TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Dioklecijanova palača i katedrala

Slika 1. Maketa Dioklecijanove palače (MJ)

Dioklecijanova palača

Dioklecijanova palača, carska rezidencija u Splitu, jedan je od najbolje sačuvanih spomenika rimskoga graditeljstva na svijetu. Sagrađena je oko 300-te godine. Palača je bila sagrađena kao spoj luksuzne vile-ljetnikovca i rimskoga vojničkog logora (castruma), podijeljenoga na četiri dijela dvjema glavnim ulicama. Dioklecijan se sklonio u novoizgrađenu palaču nakon povlačenja s prijestolja (305.) do smrti (316.). 

Slika 2. Peristil (MJ)

Palača je pravokutna građevina (oko 215 x 180 metara) s četiri velike kule na kutovima, vratima na svakoj od četiri strane i sa po četiri manje kule na zidovima. Vanjski zidovi palače, osim zapadnoga, u većem su dijelu ostali do danas dobro očuvani. Postojala su četiri ulaza u palaču: tri s kopnene i jedan s morske strane. U palaču se ulazilo s istoka kroz Srebrena vrata, sa zapada kroz Željezna vrata, a sa sjevera (glavni ulaz s dvostrukim vratima) kroz Zlatna vrata koja su vodila glavnom ulicom do Peristila i careva stana, a na jugu ( u moru) su Mjedena vrata.

Palača je imala 16 kula od kojih su se djelomice očuvale tri kutne kule (osim jugozapadne). Tijekom stoljeća stanovnici palače vršili su adaptacije prema svojim potrebama, ali obrisi carske rezidencije ostali su do danas pa je palača upisana 1979. godine na UNESCO-ov popis svjetske baštine u Europi.

Južni dio Palače bio je u toj shemi predviđen za cara, njegov stan i odgovarajući državni i vjerski ceremonijal, dok je sjeverni dio bio za carsku stražu – vojsku, poslugu, za spremišta i slično. Na južnom dijelu palače, ispod carskoga stana, izgrađeni su podrumi iz kojih se Mjedenim vratima izlazilo na more.

Slika 3. Podrumi Dioklecijanove palače (MJ)

Dvije glavne ulice vodile su na otvoreni prostor ispred careva stana, na Peristil, središnji trg palače. Na lijevoj strani bio je carev mauzolej (danas katedrala sv. Dujma), a na desnoj su bila tri hrama: Jupiterov, Kibelinov i Venerin. U carev stan ulazilo se preko Vestibula.

Slika 4. Vestibul (MJ)

U istočnome prostoru do danas je sačuvana monumentalna građevina (Dioklecijanov mauzolej) vanjskoga osmerokutnog, a unutrašnjega kružnog tlocrta, presvođena kupolom od opeke i raščlanjena iznutra dvama nizovima stupova i vijenaca te frizom u kojem su uz nestalu središnju figuru, sačuvana poprsja Diokelecijana i njegove supruge Priske. Građevina je s vanjske strane obrubljena trijemom (peripter) koji je do danas uglavnom sačuvan.

Slika 5. Mauzolej  ̶ danas ketedrala (MJ)

U zapadnom sakralnom prostoru do danas se vrlo dobro sačuvao mali hram pravokutnoga tlocrta (Jupiterov hram), presvođen kasetiranim, bogato ukrašenim svodom. Pored hrama pronađeni su ostaci još dva hrama (Kibelin i Venerin hram). U podrumske prostorije pristupa se s Peristila i s dva bočna stubišta (povezana s Vestibulom).

Slika 6. Jupiterov hram (MJ)

Malo se sačuvalo od careva stana koji je bio uz cijelo južno pročelje. Iz prostorija se kroz 42 prozora i 3 lođe pružao pogled na more. Pronađeni su ostaci sustava kanalizacije. Za opskrbu palače vodom bio je izgrađen vodovod u dužini od 9 kilometara (jedan dio se i danas koristi).

 

Katedrala Sv. Duje

Mauzolej cara, progonitelja kršćana, postaje sredinom 7. stoljeća katedralom u kojoj su na počasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama Svetoga Dujma i Svetoga Staša, mučenika pogubljenih u obližnjemu Solinu. Splitska katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije; u narodu je poznata kao Katedrala sv. Dujma (sv. Duje). Katedrala sv. Duje najstarija je katedrala u svijetu. Prema predaji sačuvanoj kod splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, prvi splitski nadbiskup bio je Ivan Ravenjanin (7. st.) koji je organizirao i uredio splitsku Crkvu.

Slika 7. Sarkofag svetog Dujma (MJ)

Splitska katedrala poznata je po drvenim vratima koje je izradio domaći majstor Andrija Buvina 1214. godine izrezbarivši u orahovini 28 prizora Isusova života. Odlično su očuvana, osim najdonjih dijelova oštećenih nogama prolaznika. Buvinova vrata su raritet u europskoj umjetničkoj baštini jer, dok su brončane romaničke vratnice razmjerno brojne, od drvenih su preostala samo neka.

Slika 8. Buvinova vrata (MJ)

Građevina je izvana oktogonalnoga oblika i imala je natkrivani peripter s dvadeset i četiri mramorna stupa s korintskim kapitelima. Portal katedrale je, također, antičkoga podrijetla. Na baroknoj kamenoj ploči s tijarom na vrhu istaknut je metropolitanski i primacijalni status crkve koji je nadbiskupija imala do papinske bule Locum Beati Petri 1828. godine. Na vrhu portala smješten je mali sarkofag u kojemu su sahranjeni ostatci Katarine i Margarite, kćeri kralja Bele IV., koje su umrle u Klisu u vrijeme tatarske najezde sredinom 13. stoljeća.

Katedrala je iznutra okrugloga oblika, nadsvođena kupolom s četvrtastim i polukružnim nišama, u kojima su nekoć stajali kipovi bogova i careva. Unutarnji prostor okružuje osam granitnih stupova postavljenih na bazi od bijelog kamena, s korintskim kapitelima. Ti stupovi su bili isključivo dekorativne namjene. Nad bogato ukrašenim kapitelima nalazi se vijenac koji čini bazu za drugi red porfirnih stupova. Iznad drugih kapitela nalazi se manji vijenac te friz s likovima genija, Merkura Psyhopomposa te medaljoni s likovima cara Dioklecijana i njegove žene, carice Priske.

Slika 9. Glavni oltar katedrale (MJ)

Po ulazu u katedralu, s lijeve strane, nalazi se šesterostrana propovjedaonica (ambon) nastala 1257. godine darom kneginje Kolafise, udovice splitskoga kneza Ivana Frankopana. Izradio ju je majstor Mavro od skupocjenoga crvenog i zelenog porfira.

U 15. stoljeću izgrađena su dva kamena oltara s ciborijima koji su smješteni u nišama mauzoleja s lijeve i desne strane glavnoga oltara. Desni oltar posvećen je glavnom gradskom patronu svetom Dujmu, a lijevi gradskom suzaštitniku svetom Anastaziju. Djelo je umjetnika Jurja Dalmatinca.

U sjevernoj niši katedrale smješten je novi oltar sv. Dujma, rad mletačkoga kipara Giovannija Marije Morlaitera iz 1767. u koji su 1770. godine prenesene svečeve moći.

Glavni oltar splitske katedrale izgrađen je između 1685. i 1689. godine. Iznad oltara nalazi se rezbareni kasetirani svod s uljanim sličicama euharistijske tematike, djelo rapskog umjetnika Matije Ponzonija.

Kor je dograđen početkom 17. stoljeća na inicijativu splitskoga nadbiskupa Markantuna de Dominisa (1560. – 1624.) tako što je srušen istočni dio zida mauzoleja. Time je narušen peripter, ali je znatno proširena katedrala. U koru se nalaze umjetnički vrijedne drvene korske klupe i nadbiskupski tron te šest velikih uljanih slika iz ciklusa života svetog Dujma, rad slikara Pietra Ferarija te drveno raspelo iz druge polovice 14. stoljeća u obliku grčkoga slova Y.

 

Riznica splitske katedrale

Riznica splitske katedrale osnovana je 1937. U katedralnoj riznici, smještenoj iznad sakristije, čuva se Evanđelistar sv. Dujma (Splitski evanđelistar), jedan od najvrjednijih predmeta iz prijelaza sa 7. na 8. stoljeće, najstariji iluminirani rukopis pisan na pergameni sačuvan na tlu Hrvatske. Također se čuva Splitski sakramentar pisan karolinškim pismom (polovica 13. st.), brojni relikvijari, misno ruho, posuđe i ikone Gospe. Među predmetima od srebra valja spomenuti Bogorodicu s Djetetom  i 11 apostola  s početka 14. st., koji su nekada zajedno činili palu oltara sv. Dujma u katedrali.

Slika 10. Splitski evanđelistar (kopija) (MJ)

 Kripta katedrale

Ispod mauzoleja smještena je kripta posvećena sv. Luciji, djevici i kršćanskoj mučenici.

Sveti Dujam

Sveti Dujam (Duje; lat. Domnius) († Salona, 10. travnja 304.), svetac Rimokatoličke crkve, solinski biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije.

Godine 650. splitski biskup Ivan Ravenjanin potaknuo je Splićane da prenesu tijelo svetoga Dujma iz porušene Salone u Dioklecijanov mauzolej koji je postao katedralom. Tako je drugi dio svečevih relikvija prenesen u splitsku katedralu gdje se i danas čuvaju i štuju. Godine 1427. kipar Bonino da Milano izradio je ležeći prikaz sv. Dujma na oltaru.

U Splitu se stoljećima svečano slavi svečev spomendan 7. svibnja (Dan grada).

Zvonik splitske katedrale

Gradnja zvonika započela je sredinom 13. stoljeća i trajala je negdje do sredine 16. stoljeća. Kombinacija je romaničkoga i gotičkoga graditeljstva. U dekorativnim elementima prevladava romanički stil, a izvedba arhitektonske prozračnosti pripada gotičkom stilu gradnje.

Zvonik je temeljito i radikalno restauriran u razdoblju između 1890. i 1908. godine. Posljednji kat s naznakama renesansnoga stila u potpunosti je izmijenjen kako bi bio u stilskom suglasju s ostalim katovima zvonika.

Krstionica sv. Ivana Krstitelja (Jupiterov hram)

Jupiterov hram je hram posvećen bogu Jupiteru, glavnom božanstvu starih Rimljana. Sagrađen je krajem 3. stoljeća, u vrijeme gradnje carske palače, a vjerojatno već u 6. stoljeću posvećen je u krstionicu sv. Ivana Krstitelja, a kripta je posvećena svetom Tomi.

 

Slika 11. Unutrašnjost Krstionice sv. Ivana Krstitelja

U 13. stoljeću je unutar krstionice smješten krsni zdenac izrađen od dijelova oltarne pregrade iz 11. stoljeća koja se prvotno nalazila u katedrali. Zdencem dominira motiv pletera, no jedna ploča prikazuje tri lika – kralja koji sjedi, jednu osobu koja stoji i jednu koja se bacila pred kralja. Ne zna se sa sigurnošću o kojem se vladaru radi, no najčešće se spominje da bi to mogao biti kralj Zvonimir ili Krešimir IV. U unutrašnjosti su sačuvana dva sarkofaga u kojima su pokopani splitski nadbiskupi, Ivan II. (10. st.) i Lovro († 1099.). Unutra se nalazi i veliki Meštrovićev brončani kip svetoga Ivana Krstitelja.

Izvori: mali vodič kroz splitsku katedralu,  Hrvatska opća enciklopedija, Deša Diana, Nada Gogala, Sofija Matijević, Riznica splitske katedrale, Izdanje Muzeja grada Splita, sv. 19., katalog zbirki I, Split, 1972. www.putovnica.net

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Komentari