TwitterFacebookPinterestGoogle+

Ljudski život od začeća je biološka datost

  • Written by:

 

Liječnica specijalistica ginekologije i porodništva dr. sc. Mirjana Radan nedavno je obranila disertaciju iz bioetike pod naslovom »Metode pomognute oplodnje (MPO) – etička prosudba«. U intervjuu koji prenosimo objašnjava zbog čega je sa stajališta etike neprihvatljivo surogat majčinstvo i medicinski potpomognuta oplodnja. Zamrzavanje i uništavanje ljudskog zametka (bacanje u otpad, korištenje za različite pokuse, dobivanje matičnih stanica, korištenje zametaka za kreme protiv starenja…) samo su neki negativni aspekti proizvodnje djece u laboratoriju. Na taj se način neminovno stvaraju nova društvena zla o kojima nitko ne želi razmišljati, kamoli govoriti. Tko će snositi posljedice slučajnog incesta, reproduktivne prostitucije, genetičkog primitivizma, eugenike, korupcije i kriminala povezanih sa sve moćnijom industrijom medicinski potpomognute oplodnje, čija se vrijednost procjenjuje na oko 3,3 milijarde dolara?

Glas Koncila 3 (2065) | 19.1.2014.
Intervju

Darko Grden
Dr. Mirjana Radan, ginekologinja s doktoratom o etičkoj prosudbi metoda pomognute oplodnje

Ljudski život od začeća je biološka datost

»Medicinski potpomognuta oplodnja i zamjensko majčinstvo neprihvatljivi su zbog mnogih negativnosti koje sa sobom nose: zamrzavanje i uništavanje ljudskog zametka (bacanje u otpad, korištenje za različite pokuse, dobivanje matičnih stanica, korištenje zametaka za kreme protiv starenja…). Uzrokuju društveno negativne pojave: ‘reproduktivnu prostituciju’, ‘reproduktivni turizam’, ‘genetički primitivizam’, incest, pedofiliju, holokaust. Podupiru korupciju, kriminal…« »U ‘dobroj vjeri’ poštujem i cijenim sve stručnjake i znanstvenike, osobito redom sve svoje kolege ginekologe – vjerujući da djeluju iz uvjerenja, iz najdubljeg svetišta svoje savjesti. Molim ih da ne idu velikim koracima izvan pravog puta. Nisam sigurna gdje su pojedinci na putu slobode i istine. Ali isto tako se pitam, kada oni do kraja otkriju i priznaju istinu o dostojanstvu ljudske reprodukcije, neće li me preteći na tom putu. A ja baš to želim svim srcem.«

Jedna liječnica, specijalistica iz ginekologije i porodništva, nedavno je obranila disertaciju iz bioetike. Riječ je o dr. sc. Mirjani Radan, koja je svoj rad pod naslovom »Metode pomognute oplodnje (MPO) – etička prosudba« obranila u utorak 7. siječnja na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Rad je obranjen pred peteročlanim povjerenstvom u sastavu dr. Ivan Šestak (FFDI, predsjednik), dr. Tonči Matulić (KBF, Sveučilište u Zagrebu), dr. Jasenka Markeljević (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), dr. Josip Šalković (KBF – Zagreb) i dr. Jadranka Garmaz (KBF Sveučilišta u Splitu) i pred punom Dvoranom Antuna Bauera na zagrebačkom Jordanovcu.
Dr. Mirjana Radan rođena je 1967. godine u Sinju. Studij medicine završila je 1992. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Godine 2001. završila je poslijediplomski studij iz ultrazvuka u kliničkoj medicini, smjer ginekologija i porodništvo, a godinu dana kasnije stekla je magisterij iz medicinskih znanosti. Specijalizaciju iz ginekologije i porodništva završila je u Kliničkoj bolnici za ženske bolesti i porode (Petrova) – Kliničkog bolničkog centra »Rebro« u Zagrebu godine 2003. Pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1997. studij filozofije i religijske kulture.

Traženje Istine i divljenje ljepoti života

Kako je došlo do toga da se jedna liječnica do te mjere pozabavi etičkim pitanjima vezanim uz medicinski potpomognutu oplodnju (MPO) da je to dovelo do doktorata?

DR. RADAN: Više čimbenika je u pitanju. Ponajprije rad s mojim studentima i brojna održana predavanja, uvela su me u radost dijeljenja znanstvenih, biomedicinskih i bioetičkih spoznaja s drugima, isto tako zainteresiranima i željnima otkrivanja cjelovite istine o čovjeku. Biti u interakciji sa studentima (osim tjelesno i duhovno liječiti ljude) za mene je najljepši poziv i izazov na svijetu. Isto tako, blagodati međudisciplinarnog cjelovitog obrazovanja o tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj razini čovjeka, godinama sam primala u svojoj domovini tijekom studija medicine, filozofije, teologije i religijske kulture te poslijediplomskih programa obrazovanja i doktorskog studija kao i daljnjeg usavršavanja na specijalizaciji iz ginekologije i porodništva. Navedeno me je bitno usmjerilo prema traženju i spoznavanju Istine, propitivanju o ishodištu i svrhovitosti stvorenoga svijeta te divljenju ljepoti i jedinstvenosti života – nadasve prema veličini ljudskog postojanja. Medicinska praksa me je osobito potaknula na nužna nastojanja oko zaštite i unapređenja zdravlja, odnosno nastajanja, razvoja i poštivanja ljudskog života. Sve ovo me je učinilo odgovornom i obveznom da primljena i velikim dijelom aktivno istražena znanja, podijelim najprije sa svojim mentorima, profesorima, kolegama, studentima i pacijentima, prijateljima, zapravo sa svima kojima takva znanja trebaju – uopće sa svim ljudima dobre volje koji vole i ljube Istinu. Bila sam svjesna da zbog težine medicinskog fakulteta i osobito vremenskih ograničenja zbog dugog trajanja samog studija, mnogi moji kolege neće imati dovoljno potrebnog vremena za dublja filozofska i bioetička propitivanja o istini u humanoj reprodukciji. Stoga sam odlučila dodatno cjelovito istražiti te znanstveno, činjenično i interdisciplinarno etički vrednovati medicinski pomognutu oplodnju i posebno složen oblik ljudske reprodukcije – zamjensko majčinstvo. Htjela sam na jednom mjestu, na jednostavan način sabrati postojeća istraživanja i znanja o ljudskoj reprodukciji te ih učiniti lako dostupnima svima.

Pitanje s mnoštvom različitih implikacija

Možda nije naodmet još jednom u najkraćim crtama podsjetiti što je to MPO, koji su njezini glavni postupci i, odmah na početku, što je etički sporno kod svakoga od njih?

DR. RADAN: Metode pomognute oplodnje obuhvaćaju sve one postupke koji podupiru stvaranje i spajanje spolnih stanica i nastajanje trudnoće kako bi došlo do rađanja živa i zdrava djeteta. Među njima su sporne one metode (heterologna inseminacija, homologna i heterologna umjetna oplodnja poput IVF, ICSI) koje osporavaju život i zdravlje ljudskog zametka, žena koje im se podvrgavaju, obitelji i društva, postupci koji narušavaju cjelovitost braka i remete jedinstvo obitelji, jer se odvijaju u laboratorijskim uvjetima, a ne u okrilju ljubavi bračnih drugova. Zamjensko majčinstvo predstavlja najsloženiji medicinsko-socijalno-pravni oblik ljudskog zanošenja koje koristi MPO. Zamjenska majka je žena koja rađa dijete za naručiteljski par. Etički gledano, zamjensko majčinstvo je neprihvatljivo u bilo kojem obliku zato što, uz sve navedeno, ponižava i iskorištava socijalno ugrožene žene siromašnijih dijelova svijeta (Ukrajina, Indija…).

Na promociji svojega rada isticali ste interdisciplinarni pristup temi. Možete li (zasada samo to) nabrojiti područja s kojih ste promatrali postupke MPO-a i njihove posljedice i implikacije?

DR. RADAN: Čovjek je biće iznimne izvorne ljepote, dostojno divljenja, uvažavanja i poštovanja. Zbog toga i jest interes zanimanja mnogih znanosti koje ga proučavaju pod raznim vidicima koristeći raznovrsne metode. U svojim istraživanjima i disertaciji, istinu o ljepoti dostojanstva ljudske reprodukcije propitivala sam i branila na različitim područjima baš zato što je ona najosjetljivije osobno, obiteljsko, društveno, demografsko, političko, ekonomsko i pravno pitanje; zato što je ona medicinsko, biološko, antropološko, psihološko, filozofsko i teološko te stoga prevažno bioetičko pitanje.

»Znanost može postati čilija, krepkija, poletnija«

Je li »etika« uopće zamisliva bez interdisciplinarnosti? Ako nije, ne boluje li današnja znanost kronično i nepopravljivo od manjka interdisciplinarnosti, a time i od podloge za etičnost. Drugim riječima, ne stvaraju li znanosti previše »stručnjake«, a premalo »ljude« – dakako stručne?

DR. RADAN: Stručno i znanstveno sagledavanje čovjeka, posebice njegove reprodukcije, nužno zahtijeva cjeloviti bioetički interdisciplinarni pristup koji omogućava ravnopravan dijalog različitih znanosti, poštujući njihov djelokrug, snagu dokaza koju nude, ali i njihove granice. U tom smislu današnja znanost je pomalo boležljiva, anemična. Međutim, to nikako ne znači da ne može postati čilija, krepkija, poletnija – znanost elana, istine, dubine, pravednosti i jasnoće, kakva ona jedino i može biti.

Nabrajajući u svom istraživanju argumente »za« i »protiv« MPO-a, došli ste do rezultata 3 : 40 (otprilike) argumenata »protiv« tih postupaka. Biste li, osim argumenata »za« iznijeli barem glavne argumente »protiv«, posebno ako imamo u vidu neke suvremene trendove i zahtjeve »tržišta«, kao što su želje istospolnih parova za »dobivanjem« djece, sve veći eugenički trendovi, ali i potreba za organima?

DR. RADAN: Ukratko, medicinski potpomognuta oplodnja i zamjensko majčinstvo su neprihvatljivi zbog mnogih negativnosti koje sa sobom nose: zamrzavanje i uništavanje ljudskog zametka (bacanje u otpad, korištenje za različite pokuse, dobivanje matičnih stanica, korištenje zametaka za kreme protiv starenja…). Uzrokuju društveno negativne pojave: »reproduktivnu prostituciju«, »reproduktivni turizam«, »genetički primitivizam«, incest, pedofiliju, holokaust. Podupiru korupciju, kriminal, društveno licemjerje, mutne poslove, moderne oblike ropstva, vladavinu manjine nad većinom, trgovinu ljudima, prostituciju. Potiskuju instituciju posvojenja. Podupiru spolnu diskriminaciju, sukobe muškaraca i žena, njihovo ponižavanje, preljub, ucjenjivanje ljudi, izazvane brojne smrti u laboratorijima, samoprisvojena prava na roditeljstvo, posvajanje djece od strane istospolnih parova. Uzrokuju poremećaj spolne orijentacije, dekadenciju ljudskog roda, ljudske vrste itd., itd., itd. Ima toga još puno više od nabrojenog…

»Molim Ga da nam bude jako milosrdan«

U raspravi o Vašoj disertaciji spremno ste zaključili da je zametak ljudska osoba od samog trenutka začeća. Posebno je zanimljivo što ste tu tvrdnju temeljili na medicinskim promatranjima, a ne u prvi mah na filozofiji ili teologiji. Druga se napomena u raspravi ticala ontološke dimenzije čovjeka kao ključne. Nisu li svih 40 argumenata zapravo eksplikacija, s različitih motrišta, te ontološke dimenzije. I što zapravo znači onotološka dimenzija čovjeka?

DR. RADAN: Ljudski život započinje začećem, spajanjem muške i ženske spolne stanice. Čovjeka nadilazi njegovo vlastito dostojanstvo koje mu je iz punine života baš dahom života udijelila neopisiva Inteligencija, Kreacija, Svemoć, Dobrota i Istina – Kralj i Gospodar svega stvorenoga – sam Gospodin Bog. To dostojanstvo koje čovjeku pripada po samoj njegovoj naravi (baš zato što je čovjek), nitko ne može niti dodati, niti oduzeti. Ono potvrđuje osnovno, neotuđivo pravo – pravo na život dostojan čovjeka od njegova začeća pa sve do naravne smrti.

Kako tumačite činjenicu da neki Vaši kolege liječnici jednako kao i Vi, istim ultrazvukom, istim mikroskopom, promatraju prenatalni razvojni put ljudskog bića, a ne kažu da je riječ o osobi, nego se štoviše pojave na televiziji i zagovaraju što liberalnije zakone o MPO? O čemu je riječ: o uvjerenjima ili o znanosti? Ili o »okorjelosti srca«, strahu od riječi »osoba«, koja bi puno toga sa sobom povlačila?

DR. RADAN: Čovjek je razumno biće. Stručnjaci i znanstvenici su ljudi. Dakle, stručnjaci i znanstvenici su razumna bića. Puno im je povjereno. Ljudski životi su stavljeni u njihove ruke. U »dobroj vjeri« poštujem i cijenim sve stručnjake i znanstvenike, osobito redom sve svoje kolege ginekologe – vjerujući da djeluju iz uvjerenja, iz najdubljeg svetišta svoje savjesti. Molim ih da ne idu velikim koracima izvan pravog puta. Nisam sigurna gdje su pojedinci na putu slobode i istine. Ali isto tako se pitam, kada oni otkriju i priznaju istinu o dostojanstvu ljudske reprodukcije do kraja, neće li me preteći na tom putu. A ja baš to želim svim srcem. Želim da se tako međusobno pretičemo na putu slobode i istine, pravednosti i mira sve do Božanskog lica koje će u onaj dan suditi i meni i njima. Molim Ga da nam bude jako milosrdan Sudac – da nam upravo naš proživljeni život na Zemlji ne bude prokletstvo, prah i prašina materijalnog zgrnutog blaga kojeg moljac i hrđa nagrizaju, nego blagoslov punine vječne Božje ljubavi.

Zakonsko odobrenje proizvodnje čovjeka

Jeste li zadovoljni etičkim odgojem medicinske struke danas u Hrvatskoj. Jesu li liječnici i drugi stručnjaci svjesni pitanja: »Smije li medicina sve što može?«

DR. RADAN: Uz pitanje: »Smije li medicina sve što može?«, važna su slična načela i pitanja: »Prvo ne škoditi«, »Bolje je spriječiti, nego liječiti«, »Što je u najboljem interesu djeteta?«, »Opravdava li svaki cilj sva sredstva?« A što se tiče etičkog odgoja medicinske struke, radost mi pribavlja činjenica da iskusni stručnjaci, znanstvenici i bioetičari mladim ljudima u znanosti i struci, smiju biti smjerokazom prema istini, budućnosti i njihovu samoostvarenju te društvenom doprinosu znanstvenoj i uopće ljudskoj zajednici zemnika i nebesnika. Da bi to činili, moraju se trajno usavršavati.

Braneći doprinos Vaše disertacije znanosti i društvu općenito, spomenuli ste da ona može poslužiti kao podloga zakonodavstvu za oblikovanje svojih stavova a onda i prijedloga. Biste li se osvrnuli na naše zakonodavstvo o MPO-u, posebno na važeći zakon? Koje točke smatrate osobito neuralgičnima?

DR. RADAN: Neuralgične točke trenutno važećeg zakona o medicinski pomognutoj oplodnji s obzirom na sve dosad rečeno su ponajprije činjenica zakonskog odobrenja proizvodnje čovjeka u laboratorijskim uvjetima. Na tome počivaju sve druge prevelike nepravde, kao što je mogućnost proizvodnje 12 zametaka, mogućnost zamrzavanja 8 zametaka, dostupnost takve oplodnje samcima, uglavnom nesigurna budućnost zaleđenih zametaka…

Što je od najveće dobrobiti za svu djecu

Vaš bi se stav o pitanju neplodnosti kao raširene suvremene pojave dao svesti na onu: Bolje spriječiti nego liječiti. U tom smislu nije moguće zaobići pitanje nametanja spolnog odgoja u školi. Zacijelo imate podataka koji bi mogli dovesti u vezu pitanje neplodnosti i ovakvog spolnog odgoja kakav se svom silom želi uvesti…

DR. RADAN: Poznata je činjenica rapidnog povećavanja neplodnosti (od 10% prije 15 godina na današnjih 20%). Ovakvo stanje uzrokuju: odgađanje rađanja prema zrelijoj dobi te stil i način spolnog života označen preranim stupanjem u spolne odnose, čestom izmjenom spolnih partnera te posljedičnom pojavom bolesti upala spolnih organa. Osnove odgoja započinju u obitelji, a usavršavaju se u školi. Profesori, razni dobronamjerni odgajatelji i roditelji trebaju biti jedinstveni u onomu što je od najveće dobrobiti za svu djecu.

Spomenuli ste i pitanje »jezičnog inženjeringa«. Biste li pojasnili što to znači na nekoliko primjera?

DR. RADAN: Jezični inženjering označava krojenje nazivlja (terminologije) od strane kvaziznanstvenika kako bi se ispremiješalo i uneredilo značenje pojmova u biomedicini te tako bacali »kamenčići« u »bioetičke zupčanike« koji bi trebali postati balvani što pokušavaju skrenuti ispravan tok istine jasnog gorskog prozirca prema opasnoj neistini duboke mutne vode. Tako se o ljudskom biću u prvim fazama njegovog postojanja govori kao o konceptusu, nakupini stanica, biološkom materijalu, produktima začeća, preembriju – dakle, o svemu prije samo ne o čovjeku u razvojnom stadiju ljudskog zametka.

Znanstvenici ne izmišljaju zakone, samo ih otkrivaju

Svoju ste prezentaciju disertacije završili svjedočanstvom koje je otkrilo Vašu vjeru u Boga. Jeste li svjesni opasnosti da Vas, unatoč silnom radu i silnim znanstvenim radovima na koje se pozivate, glavna struja u javnosti proglasi tamo nekom »katoličkom doktoricom« čije se argumente relativizira i prije nego li ih se posluša? Kako vidite ulogu liječnika i inače intelektualaca katolika u javnosti? Kako pod tim vidom, sudjelovanja znanstvene zajednice u javnoj raspravi, gledate na nedavni referendum o braku?

DR. RADAN: Velika je čast i radost biti »katolička doktorica«. Međutim, na tom putu savršenstva i meni samoj još mnogo napora preostaje. Poznato je da se kompletno znanje biomedicinskih znanosti izmijeni za otprilike 5 godina. Nije lako ustrajno pratiti znanost, tj. plivati uzvodno, protivno inerciji bilo koje vrste koja zamagljuje pogled subjektivnog uma na objektivnu Istinu. Tako postojanje prirodnih zakona ne ovisi o pojedincu koji ih je prvi primijetio, jer određeni znanstvenik nije izmislio ili pokrenuo određenu zakonitost, nego ju je samo otkrio. Naime, ti isti zakoni postojali su prije njegova otkrića, a bit će i poslije. Među mnogima to potvrđuje i Newtonov zakon gravitacije (sile teže), kojom Zemlja privlači tijela, po kojoj i mi sami ne lebdimo nego stojimo, ležimo, sjedimo ili hodamo. Kad bi se dogodila nestvarna i ironična situacija u kojoj bi se pojedini istraživači, odnosno znanstvenici »premislili« (u ovom slučaju Newtona) tvrdeći da žele ukloniti neki zakon iz prirode (naravi) stvari – tijela svejedno ne bi prestala padati upravo zbog prethodno rečenog. Stoga, zaključujemo kako nije Newton taj koji je postavio silu gravitacije. On je poput mnogih drugih znanstvenika, samo uočio i opisao zakonitost te formulom »obavijestio« svijet o njezinom postojanju.

Čovjek – misaono biće, spoznaje i promišlja o ključnim bioetičkim pitanjima vezanima uz početak ljudskog života, odnosno prirodne zakone njegovoga nastajanja u svjetlu Istine koja je jedna jedina, trajna i nepromjenjiva. Početak ljudskog života ne ovisi o istraživačima, biolozima, embriolozima, ginekolozima koji su to sposobni uvidjeti ili ne. Ne ovisi niti o državnim zakonodavstvima, ljudskim konsenzusima, saborskim kvorumima, povijesnim shvaćanjima, ekonomskim prilikama, raznim uvjerenjima, ideologijama te političkim strujama ili timovima koji pišu učeničke i studentske udžbenike. Početak ljudskog života od začeća, od spajanja muške i ženske spolne stanice jest čista, naravna, opća (univerzalna), biološka i razvojna datost. Ova zakonitost upisana je u prirodu svih ljudskih bića, bez obzira na kojemu kontinentu i kada nastajali te kojoj rasi pripadali.

Pitanje referenduma je pitanje zdravog razuma. Ono što je jasno kao dan, ne može se razložiti na jednostavnije čimbenike koje potpuno podupiru sve znanosti počevši od anatomije (znanosti o građi ljudskog tijela). Zato jedino jedan muškarac i jedna žena mogu biti prozvani bračnom zajednicom. Budu li k tomu obdareni i biološkom ili posvojenom djecom – stječu novu titulu najviše, ujedno i temeljne društvene kategorije: »obitelj«. Žive li puninu dostojanstva obiteljskog života dobivaju još veću titulu: »sveta obitelj«. Zato je potreban zajednički napor svih nas u očuvanju odgovornog, zauzetog, velikodušnog duhovnog i tjelesnog roditeljstva te zdravih, cjelovitih, hrvatskih obitelji. Govorim to u ime svih nezaštićenih i nemoćnih te u ime svoje generacije – izrasle iz zdravih, normalnih obitelji, očeva i majki neraskidivo povezanih činom ženidbe.

I na kraju ono što je bilo omogućeno meni kao i mnogim drugim stručnjacima i znanstvenicima – očuvan život i zdravlje te rođenje u prirodnom obiteljskom, a ne u laboratorijskom okružju – osnovna pravednost nalaže da se to omogući i svakom drugom čovjeku. Odgovornost, poštenje i istinoljubivost osobito obvezuju one koji su od vječnosti iz ništavila pozvani u život, u postojanje – posebnim Božjim odabirom, a ne voljom božanstva te prividnom moći i selekcijom eugeničkog stručnjaka.

Izvor: Glas Koncila

Komentari