TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ hrvatska himna

Slika 1. Detalj sa spomenika hrvatskoj himni u u Zelenjaku (MJ)

“Horvatska domovina”

Na naslovnoj stranici književnoga lista Danica objavljena je 14. ožujka 1835. domoljubnu pjesmu Horvatska domovina. Pjesmu je napisao zagrebački pravnik i književnik  Antun Mihanović (1796. – 1861.), jedan od pjesnika hrvatskoga narodnoga preporoda. Dijelovi pjesme postali su osnova današnje himne Republike Hrvatske. Od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Vinkovčanin Josip Runjanin (1821. – 1878.) uglazbio je pjesmu (1848.), a za hrvatsku himnu prihvaćena je 1891. godine. Himna Lijepa naša je miroljubiva pjesma koja veliča ljepote domovine.

 

Ne zna se kako je izgledao izvorni napjev. Prvi poznati zapis potječe od Vatroslava Lichteneggera, pjevačkog pedagoga, iz 1861. godine. Slušao je kako pjevaju njegovi učenici (učiteljski pripravnici) i zabilježio note, “ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali” (Franjo Ksaver Kuhač).

Lichtenegger je priredio skladbu za muški četveropjev. Godine 1862. njegova je inačica objavljena u Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.

U godinama koje su uslijedile, popijevka se pojavljivala u raznim zbirkama pod naslovom Hrvatska Domovina, a pod imenom Liepa naša nalazimo je prvi put 1864. godine u zbirci “raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke)”. Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov uvriježio prvi stih, Lijepa naša domovino.

Bilo je i drugih glazbenih inačica nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite zborove i pritom mijenjala, a današnja inačica potječe od Franje Dugana Starijeg (1919.).

Prvi put je s atributom „himna“ spomenuta 1889. godine u Kuhačevu (hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe) članku o hrvatskim himnama.

 

Godine 1891., prigodom izložbe (15. kolovoza – 14. listopada) Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu, prvi put je navedena kao hrvatska himna i pjevala se pod naslovom Lijepa naša.

Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine “glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom”. Iako Sabor nije reagirao, Lijepa naša je postala neslužbena hrvatska himna, a u svečanim prigodama izvodila se odmah nakon Carevke. Kad je Hrvatska 29. listopada 1918. godine stekla (kratkotrajnu) neovisnost, Sabor je pjevao Lijepu našu.

Status himne neformalno joj je priznat na osnivačkoj skupštini ZAVNOH-a održanoj 13. i 14. lipnja 1943. godine u Otočcu i Plivičkim jezerima, kada je prvo zasjedanje ovoga tijela zaključeno svečanim izvođenjem Lijepe naše. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prigodama svirala odmah nakon jugoslavenske himne (neke kulturne manifestacije, n. a. ). Program Radio Zagreba završavan je svake noći njezinim orkestralnim intoniranjem.

Nasrtaji na hrvatsku himnu

U vrijeme Hrvatskog proljeća (1971.) srbijanski tisak je pisao da je “Lijepa naša” nacionalistička pjesma!

Tijekom javne rasprave o amandmanima na Ustav Socijalističke republike Hrvatske Srbi su bili protiv hrvatske himne“Lijepe naše”:

 “Sredinom rujna, u Vrginmostu Socijalistički savez općine organizirao je raspravu o predloženim amandmanima na Ustav SR Hrvatske i tom je prilikom više diskutanata (kako su nas izvijestile dnevne novine) izjavilo da prihvaća tekst amandmana o himni “Lijepa naša”, ali predlaže da se ona dopuni sadržajem iz narodne revolucije, s naglaskom na bratstvu i jedinstvu iskovanome u narodnooslobodilačkoj borbi.

Te su primjedbe mjesec dana poslije (17. X) na Općinskom saboru i formulirane (istina, nešto oštrije). Za himnu uopće tom je prilikom rečeno da bi morala slaviti revoluciju, izgradnju socijalizma i samoupravnoga društva, te bratstvo i jedinstvo kao glavne tekovine Narodnooslobodilačke borbe.

Štoviše, “Lijepa naša” nazvana je starom romantičarskom pjesmom koja ne odražava našu stvarnost. Za posljednji je stih naglašeno da je suviše uzak jer spominje samo hrvatski narod.

Na sjednici Upravnoga odbora Talijanske unije za Istru i Rijeku (23. listopada) među ostalim bilo je riječi i o prijedlogu da “Lijepa naša” uđe u Ustav kao himna SR Hrvatske. Zaključeno je da bi tekst “Lijepe naše” trebao biti usklađen sa sadržajem socijalističke stvarnosti u Hrvatskoj”. (Darko Stuparić, VUS 1971.

 

Neprijateljima hrvatskoga naroda i hrvatske države smetala su sva obilježja hrvatskoga nacionalnog identiteta (grb, zastava, himna, hrvatski jezik…). Nažalost, i danas u samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj negiraju hrvatski povijesni grb, hrvatsku zastavu i hrvatski jezik.

“Lijepa naša”

Prvi put u povijesti je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) dana 29. veljače 1972. godine. U točki je pisalo da je “Himna Socijalističke Republike Hrvatske (…) Lijepa naša domovino, što je preneseno i u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da Lijepa naša domovino ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske navodi njezin službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obvezatni.

Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev izvornik jer je bilo nužno napraviti izmjene zbog jezičnih promjena.

Himna Republike Hrvatske je “Lijepa naša domovino” u skladu s odredbama Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske i lenti Predsjednika Republike Hrvatske (Narodne novine br. 55/90). Službeni tekst himne konačno je utvrđen 21. prosinca 1990. godine u članku 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske. Službeni notni zapis himne konačno je utvrđen 1990. godine u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske. Zakon je propisao da su stihovi himne sljedeći:

 Stihovi hrvatske himne

 „Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

Da bi vazda sretna bila!

 

Mila, kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina.

Mila, kuda si nam ravna,

Mila, kuda si planina!

 

Teci Dravo, Savo teci,

Nit’ ti Dunav silu gubi,

Sinje more svijetu reci,

Da svoj narod Hrvat ljubi.

 

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrašće bura vije,

Dok mu mrtve grobak krije,

Dok mu živo srce bije!”

 

Slika 2. Spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (MJ)

Spomenik hrvatskoj himni

Spomenik hrvatskoj himni podignut je u Zelenjaku 24. studenoga 1935., zalaganjem Družbe “Braće hrvatskoga zmaja”, povodom 100. godišnjice objave pjesme “Horvatska domovina” . Spomenik je podignut na ulazu u općinu Kumrovec, na cesti Klanjec – Kumorovec, u obliku obeliska visokog 12,20 m, a širokog u podnožju 4,3 x 4,3 m, a na gornjem dijelu 1,2 x 1,2 m. Nacrt za spomenik napravio je kipar Rudolf Ivanković. 

Na spomenik je uzidana spomen-ploča s prvim stihovima himne, reljef koji prikazuje Antuna Mihanovića i uklesan natpis. Sam autor o reljefu je rekao: „Centralna figura je Antun pl. Mihanović u naravnoj veličini prikazan u pjesničkom zanosu stvaranja himne, a oko njega stoji hrvatski seljački narod sa simbolima rada. Nastojao sam da nacionalno-idejni moment usko povežem s umjetničkim vrednotama. Reljef sam izradio na principu plastike.“

 

Slika 3. Spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (MJ)

Spomenik je podignut u Zelenjaku jer je Antun Mihanović očaran ljepotom krajolika tu napisao pjesmu.  Otkrivanju spomenika bilo je nazočno, unatoč vremenskim nepogodama, preko 20.000 ljudi.

Meštarski zbor Družbe “Braća hrvatskoga zmaja” donio je odluku o podizanju spomenika i on je podignut za samo tri mjeseca unatoč tome što novac za gradnju nije bio osiguran. Spomenik je izgrađen dobrovoljnim prilozima rodoljuba i prodajom znački.

Široj javnosti nije poznat niti podatak da je Maksim Gorki, znameniti ruski književni realist, preveo ovu pjesmu na ruski jezik u cjelini, čime je hrvatska himna danas jedina svjetska državna himna koja ima i prijevod na strani jezik.

Izvori: Nadica Jagarčec i Zvonimir Blažičko:“Lijepa naša domovino: spomen-monografija povodom 160. godišnjice prvog pisanog spomena hrvatske himne i 60. godišnjice spomenika u Zelenjaku“, Općina Tuhelj, Tuhelj, 1995., Enciklopedija, Wikipedija

 

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari