TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Stari hrvatski grad Senj

Slika 1. Nehaj (MJ)

Senj (lat. Senia ili Segnia, grč. Athyinites (Αθυινιτες), njem. i mađ. Zengg, tal. Segna) je najstariji grad na gornjem Jadranu, a utemeljen je u predrimsko doba prije nekih 3000 godina (Senia) na brdu Kuk. Bio je glavno središte ilirskog plemena Japoda. Za seobe naroda stradao je u provalama Vizigota, Huna i Avara.

Dolaskom Hrvata bio je obnovljen, a 1169. postao je središtem biskupije. God. 1209. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Arpadović darovao ga je templarima, a templari su 1269. prepustili grad kralju Beli IV. u zamjenu za Dubičku županiju, a 1271. došao je pod vlast Frankapana (od 1302. knezovi senjski), za kojih je bio izgrađen kaštel – kneževska rezidencija. God. 1380. napali su ga i spalili Mlečani, a zatim obnovili Frankapani.

Jačanjem osmanske prijetnje u drugoj polovici XV. st. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin nastojao je preoteti Senj od Frankapana namijenivši mu važnu stratešku ulogu. Po kraljevu je nalogu vojska pod vodstvom Blaža Podmanickoga 1469. zauzela grad, koji je zatim postao slobodnim kraljevskim gradom i središtem novoosnovane Senjske kapetanije. U XV. st. bile su podignute nove kule (Leonova kula, Lipica, Šabac).

Slika 2. Spomenik Blažu Baroniću (MJ)

Padom Klisa 1537. u osmanske ruke, u Senj su došli uskoci, a pridružili su im se i bjegunci s mletačkoga teritorija (venturini). U prvoj polovici XVI. st. grad je bio ojačan gradskim bedemima, a 1558. senjski kapetan Ivan Lenković podigao je na brdu iznad grada tvrđavu Nehaj u kojoj je bila smještena uskočka posada. U drugoj polovici XVI. i prvoj polovici XVII. st. senjski uskoci često su upadali na susjedni mletački i osmanski teritorij. Zbog pljačke mletačkih trgovačkih brodova Mletačka je Republika potkraj XVI. st. blokirala grad s mora. God. 1596. senjski uskoci sudjelovali su u borbama za Klis, prilikom kojih je poginuo senjski biskup Antun Dominis, a 1597. zaplijenili su mletačke i osmanske brodove u Rovinju. Zbog mletačkih pritužbâ bečkom dvoru, Dvorsko ratno vijeće u Grazu poslalo je 1601. u Senj kapetana J. Rabattu, koji je trebao pokoriti uskoke, no uskoro je bio ubijen. Zbog uskoka je 1615. izbio Uskočki ili Gradiški rat između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike, završetkom kojega je bio postignut mirovni ugovor u Madridu (1617.), kojim su uskoci nakon 1618. bili nasilno raseljeni iz Senja.

Od 1630-ih ondje se nalazilo središte novoosnovane biskupije, nastale spajanjem Senjske i Modruško-krbavske biskupije. Premda je kralj Ferdinand III. Habsburški 1640. potvrdio Senju gradska prava, a 1652. status slobodnoga kraljevskoga grada, utjecaj vojne uprave u njemu i dalje je bio snažan. Sredinom XVIII. st. postao je dijelom jedinstvenoga trgovačkoga područja, koje se nazivalo Austrijsko primorje, a već 1776. bio je vraćen u sastav Vojne krajine. Otkako je 1779. Jozefinskom cestom bio spojen s Karlovcem, porasla je važnost senjske luke. Od 1809. do 1813. nalazio se pod francuskom upravom u sastavu Ilirskih pokrajina, a zatim je ponovno bio pripojen Vojnoj krajini; od 1871. u sastavu je Banske Hrvatske.

 

Mirnija vremena omogućila su obnovu senjske trgovine, a time je bio osiguran i gospodarski prosperitet grada. Posebice je to izraženo u drugoj polovici XVIII. i prvoj polovici XIX. st. kada se izvode veliki građevinski radovi (izgradnja nove Jozefinske ceste, obnova luke, gradnja velikih, tzv. Carskih magazina, regulacija bujice i sl.). Tada počinje novo zlatno doba grada koji će postati jedan od najznačajnijih gospodarskih i kulturnih centara ondašnje Hrvatske. Senjska luka postaje jedna od najvažnijih u državi. Kroz nju prolazi uvoz soli i izvoz žita i drveta. Senjski pomorci na svojim brodovima plove diljem svijeta, a osobito intenzivno trguju s mediteranskim zemljama.

Godine 1868. bila je u gradu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, a 1870. utemeljeno Brodarsko društvo; unatoč tomu lučki je promet nakon otvorenja željezničke pruge Zagreb–Rijeka preko Ogulina (1873.) naglo opao, čime je Senj izgubio na gospodarskoj važnosti.

Stari dio grada karakteristična je mediteranskoga izgleda. Sastoji se od spleta uskih, krivudavih ulica s lukovima i balaturama i trgova te mnogobrojnih gotičko-renesansnih i renesansno-baroknih kuća (XV.–XVIII. st.); trg Velika placa (Cilnica) ubraja se među najljepše barokne trgove sjevernoga primorja; trg Mala placa (Campuzia) s got. vijećnicom i grad. ložom iz XIV. st.; jednobrodna romanička katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije (XII. st.) i renesansna zavjetna mornarska crkva sv. Marije barokizirane su u XVIII. st.; frankapanski kaštel (XIV. st.), crkvica Sv. Duha (XV. st.), ruševine samostana i crkve sv. Franje s grobovima istaknutih senjskih uskoka. U istočnom dijelu zidina, na završetku Jozefinske ceste (Karlovac – Senj), nalaze se Velika vrata (XVIII. st.; sadašnji oblik iz XIX. st.). Palače: gotičko-renesansna Vukasović (XV. st.; danas Gradski muzej), barokna Domazetović ili »Ferajna« (XVIII. st.; od 1835. Hrvatska čitaonica, od 1842. Glazbeni zavod).

Spomenici i znamenitosti: Sunčani sat na 45. paraleli, Tvrđava Nehaj, Gradski muzej, Katedrala iz 12. st., Gradski bedemi i obrambene kule, Ožegovićianum, konvikt za siromašne učenike, Ostaci crkve Sv. Franje, uskočki mauzolej, grobnica obitelji Frankopan, Crkva Sv. Marije od Arta, zavjetna crkva senjskih mornara i ribara, makete brodova, ostatci Senjske ploče, oko 1100. god., pisana glagoljicom, monumentalni trg Cilnica, gradska luka, Velika vrata, završetak Jozefinske ceste i ulaz u Grad, Katakombe, grobnice ispod Katedrale, Uskočka ulica, zvonik katedrale, sakralna baština, Gradski muzej. U staroj crkvi izvan grada je reljefna ploča na kojoj je aragonski grb kneginje Lujze Aragonske, supruge Bernardina Frankopana.

Slika 3. Spomen-ploča u Senju (MJ)

Glagoljica – senjska tiskara

Senjska ploča, pronađena na stubištu tvrđave Nehaj prilikom radova na obnovi, svjedoči i da je glagoljica već u 11. st. jednako prošireno pismo kao i na susjednom Krku. Ona je jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika nastala gotovo istodobno kad i Bašćanska ploča. Nije sačuvana u cjelosti već su pronađeni samo ulomci s isklesanim biljnim ornamentima i glagoljskim slovima. Sačuvani ulomci danas se čuvaju u Gradskom muzeju Senj.

Na molbu senjskoga biskupa Filipa (1248.) papa Inocent IV. dopustio je uporabu glagoljice i staroslavenskoga jezika u svim crkvama na području Senjske biskupije.

Iz XIV. i XV. st. sačuvan je najveći broj napisa i dokumenata pisan glagoljicom kao što su Statut senjskog kaptola iz 1340.g. kao tzv. Lobkowitzov glagoljski psaltir, knjiga psalama namijenjena laicima. God. 1388. bio je sastavljen gradski statut. Glagoljica dobiva novi uspon nakon što je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund 1392. dao senjskom kaptolu pravo pečata. Nakon dobivene povlastice Kaptol je počeo izdavati glagoljske i latinske isprave, prevoditi ih s jednog jezika na drugi, a uspostavio je i suradnju s gradskim notarom. Iz bogate glagoljske građe pravnog značaja ostala je sačuvana samo kaptolska “Kvaderna” i oporuka Tome Partinića iz 1445.g.

Slika 4. Senjska tiskara (muzej) (MJ)

Osim Senjske ploče u Senju je pronađeno još 10 glagoljskih natpisa.

Samo pedesetak godina nakon izuma tiskarskoga stroja u Senju se pojavila skupina ljudi koja je shvatila važnost ovog izuma. Jedan od njih bio je i Blaž Baromić, jedna od važnijih osoba hrvatske kulturne povijesti. On je 1493. u Veneciji tiskao brevijar koji nosi njegovo ime. Sačuvano je pet primjeraka njegova brevijara: dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, po jedan primjerak u Državnoj knjižnici u Münchenu, knjižnici Parma u Schwarzau (Austria) te u Sibiu (Rumunjska). Nakon tiskanja brevijara Baromić se vratio u Senj te već sljedeće godine nabavio sve potrebne strojeve za ustrojstvo tiskare. 7. kolovoza 1494. tiskano je prvo i najvrjednije djelo Senjske tiskare Misal. Misal je knjiga u kojoj su skupljeni svi tekstovi što se upotrebljavaju kod mise za cijelu liturgijsku godinu. Jezik misala je hrvatsko-crkvenoslavenski. Sačuvana su tri poznata primjerka: u Budimpešti, Petersburgu i Cresu. Od 1494. do 1508. u Senju je djelovala glagoljska tiskara u kojoj su tiskane dvije inkunabule. Kasnije je preseljena u Rijeku.

Osim misala u Senjskoj glagoljskoj tiskari tiskano je još šest knjižica: Spovid općena (1496.), Naručnik Plebanušev (1507.), Transit Sv. Jerolima (1508.), Korizmenjak (1508.), Mirakuli slavne Deve Marie (1507./1508.), Meštrija od doba umrtija s ritualom (1507./1508.)

Senjska gimnazija utemeljena je 1725. godine. Tijekom 19. i 20. st. dala je veliki broj znamenitih ljudi, književnika i znanstvenika. Ista danas nosi ime Pavla Rittera Vitezovića.

Poznate osobe iz Senja: Nikola Jurišić (vojskovođa), Matija Jušić, Ivan Paskvić (astronom i matematičar), Mirko Ožegović Barlabaševački, Josip Filip Vukasović (vojnik i graditelj), Josip Gržanić, Ljudevit Rossi, Julije Rorauer, Ivan Krajač, Bela Krleža, Pavao Tijan, Josip Milković, Milan Moguš, Ivan Đalma Marković, Ante Glavičić, Ivan Dellaitti, Ivan Rogić Nehajev te književnici i pjesnici: (Petar Ritter Vitezovića (1652. – 1713.), Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), Vjenceslav Novak (1859. – 1905.), Milutin Cihlar Nehajev (1880. – 1931.), Milan Ogrizović (1877. – 1923.) i drugi.

Dan grada Senja je 23. travnja, na dan sv. Jurja (starog zaštitnika i patrona grada Senja).

 

Slika 5. Senjski Misal (muzej) (MJ)

Slika 6. Senjska tiskara (muzej) (MJ)

Gradski muzej Senj

Gradski muzej Senj nalazi se u palači obitelji Vukasović koja je bila jedna od najuglednijih i najutjecajnijih senjskih obitelji. Palača je građena u XIV./XV. st. u gotičko-renesansnom stilu i vrhunski je objekt profane arhitekture grada Senja. Gradski muzej osnovan je 7. svibnja 1962. godine kao kulturna i znanstvena ustanova. U muzeju su uređene zbirke: Arheološka i hidroarheološka, Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, Senjskog pomorstva, Intelektualni krug Senja, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka Bunjevci i Prirodoslovna zbirka Velebit. U sastavu Gradskog muzeja djeluje i stručna knjižica (Seniensia) sa starijom i novijom arhivskom građom, fotodokumentacija te manja zbirka umjetničkih slika.

 

 

Slika 7. i 8. Senjski intelektualci (MJ)

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije ima veliku vrijednost kao arhitektonski spomenik prošlosti te se s pravom doživljava kao najznamenitiji spomenik vjere i kulture u gradu Senju. Sagrađena je 1169. g. kao jednobrodna romanička bazilika na temeljima poganskog svetišta Magnae mater, a zatim paleokršćanskog objekta iz IV. – V. stoljeća. Nalazi tih objekata utvrđeni su iza svetišta oko 1,5 m pod zemljom. Najvrjedniji spomenik u katedrali je grob senjskog biskupa Ivana Cardinalibusa (+1392.), postavljen iznad ulaza u sakristiju, a izrađen u stilu gotičkog zidnog groba. Od drugih spomenika posebno je značajan reljef Svetog Trojstva koji se ranije nalazio u crkvi Svetog Petra. U donjem dijelu reljefa nalazi se kockasti grb plemića Perovića iz 1491. g. zanimljiv zbog toga jer je to do sada najstarija poznata varijanata hrvatskog državnog grba, koji se službeno upotrebljava od 1527. g. Za vrijeme Dugoga svjetskog rata katedrala je teško oštećena pa su nestale mnoge umjetnine i dio arhiva senjskog Kaptola. Današnji je izgled katedrala dobila 1949. i 1950. g . prilikom restauracije. Ispod glavnog oltara nalaze se grobnice senjskih biskupa Pohmajevića, Ožegovića i Maurovića, a ispod desne lađe podzemne kripte su grobovi senjskih građana od konca XVIII. do sredine XIX. st. Uz samu katedralu nalazile su se crkvice Sv. Jurja, Nevine dječice, Sretnih mladenaca, i Žalosne Gospe. U dokumentaciji se još spominje i crkva sv. Ane i kapela plemićke obitelji Vukasović. Ispred današnjeg tornja nalazio se stari toranj koji je zbog trošnosti porušen, a prema tradiciji poticao je iz 1000 g. iz doba kralja Držislava.

Slika 9. Detalj iz Crkve (MJ)

Tvrđava Nehaj

Tvrđava Nehaj, simbol grada Senja, sagrađena je 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. Ima kockasti oblik, a orijentirana je prema stranama svijeta. Visoka je 18, a široka 23 m. U nju se ulazilo stepenicama preko drvenog mosta kroz uska dvostruka vrata. Zidovi su debeli 2-3,30 m, prema vrhu se sužuju, a završavaju s kruništem na kojemu je pet malih ugaonih kula. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih otvora.

U unutrašnjosti se nalazi cisterna-zdenac iznad kojega su tri grba: lijevo grb kapetana Ivana Lenkovića s godinom izgradnje Tvrđave, u sredini grb austrijskog nadvojvode Ferdinanda I. – tadašnjeg gospodara Senja te desno grb senjskog kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. S vrha tvrđave pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk te na planine Gorskog kotara, Učku i Velebit.

Oko tvrđave Nehaj, na oko 14 hektara, prostire se Park Nehaj. Spomenik Kalvarija izgrađen je davne 1740. Vjernici Kalvariju obilaze tijekom cijele godine, a do nje vodi križni put sa 14 postaja koje u Parku simbolizira 14 odmorišta. U srcu Parka nalazi se i Kosturnica, spomenik antifašizmu i svim stradalnicima za slobodu. Iz Parka se pruža izniman pogled na Senj, posebno na njegovu starogradsku jezgru – zaštićeni spomenik kulture nastao u srednjem vijeku.

Izvori: http://www.muzej-senj.hr, http://www.park-nehaj.eu/, hrvatska enciklopedija, Željko Bartulović

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari