TwitterFacebookPinterestGoogle+

Četnički ustanak u Srbu nije Dan ustanka naroda Hrvatske!

Slika 1. Naslovnica knjige “Dossier Boričevac”

Četnici i komunisti obilježavaju pokolj Hrvata u Srbu koji se dogodio prije 79 godina. Prema najavama Vlada druga Andreja Plenkovića ove će godine za obilježavanje četničkog zločina nad Hrvatima izdvojiti 100.000,00 kuna iz proračuna! Bravo Andrej! Predvodnik obilježavanja četničkih zločina je Milorad Pupovac, desna ruka Andreja Plenkovića.

U najavi obilježavanja 79-te godišnjice četničkog zločina nad Hrvatima piše da je to Dan ustanka naroda Hrvatske. To nije Dan ustanka naroda Hrvatske već četnički ustanak protiv Hrvata i Hrvatske s ciljem etničkog čišćenja i stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Tijekom srpnja i kolovoza 1941. od Hrvata i Muslimana (danas Bošnjaka) očišćena su područja: Drvara, Bosanskoga Grahova, Kulen Vakufa, Boričevca, Brotnje i Krnjeuše. Svi Hrvati koji nisu uspjeli pobjeći su pobijeni i bačeni u jame poput jame u Dabinu vrhu, Golubnjače i drugdje.

I ove godine je u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) i Srpskog narodnog vijeća (SNV) u Donjem Srbu obilježen dan četničkog ustanka. Zbog covida-19 četnički dernek je bio skroman jer nisu organizirani autobusi iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Mediji javljaju da su govorio Milorad Pupovac, Stipe Mesić i Franjo Habulin, koji su kao uvijek izvrtali činjenice i negirali četničke zločine. Četnički zločini su proslavljeni uz uštipke i brlju. Sramotno je da to hrvatski narod plaća!

 

Nakon četničkog zločina u Brotnji žitelji Boričevaca, njih 2000, su izbjegli noću pod vodstvom boričevačkog župnika Vladimira Stuparića u Kulen Vakuf. Ostalo je 55 osoba starije dobi koje su četnici pobili a selo opljačkali i zapalili. Nakon zločina u Brotnji i Boričevcu etničko čišćenje (tijekom mjeseca kolovoza) su četnici nastavili i u Zapadnoj Bosni (Kulen Vakufu; Drvaru, 300 ubijenih; Bosanskom Grahovu, 62 ubijenih; u Krnjeuši, 130 ubijenih Hrvata i drugdje. Sve u sklopu plana stvaranja etnički čiste velike Srbije.

Ustanici (četnici) su 27. srpnja 1941. oko mjesta Trubar zaustavili vlak iz Knina koji je vozio za Drvar. U vlaku se nalazio drvarski župnik Waldemar Maximilian Nestor i oko 300 hodočasnika (proslava svete Ane). Četnici su župnika i hodočasnike odveli do jame Golubnjače i tu ih pobili. Vođa četnika bio je Damjan Zeljković. Jugoslavenska (četnička) historiografija je svoj zločin prepisala ustašama kojih praktično nije ni bilo na tom području.  

Slika 2. Posmrtni ostatci obitelji Ivezić

 Što slave Milorad Pupovac i SNV?

Oni danas slave ubijanje župnika Waldemara Maximiliana Nestora i hodočasnika, slave ubijanje 37 Hrvata obitelji Ivezić (2. kolovoza 1941.) koje su četnici pobili. Imena žrtava objavljena su u knjizi Josipa Pavičića »DossierBoričevac”, Zagreb 2012. Žrtve su bačene u jamu na Dabinu vrhu, otvor jame bio je 80 x 60 cm. Da bi se istina prikrila otvor jame je 1966. godine bio zazidan. Žrtve takozvanog antifašističkog ustanka su ekshumirane 2014. (19 osoba, gdje su ostaci drugih nije poznato), DNK analizom je dokazano da se radi o Ivezićima pa nema nikakvih dvojbi o počinjenom zločinu. Posmrtni ostatci 24. člana obitelji Ivezić pokopani su 2017. godine. 

U Srbu se danas (27. srpnja 2020.) slavi ubojstvo župnika Jurja Gospodnetića kojega su nabili na kolac i pekli pred očima njegove majke. To su radili četnici i komunisti takozvani antifašisti. Komunističke vlasti su 1951. podigle spomenik u Srbu kojim se veliča četničko-komunističke zločine. Spomenik četničkom pokolju Hrvata je bio teško oštećen za vrijeme Domovinskog rata. Obnovio ga je izdajnik Ivo Sanader. Za obnovu je dao 3,2 milijuna kuna hrvatskih poreznih obveznika! I tako je Ivo Sanader rehabilitirao četništvo u Hrvatskoj, a njegovi nasljednici na funkciji su nastavili tu praksu. To je za vladu Andreja Plenkovića civilizirano, europski i kršćanski pa je ove godine izdvojeno 100.000,00 kuna za obilježavanje četničkih zločina u Srbu i šire.

Da je Hrvatska pravna država zločin nad Hrvatima ne bi se slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske. Nažalost, ne živimo u pravnoj državi već u neokomunističkoj državi koja ne priznaje hrvatske žrtve.

Umjesto da su komunističko-četnički zločinci procesuirani, kažnjeni, oni i danas (njihovi) potomci slave zločine nad nevinim Hrvatima s potporom Vlade. Ubijeno je više od 430 osoba tijekom ustanka u Srbu i okolnim područjima.

 

Srb je poznato protuhrvatsko mjesto:

  • Četnički ustanak u Srbu u srpnju-kolovozu 1941. rezultirao je etničkim čišćenje Hrvata i Bošnjaka iz tih područja. Taj ustanak izvršili su četnici uz saučešništvo malobrojnih komunista i talijanskih fašista. Četnici su s talijanskim fašistima dogovorili suradnju (Benkovac, 23. srpnja 1941.) pa se ne radi o antifašističkom ustanku već etničkom čišćenju Hrvata i Muslimana (Bošnjaka) s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije.
  • Miting Srba 27. srpnja 1971.

“Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve ne, bili su umorni, znojni, pripiti (ranojutarnja rakija), s prijetećim raspoloženjem. Bili smo im tu – nadohvat ruke. Mi – za koje se tvrdilo da želimo ponovno ‘klati’ Srbe u Hrvatskoj!” svjedočila je Savka Dabčević Kučar u svojoj knjizi ’71. Hrvatski snovi i stvarnost’, opisujući vrijeme Hrvatskog proljeća, na dan 27. srpnja 1971. kada je Srb ponovno postao stožerno mjesto okupljanja Srba u protivljenju Zagrebu.

“Organizatorima je cilj bio organizirano prikazati i dokazati da je tu „srpska Hrvatska“, svojevrsna demonstracija sile i prijetnje, uz jasnu poruku “Budite mirni, velikosrpstvo je tu, iza vas!

Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl. – ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala. Jesmo li mogli (morali) to spriječiti?

Na povratku u Zagreb zapisala sam u svoj notes: Miting uzbuđenja. Mrze nas, i ne će se libiti za četništvo proliti krv. Strašno? Smiješno? Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari se kreću prema raspletu! Mnogo godina poslije događaji su potvrdili moje slutnje i sumnje.“

  • Pobuna Srba 1990. godine.

Nakon što je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) 25. srpnja 1990. usvojio amandmane na Ustav Republike Hrvatske. Istoga dana Srbi u Hrvatskoj održali su miting u mjestu Srb i tamo usvojili “Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda” u kojoj je, pored ostaloga, stajalo i sljedeće: “Odcjepljuju se narodi, a ne države” te nadalje: “Srpski narod daje sebi pravo da se na istorijskim teritorijama, koje objedinjuju sadašnje granice Hrvatske, opredjeljuje s kime će živjeti i kako će se povezivati sa drugim narodima u Jugoslaviji”. Na temelju toga slijedilo je 30. listopada 1990., opet u Srbu, usvajanje teksta proglašenja “srpske autonomije u Hrvatskoj”.

 

Slika 3. Pokop posmrtnih ostataka obitelji Ivezić u Boričevcu

Antifašisti kažu da se radilo o “Oružanoj pobuni protiv ustaških zločina”  

Takozvani antifašisti lažu jer na tim prostorima nije bilo ustaških zločina. Također takozvani antifašisti prešućuju četničke zločine u lipnju 1941. u istočnoj Hercegovini. Radojica Perišić, pravoslavni svećenik i vojvoda, zapovjedao je Mostarskom i Golijskom brigadom koje su izvršile prve pokolje Hrvata i Muslimana u NDH, u istočnoj Hercegovini. Takozvani antifašisti (komunisti) lažu da su oni vodili te ustanke, što nije točno. Vodili su ih četnici: Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajica Omčikus, Stevo Radenović, četnički vojvoda Brane Bogunović u Grahovu, četnički vojvoda Mane Rokvić u Drvaru, Damjan Zeljković, a malobrojni komunisti su bili saučesnici, kao zapovjednik partizanskoga odreda Đoko Jovanić, kasniji general JNA koji je aktivno sudjelovao u pobuni Srba 1990.  Četnici su vodili sve akcije čišćenja nesrpskog stanovništva u srpnju 1941. Ustanak u Srbu nema veze s antifašizmom, to su komunističko-četničke laži jer su četnici postigli dogovor s talijanskim fašistima o suradnji (Benkovac 23. srpnja 1941.).

Dakle, obilježavanje ustanka u Srbu je rehabilitacija četništva i zato Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće to uporno prakticiraju godinama.

Slika 4. Spomenik žrtvama ustanka, Boričevac

Nakon sporazuma Cvetković-Maček i uspostave Banovine Hrvatske Srbi su započeli otvorenu agitaciju protiv sporazuma te zagovarali stvaranje srpskih srezova koji će se izdvojiti iz Banovine Hrvatske.

Suradnja četnika s talijanskim fašistima potvrđena je u Otriću 11. kolovoza 1941., dogovorena je borba protiv komunista koji napadaju talijanske postrojbe “u srpskim autonomnim općinama” te protjerivanje ustaša jer su kotarevi Knin i Gračac trebali biti u talijanskoj okupacijskoj zoni a ne u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Priče o osveti Srba za ustaške zločine je komunističko-četnička laž jer tamo nije bilo ustaških zločina, bilo je nekoliko ustaša (6) u tek formiranoj postaji koja je formirana nekoliko dana prije zločina.

 

Podsjetnik na suradnju četnika (srpskih ustanika iz Srba) i talijanskih fašista, preneseno:

  1. „Gata u vremenu, od 01. listopada 1942. , u 7,30 sati, do popodneva 02. listopada 1942. četnici su počinili strašan pokolj nad nedužnim civilnim stanovništva, svih uzrasta, u: Gatima 89 ubili i 30-toricu ranili, zapalili su 115 stambenih i drugih objekata; u Naklicama su ubili jednu osobu i zapalili 12 kuća; u Čislama su 10 osoba ubili i zapalili 15 kuća; u Ostrvice ubili 3 osobe i zapalili 19 kuća, a u Zvečanju su uz pomoć Talijana zapalili 11 kuća.“
  2. srpnja 1943. Lovreć (Imotski) – pokolj Talijana i četnika nad Hrvatima
  3. Četnici popa Đujića i Brane Bogunovića su 21. listopada 1942. u Biteliću, kod Sinja, pod paskom Talijana, ubili 29 Hrvata, a u Otišiću šest, zapalivši pritom 220 hrvatskih kuća. Prema izvješću talijanskog generala Paula Berardija, zapovjednika divizije «Sassari» iz Knina svaki je katolik mučen i zaklan itd.

 

Godine 1944. Beograd i Srbiju nisu oslobodili srpski antifašisti, ni partizani već sovjetske i bugarske jedinice. Nakon toga četnici zamjenjuju kokardu zvijezdom petokrakom, smjenjuju se Hrvati koji su bili zapovjednici partizanskih jedinica u Hrvatskoj te postavljaju komunističko-četnički kadrovi. To nema veze s antifašizmom već je osvajanje vlast i nametanje komunističko-četničke diktature. 

 

Povijest se ponavlja 1991. kada četnici (takozvani antifašisti) ponovno ubijaju i vrše etničko čišćenje. Podsjetnik za Predsjednika, Premijera, Predsjednika Sabora i ostale: 

  • 25. lipnja 1991. Srbi napali policijske postaje u Glini. Poginuo je pričuvni pripadnik MUP-a Tomislav Rom iz Viduševca kod Gline, a 16 policajaca je zarobljeno, odvedeno u zatvor u Knin i nakon 50 dana zarobljeništva, mučenja i zlostavljanja u razmjeni oslobođeno.
  • 2. srpnja 1991. napadnuta je policijska postaja u Kozibrodu (općina Dvor na

            Uni).   

  • 15. srpnja 1991. pobunjeni Srbi napali su Topusko.
  • 23. srpnja 1991. napadnut Drežnik-grad, na Banovini spaljena sela: Hrvatski

            Čuntić, Struga, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga.

  • 27. srpnja 1991. okupacija Gline, izolacija Petrinje.
  • 26. srpnja 1991. velika četnička ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim  imenom „Žaoka“.  Četnici su u svom pohodu zarobili tri policajca koje su tukli, mučili i na kraju ubili. Također su ubili 9 civila i zarobili 2 policajca koja su brutalno tukli i mučili želeći saznati raspored obrane.
  • 27. srpnja 1991.; minobacački napad na Sunju
  • 30. srpnja 1991. bojni zrakoplovi okupatorske JNA napali su Hrvatsku Kostajnicu; tom prilikom uništena je nova škola, zgrada doma zdravlja  i nekoliko stambenih zgrada. Poginuo je jedan policajac, a dvojica su ranjena…

Ovako je počeo novi četnički (antifašistički) ustanak 1991. na području Pounja i Banovine.

Mnogobrojni zločini, protjerivanje nesrba, pljačka imovine i uništavanje gradova i sela su djelo takozvanih antifašista, djelo je terorističke stranke SDS čiji je sljednik SDSS (koalicijski partner druga Andreja Plenkovića). Povijest se ponavlja pa zločinci opet nisu kažnjeni već su amnestirani a neki zločinci su nagrađeni položajem i mirovinom. Tako hrvatska vlast shvaća pravnu državu! Sramota!

 

Slika 5. Spomen obilježje Dabin vrh

Krivotvoritelji povijesti

Ne stoji tvrdnja oca i sina da se radilo o osveti za ustaške zločine. Pokušaj opravdavanja zločina zločinima ustaša je neprihvatljiv jer prije četničkih zločina na tim prostorima nije bilo ustaških zločina. Komunistička historiografija je puna laži, podmetanja i antihrvatskih stavova. Ustaška postaja s 6 ustaša u selu Boričevac koja je tek bila uspostavljena nije ni mogla niti je napravila zločine o kojima neki pišu. Radilo se o planiranom zločinu i etničkom čišćenju prostora istočne Like i Zapadne Bosne s ciljem stvaranja etnički čiste velike Srbije. To što je među četnicima bilo i malobrojnih komunista, uglavnom Srba, ne mijenja karakter zločina. Preobučeni četnici će kasnije (jedan komunistički general) pisati memoare i pokušati događaje prikazati kao planirani komunistički ustanak što je obična laž. Svirepi zločin koji je počinjen ne može se pravdati ničim bez obzira jesu li ga počinili četnici ili komunisti-četnici. Za zločine nitko nije odgovarao, naprotiv neki su nagrađeni priznanjima i položajima. Neke od četnika komunisti su pobili jer se nisu uklapali u njihovu partiju a s druge strane bili su konkurencija onima koji su napravili karijeru na zločinu.

Četnici i komunisti su imali isti cilj, uništiti Hrvatsku državu, etnički očistiti prostor Velike Srbije. Četničko etničko čišćenje se nastavilo i nakon rata jer je Hrvatima zabranjen povratak u Boričevce i druga sela, oduzeta im je imovina i sva prava. Zašto?

Koalicijski partner druga Plenkovića slavi zločine nad Hrvatima sa sredstvima hrvatskih poreznih obveznika (ove godine 100.000,00 kuna). Također, koalicijski partner negira četničke i srpske zločine tijekom Domovinskog rata, osporava legitimitet „Oluje“, blati hrvatske branitelje i hrvatsku državu i opet to radi novcem hrvatskih poreznih (oni kažu genocidnih) obveznika. Bravo druže premijeru (domoljubno i vjerodostojno, zar ne?) !

27. srpnja bi trebao biti dan sijećanja na genocid nad Hrvatima koji se dogodio u Brotnju, Boričevcu i drugdje. Počivali u Božjem miru!

Izvori: istraživanje povjesničara Zlatka Begonje, Ante Nazora, Josip Pavičić “Dossier Boričevac”,

Dr. Marko Jukić

 

Komentari