TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Tradicija obrtništva u Hrvatskoj

Slika 1. Zgrada hrvatskih obrtnika (MJ)

Cehovi u južnoj Hrvatskoj naslanjaju se na tradiciju obrtništva još iz rimskih vremena, kontinuirano sve do danas. Obrtnici sjeverne Hrvatske, stvarajući prvo obrtničke bratovštine, a kasnije cehove, pokazuju u svojoj organizaciji pripadnost srednjoeuropskom prostoru. O ugledu obrtnika govore podatci da davne 1447. godine gradska uprava daje krojačima Gradeca prve privilegije, a godine 1466. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin daje cehovske privilegije obrtnicima slobodnog kraljevskog grada Zagreba.

Obrtništvo je bilo dobro razvijeno u mnogim gradovima Hrvatske (npr. Zagreb, Varaždin, Sisak, Osijek, Koprivnica, Samobor i drugdje).

Trgovačko-obrtnička komora

Prva Trgovačko-obrtnička komora osnovana je 1852. u Zagrebu, a potom su slijedile komore u Sisku, Osijeku i Rijeci. God. 1872. bio je zabranjen rad cehova, a uvedene su obrtničke zadruge, potom obrtni zborovi i obrtno-prodajne zadruge.

Obrtnička komora je poticala izgradnju željezničke pruge od Zidanog mosta do Zagreba, željezničke pruge od Zagreba do Rijeke i do Siska te za izgradnju Karolinske ceste. Pored toga zalagali su se za regulaciju toka rijeke Save i organizaciju gospodarsko-obrtničkih izložbi i osnivanje tehničkih učilišta u Zagrebu.  

Obrtni zakon iz 1872. kojim se ukidaju cehovi u Hrvatskoj dao je povoda zagrebačkoj Obrtnoj komori da 1879. godine sazove sveobrtničku Skupštinu. To je bio prvi uži kontakt obrtnika iz cijele Hrvatske i spoznaja da su im problemi zajednički.

Slika 2. Zgrada Obrtnog doma (MJ)

U rujnu 1906. godine održan je u Zagrebu sveobrtnički Sabor, na kojem je odlučeno o osnivanju Saveza udruženja hrvatskih obrtnika, a u travnju 1907. održana je Osnivačka skupština Saveza kojega je Zemaljska vlada, nesklona obrtničkoj slozi, potvrdila tek 1908.

Slika 3. Muzej za obrt i umjetnost u Zagrebu (MJ)

Savez hrvatskih obrtnika utemeljen je 1908. i djelovao je do II. svjetskog rata. U doba velike svjetske krize započelo je osnivanje obrtničkih štednih i kreditnih zadruga, a obvezno je bilo i stvaranje udruga obrtnika u svakom kotaru i gradu.

Nakon I. svjetskog rata i ujedinjenja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, Srbi su pokušali nametnuli srpski “Zakon o radnjama” na područje Hrvatske čemu se odlučno odupro Savez udruženja hrvatskih obrtnika pa se njihovim zahtjevima uglavnom udovoljilo usvajanjem zakona 1932. godine. Budući da su bili nezadovoljni radom tih komora, obrtnici su se odvojili i osamostalili 1933. godine osnovavši Zanatsku komoru.

Slika 4. Reljef u zgradi Hrvatskih obrtnika  (MJ)

Hrvatski obrtnici sagradili su do Drugog svjetskog rata Obrtni dom, Trgovačko-obrtni muzej, Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu, osnivali kulturna društva, a djelovalo je i niz socijalno-humanitarnih, podupirućih i kreditnih organizacija, među kojima, svakako, posebno mjesto zauzima Hrvatski radiša koji je osnovan 1903. godine.

 U Zagrebu je 1939. izgrađena zgrada Matice hrvatskih obrtnika (danas sjedište Hrvatske obrtničke komore). U Ilici, na kućnom broju 49, nalazi se zgrada Matice hrvatskih obrtnika koja je izgrađena prema projektu Aleksandra Freudenreicha i Zvonimira Požgaja. Na zgradi i danas piše: “Ovaj dom podigoše svjesni i složni obrtnici sebi na čast svome narodu na slavu ….”

“Stambeno-poslovne funkcije raspoređene su kroz pet zgrada različitih visina na uskoj i dugačkoj parceli, a posebna je pažnja posvećena oblikovanju uličnoga pročelja. Visoko sedmerokatno pročelje u središnjem dijelu istaknuto je reljefnim pločama sa simbolima različitih obrtničkih zanimanja i grana. Nadalje, na bočnim zidovima stubišta u dnu pasaža nalaze se veliki figurativni reljefi, a na stubištu koje vodi k poslovnim prostorijama nalaze se mozaici sa scenama obrtničkoga rada i života. Zajedno s djelima umjetničkoga obrta igraju ulogu velike reklame obrtničkih usluga i proizvoda, te cijela palača postaje snažan znak u prostoru i izraz obrtničke djelatnosti kako bi zadivila posjetitelje i privukla potencijalne klijente.”

Slika 5. Mozaik na stubištu zgrade Hrvatskih obrtnika (MJ)

“Zgrada se ubraja među najbolja ostvarenja zagrebačke arhitekture 20. stoljeća, s visokom kvalitetom prostornog rješenja, vrhunskim art deco oblikovanjem i visokom razinom izvedbe u cjelini i detalju.”

Godine 1945. komunistička vlast zatire obrtništvo. Zakonskim propisima imovina Saveza hrvatskih obrtnika postaje općenarodna imovina, a prostor Zanatske komore Zagreba i Saveza hrvatskih obrtnika dodjeljuje se na korištenje Privrednoj komori Grada Zagreba. Na taj način je zatrto hrvatsko obrtništvo i uništena nacionalna ekomomija. U Europi se na temeljima obrtništva i poduzetništva gradilo bogatsvo europskih nacionalnih ekonomija.  

Godine 1949. odredbama Općeg zakona o zanatstvu ojačan je društveni sektor zanatstva na račun privatnih obrtničkih radionica kroz zanatske komore, a 1962. godine, kada su ukinute zanatske komore, temeljem Zakona o privrednim komorama. Nakon toga razdoblja, da bi se održali, obrtnici su se organizirali u klubove i udruženja građana, a na području zagrebačke regije djelovala su udruženja samostalnih privrednika koja su preko saveza bila uključena u privrednu komoru.

Slika 6. Dućan u zgradi Hrvatskih obrtnika (MJ)

Tek 1970. obrtnici su dobili mogućnost samostalnoga rada vlastitim sredstvima!

 Nakon stvaranja samostalne države Hrvatske za obrtnike nastupaju bolji dani, a naročito donošenjem Zakona o obrtu 1993. godine. God. 1994. obnovljena je Hrvatska obrtnička komora kao krovna obrtnička organizacija. To je samostalna i stručno-poslovna organizacija obrtnika kojoj su zadatci promicanje obrta i obrtništva, zastupanje interesa obrtnika pred državnim tijelima, osnivanje povjerenstva za polaganje pomoćničkih i majstorskih ispita, osnivanje Suda časti i pružanje pomoći prilikom osnivanja i poslovanja obrta.

Izvori: Boris Olujić, www.hok.hr, www.okz.hr, enciklopedija, Wikipedija…

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari