratim riječkoj manifestaciji različitosti citatom G. Orwela iz Životinjske farme: „Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.“

Dr.sc. Vini Rakić

Komentari