TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: Sastanak u Karađorđevu, 25. ožujka 1991.

Slika 1. Sastanak Milošević – Tuđman (Magazin Plus)

Sastanak hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana i srbijanskoga predsjednika Slobodana Miloševića, 25. ožujka 1991. u Karađorđevu poslužio je za klevetanje, blaćenje predsjednika RH kao i Hrvatske. Neprijatelji su prvo tvrdili da je sastanak bio tajni što nije točno jer je istoga dana Tanjug izvjestio o sastanku. O čemu su predsjednici republika razgovarali to oni znaju. Sastanak nije polučio nikakav dokument pa je sve ostalo na nagađanjima, a jugoslavenske tajne službe radile su svoj posao te dezinformirale građane. 

Plasirana je stupidna teza o dogovoru Tuđman – Milošević o podjeli Bosne i Hercegovine što spada u sferu vjerovali ili ne. Prije njihova razgovora dogodila se „balvan revolucija“, pobunjeni Srbi formirali su svoje policijske snage SUP SAO Krajine (5. siječnja 1991.), u Pakracu (1. ožujka 1991.) je izvršena oružana pobuna i nakon svega toga Slobodan Milošević dijeli Bosnu i Hercegovinu s Franjom Tuđmanom! Deset dana prije propao je pokušaj uvođenja izvanrednoga stanja od strane JNA kojega su tražili Slobodan Milošević i Borisav Jović. Dogovor Tuđman – Milošević o podjeli BiH je jedino moguć ako će svi Srbi živjeti u jednoj državi, Velikoj Srbiji. Navodni dogovor podrazumijeva da Slobodan Milošević, zagovornik Velike Srbije, odustaje od projekta Velike Srbije, što je čista fantastika! Nakon njihova razgovora 1. travnja 1991.  takozvana SAO Krajina odvaja se od Hrvatske što je još jedan dokaz da nije bilo nikakva dogovora. Samo neutralni poluidioti mogu povjerovari u takav scenarij kojega su plasirale tajne i javne obavještajne službe SFRJ. Cilj je kompromitirati dr. Franju Tuđmana u svijetu i stvoriti podjele u hrvatskome vodstvu što je i uspjelo.

Kada se sastanak održao, SFRJ je još postojala. Razmatrali su se prijedlozi međunarodne zajednice o očuvanju jedinstvene države (savez država). U svibnju 1991. Gligorov i Izetbegović ponudili su svoj prijedlog (Platforma o budućoj jugoslavenskoj zajednici). Međutim, velikosrpski imperijalistički krugovi su sve prijedloge odbacili. Oni su željeli reformu postojeće federacije u kojoj će oni biti dominantni uz potporu JNA.

Da je Tuđman dijelio BiH s ciljem da Hercegovina pripadne Hrvatskoj, morao bi se odreći Istočne Slavonije, dijela Zapadne Slavonije, Banovine, Like i Sjeverne Dalmacije, općina gdje su Srbi činili većinu u stanovništvu općina. Očito se radi o grubom podmetanju s ciljem blaćenja predsjednika Tuđmana i hrvatske politike. 

Hrvatska je u ožujku 1991. bila bez vojske, bez teškoga naoružanja, u prometnoj, energetskoj i informativnoj blokadi pa se postavlja pitanje čime je to dr. Franjo Tuđman mogao bilo što uvjetovati kada je Slobodan Milošević iza sebe imao JNA, savezne i republičke službe, pobunjene Srbe i podršku međunarodne zajednice.

 

Da je uistinu postignut dogovor, ne bi bilo agresije Srbije i JNA na Hrvatsku već bi agresija bila usmjerena na BiH.

Treba podsjetiti:

„24. siječnja 1991. održan je sastanak Miloševića i slovenskog predsjednika Predsjedništva Milana Kučana gdje je praktično “dogovoren”, “usuglašen”, “prihvaćen” raspad Jugoslavije kroz odlazak Slovenije uz pravo Srba “da žive u jednoj državi”. 14. kolovoza 1991. taj je sporazum potvrdio predsjednik Slovenskog državnog zboraFranc Bučar i Dimitrij Rupel s Miloševićevim povjerenikom Dobricom Ćosićem.“

O svemu su vođeni razgovori pa i o statusu BiH ako se SFRJ raspadne, ali Republika Hrvatska je praktično pokazala da podržava opstojnost BiH kao države i da traži ravnopravan položaj Hrvata u BiH. Zahvaljujući dr. Tuđmanu BiH je opstala kao država jer su Hrvati na referendumu o samostalnosti BiH (29. veljače 1992. ) podržali samostalnu i suverenu BiH za razliku od Srba koji su bojkotirali referendum. Da Hrvati nisu izišli na referendum, isti bi propao jer Bošnjaci nisu imali natpolovičnu većinu.

Republika Hrvatska priznaje BiH 7. travnja 1992. godine.

 

Zaključno: Jasno je da dr. Franjo Tuđman nije dijelio Bosnu i Hercegovinu, nije bio u poziciji da ravnopravno razgovara s Miloševićem pa tako nije ni mogao nešto uvjetovati. Događaji poslije su pokazali da se radilo o podmetanju, o specijalnom ratu protiv Hrvatske. Nažalost, neki ni danas ne shvaćaju da se radilo o specijalnom ratu protiv Hrvatske i Hrvata. Dr. Tuđman je samo skrbio u Hrvatima u Bosni i Hercegovini što mu je bila i ustavna zadaća.

 

 

Komentari