TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Petar Preradović

Slika 1. Spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu (MJ)

Petar Preradović (1818. – 1872.), austrijski general, hrvatski književnik, pjesnik i prevoditelj, najznačajniji pjesnik hrvatskog romantizma.

Preradović je svoj života proveo izvan domovine službujući u mnogim mjestima Austro  ̶ Ugarske Monarhije. Pod utjecajem Ivana Kukuljevića Sakcinskog Preradović je počeo pisati na hrvatskome jeziku (1840.). U svojim pjesmama izražavao je domoljublje i privrženost sveslavenskoj ideji.

Za vrijeme službe u Zadru povezao se s dr. Antom Kuzmanićem. Tu je napisao prvu pjesmu na hrvatskome jeziku: “Poslanica Špiri Dimitroviću”. Za prvi broj Zore dalmatinske(1. siječnja 1844.) napisao je pjesmu Zora puca bit će dana”. Pomagao je i uređivati Zoru dalmatinsku, ali se nije smio potpisati jer je bio austrijski časnik. Zalagao se za prihvaćanje Gajeva pravopisa u Južnoj Hrvatskoj.

Car i kralj Franjo Josip I. odlikovao je Petra Preradovića plemstvom 24. veljače 1864. godine te ujedno donirao pjesniku dio osobne riznice pošto se Preradović u tom trenutku nalazio u lošoj financijskoj situaciji.

Umro je u Beču 1872. Posmrtni ostatci Petra Preradovića preneseni su u Zagreb i sahranjeni 14. srpnja 1879. u arkadama na Mirogoju. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, Domovina polaže cvijeće na pjesnikov spomenik, (1878.) izradio je kipar Ivan Rendić.

Gotovo čitav život Preradović je proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je drugoj fazi, uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajnijim pjesnikom. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Uz pjesništvo Preradović se bavio i prevođenjem.

Kao mladi pjesnik na njemačkom jeziku (Prošlost – Vergangenheit; Sadašnjost – Gegenwart; Budućnost – Zukunft; Portret razbojnika – Das Porträt des Banditen) Preradović se profilirao na predromantičkim i romantičkim uzorima (J. W. Goethe, F. Schiller, G. G. Byron). Njemačka poezija ispunjena je motivima čežnje i idealima »srca«, a okušao se i u baladnoj formi s egzotičnom tematikom (Djevojka uskokinja – Das Uskoken-Mädchen). Iz ranoga razdoblja potječe i jedan dio Preradovićeva ljubavnoga kanconijera Pjesme Lini (Lina-Lieder), dovršenog oko 1850.

Najpoznatija djela su mu: Pjesma suncu, Braća, Djed i unuk, Miruj, miruj srce moje, Putnik, Nove pjesme, Kraljević Marko, Prvi ljudi

Ostala djela: Prvenci: različne piesme, Zadar, 1846., Proslov k svečanom otvorenju Narodnoga kazališta dne 29. siječnja 1852. Od P. P. brzotiskom dr. Ljudevita Gaja., Zagreb, 1852., Poesie di Pietro Preradović, Traduzione di Giovanni Nikolić. Tip. Demarchi-Rougier. Zadar, 1866., operni libreto Vladimir i Kosara, Lopudska sirotica (nedovršeni ep), Pustinjak (nedovršeni ep) te izdanja koja su objavljena posmrtno.

Dobio je 1847. Zlatnu medalju Litteris et artibus (za književnost i umjetnost).

Spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu napravio je kipar Ivan Rendić. Radi se o daru Stjepana Miletića gradu Zagrebu. U više mjesta diljem Hrvatske postavljene su biste i spomenici Petru Preradoviću. Mnoge škole nose ime književnika. U Pitomači mu je postavljen spomenik, a u Grabrovnici je uređen Muzej Petra Preradovića. Na kući je i spomen-ploča koju je Družba “Braća hrvatskoga zmaja” postavila 29. kolovoza 1909., a obnovila 2009. godine.

Spomen-ploču Petru Preradoviću postavila je JAZU 1968. godine na bečkoj kući (Ungargasse br. 39) u kojoj je proveo posljednje dvije godine života.

Obogativši domaće pjesništvo nizom žanrova i oblika, Preradović je bio izrazito cijenjen pjesnik u svoje doba. Cijelo XIX. stoljeće, uz I. Mažuranića i S. Vraza, bio je neprijeporno središte hrvatskoga književnoga kanona, sa statusom nacionalnog barda. U XX. stoljeću javili su se i kritičniji sudovi o njegovu djelu, ali se i danas ubraja u najznačajnije pjesnike hrvatskog romantizma.

 

Zora puca bit će dana

 

Polnoć prodjè – što me búdi

   U to doba iz sna mòga?

   Žice same zaigraše

   Na guslama dieda mòga,

   Zaigraše iz tihana:

      Zora puca, bit će dana!

 

Polnoć prodjè – još pokriva

   Mir preblagi dol i goru,

   Ali lagan vietrić šaptje

   Od iztoka k sinjem moru,

   Šaptje sladko iz tihana:

      Zora puca, bit će dana!

 

Polnoć prodjè – uspavana

   Leži morska okolica;

   Ali jedna od iztoka

   Probudjena leti ptica,

   Pjeva sladko iz tihana:

      Zora puca, bit će dana!

 

Polnoć prodjè – još u tmini

   Nebo, zemlja jest i voda,

   Ali sieva od iztoka

   Sjajna vila Slavskog roda,

   Glasi ovamo iz tihana:

      Zora puca, bit će dana!

 

Zora puca, bit će dana!

   Okreni se k zlatnom vedru,

   Slavna zemljo Dalmatinska:

   Evo Zore u tvòm njedru,

   Da odkrije zakopana

      Blaga tvoja – evo dana!

(Wikizvor)

 Izvori: Branko Begović, R. F. Magjer, Hrvatska enciklopedija, Wikipedija, Wikizvor

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari