TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Nijemo kolo

Slika 1. Folklorna skupina iz Zagore (MJ)

Nijemo kolo je narodni ples koji se najčešće izvodi u Dalmatinskoj Zagori. Od 2011. Nijemo kolo je na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore jedinstveno je po načinu izvođenja. Izvodi se u kolu, ili češće, u parovima koji se kreću kružno ili slobodno po plesnom prostoru, ponekad uz pratnju rere, gange, ojkavice ili dipli, no u Dalmatinskoj zagori gotovo isključivo bez ikakve glazbene pratnje.

Ne zna se točno koliko je Nijemo kolo staro. Kroz stoljeća kolo se mijenjalo. Nekada je bilo mjesto susreta, zavođenja, upoznavanja, dokazivanja, a danas je njegova funkcija isključivo reprezentativna. Budući da se način života promijenio, promijenio se i folklor i njegova funkcija.

Sam ples karakterizira kružno kretanje plesača koji svojim usklađenim udarcima stopalima o plesnu površinu daju ritam plesu. Ubrzavajući i usporavajući ritam udaranja stopalima ubrzava se i smanjuje brzina kružnog kretanje samih plesača u kolu. Izmjenjujući različit ritam brzih i sporih koraka to jest udaraca, ples kola postupno i naizmjenično ubrzava i smanjuje brzinu udaraca i okretanja samog kola u više navrata ili samo jednom ovisno o plesnom turnusu. Ponekad plesači plešu kolo da više puta naizmjence izmjenjuju faze brzog i sporog koraka s prikladnim ubrzanjima i usporavanjima plesnog koraka, a ponekad plešu postupno ubrzavajući do najveće brzine izvođenja koje kolo može dostići te završe kolo naglim usporenjem do samog zaustavljanja i rastanka plesača u kolu. Plesači u kolu pri plesu ponekada poskakuju i premeću korak, ne naglašavajući udarcima svaki plesni korak, udarajući ponekad korak samo desnom ili samo lijevom nogom, ili pak naizmjence naglašavajući svako treći korak udarcima o plesnu površinu.

Nijemo kolo se danas najčešće izvodi pri pučkim proslavama u čast svetaca pojedinih mjesta, na sajmovima, o pokladama, dernecima, svadbama itd,. Danas ga najviše izvode seoske folklorne skupine na lokalnim, regionalnim ili međunarodnim smotrama folklora.

Zvonimir Ljevaković je u ansamblu LADO postavio Vrličko kolo. Vrličko kolo je prepoznato osim u Vrlici u Cetinskoj krajini, okolici Sinju, Kijevu i drugdje. To kolo nije nikada isto jer svaka plesačica i svaki plesač imaju svoj način izvedbe.

U operi Ero s onoga svijeta djelomično se izvodi Nijemo kolo. Kolo se izvodi na različite načine, spontano, pa se razlikuje od sredine do sredine. Nijemo kolo se još naziva: mutavo kolo, gluvo kolo, šuplje kolo, po naški, po starinski. Također i Poljičko gecko kolo, vrličko kolo i njinjsko kolo.

Osnovna karakteristika toga kola je da muškarci jako skaču i podižu svoje partnerice s poda koliko god mogu, ovisno od svoje umješnosti. To jest kolo, ali često puta se razbija u parove. To je i jedno od obilježja koja ga izdvajaju od ostalih kola. Postoje nijema kola i u Lici, poznata pod nazivom Đikac ili Ojkac, ali ne ulaze u ova nijema kola Dalmatinske zagore upisana na UNESCO-ovu listu jer u tim kolima svi plesači plešu povezano i razbijaju se u parove. Osim razbijanja u parove, Nijemo kolo se zna plesati i tako da jedan plesač vuče ili nosi čak dvije žene, isprobava njihovu snagu držeći ih za ruke. Na taj način, naravno, pokazuje i svoju snagu i to nije bez razloga. Prema kazivanju samih nositelja, u prošlosti je kolo bilo mjesto gdje su se upoznavali mladi. Kad bi rekli idemo u kolo, to bi značilo da idu na društveno zbivanje, na susret. Bilo je to i mjesto gdje su se mogli upoznavati, gdje su se mogli javno dotaknuti jer to inače nije bilo dopušteno. Jako je važna bila i prigoda u kojoj se kolo izvodilo i prisutnost publike. Struka uvijek naglašava da se radi o živoj baštini.

Izvori: Tvrtko Zebec, Ante Botić

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

 

 

Komentari