TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Jakov Gotovac

Slika 1. Spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru, rad Marije Ujević-Galetović (MJ)

Jakov Gotovac (1895. – 1982.), hrvatski je operni dirigent i skladatelj.

“Na početku I. svjetskog rata uključio se u rad pjevačkih društava »Zvonimir« i »Lisinski«, sudjelovao je pri organizaciji amaterskoga Hrvatskoga kazališnog društva za Dalmaciju, te od 1919. Splitske filharmonije, a 1922. i Filharmonijskoga društva u Šibeniku. O

d 1923. djelovao je u Zagrebu, kao korepetitor te operetni i operni dirigent Hrvatskoga narodnoga kazališta (do 1957.) i kao zborovođa Akademskoga pjevačkog društva Mladost (poslije Mladost-Balkan), koje je vodio sve do početka II. svjetskog rata, razvijajući i intenzivnu inozemnu koncertnu djelatnost (Engleska, Njemačka, Čehoslovačka, Grčka itd.). Godine 1943. nekoliko mjeseci obavljao je dužnost direktora i člana uprave Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta, da bi nakon rata preuzeo umjetničko vodstvo pjevačkoga društva »Vladimir Nazor«. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1964).”

“Za svoja vokalna djela, Gotovac je često uzimao narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i muzičkim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama.

“Skladbe su mu većim dijelom tiskali još za života mnogi nakladnici u zemlji i inozemstvu. U Zagrebu su u međuratnom razdoblju prva izdanja objavili, posebice tvrtke Albini (Ero s onoga svijeta i Koleda, 1936., pojedine solo-popijevke i dr.), Rosskamp, Sklad (zbirka Narodne pjesme iz Dalmacije), Šidak i sam autor; u poslijeratnom razdoblju Muzička naklada, Nakladni zavod Hrvatske, Nova pjesma, Kulturni radnik, Savez RKUD »Zborovi« i u novije doba Hrvatsko društvo skladatelja u seriji Ars Croatica (Izabrane popijevke). Od inozemnih izdavača najviše je skladba u prvotisku objavila tvrtka Schott u Mainzu (Simfonijsko kolo, 1935.; Koleda, 1936.; Guslar, Orači, Pjesma i ples sa Balkana i Rizvan aga, 1940.; Dva muška zbora i Tri momačka zbora, 1953. i dr.), zatim Universal Edition u Beču. Opera Ero s onoga svijeta snimljena je u cijelosti kao TV opera na RTV Zagreb u režiji D. Marušića (1982.) te na LP ploči (Jugoton). “

Uglazbljivao je tekstove iz narodnoga pjesništva te domaćih pjesnika (Đuro Arnold, Dragutin Domjanić, Jure Franičević Pločar, Rikard Katalinić Jeretov, Ivan Mažuranić, Ruža Lucija Petelinova i drugi).

Najbolja ostvarenja su: narodni obred Koleda (1925.), Simfonijsko kolo (1926.), scenska glazba za Gundulićevu Dubravku (1926.), romantična narodna opera Morana (1930.), komična narodna opera Ero s onoga svijeta (1935.), opera Mila Gojsalić (1951.), Dalmero (1958.) i Stanac (1959.). Skladao je više orkestralnih djela, zborskih kompozicija i solo pjesama.

Praizvedba opere Ero s onoga svijeta bila je 2. studenoga 1935. godine u zagrebačkome HNK, a 10. siječnja 2018. godine bila je 700. izvedba te opera koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica, izvođena je na 9 jezika, ukupno više od 3000 izvedbi.

Slika 2. Česma u Vrlici (MJ)

Skladao je komičnu operu Ero s onoga svijeta prema narodnoj priči, na libreto Mile Begovića. S Erom je Gotovac ostvario djelo u potpunosti prožeto duhom narodnog melosa, a istodobno posve izvorno i po čitavom glazbeno-scenskom izričaju jedinstveno. Ero je najbolja hrvatska komična opera, prepoznata u domovini i u svijetu.

Bio je redoviti član JAZU od 1977. godine te počasni član Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« 1964. i Nagradu AVNOJ-a 1972. za životno djelo.

Umro je u Zagrebu 1982. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Izvori: Marija Barbijeri, Mirjana Škunca i Ivona Ajanović-Malinar, Jagoda Martinčević, enciklopedija…

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

 

Komentari