TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Ponedjeljak, 3. kolovoza

  • Written by:

Božja prisutnost
Prisutno za mene je ono što utječe na moje nastajanje.
Razmišljam o Božjoj prisutnosti, koji je uvijek uz mene u ljubavi,
usred mnogih stvari koje također utječu na mene.
Zaustavljam se i molim da mu dopustim
da utječe na moje nastajanje, na moj život, u ovom trenutku.

Sloboda
Kada se osjećam zarobljenim i kada me sve pritišće,
pa čak i onda kada sunčeve zrake ne dopiru u prostoriju gdje se nalazim,
i tada, u mrtvoj tišini, moj duh je slobodan i nesputan.
U toj slobodi duha obraćam se tebi.

Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja
Mt 14,22-36
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!”

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike, te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravljali su.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Učenici izgledaju kao lakrdijaši. Mogu li učiniti išta bez Isusova vodstva? Isus se javlja donoseći mirnoću i prisebnost u prisutni kaos. Petar odgovara svojom željom da čini čuda nakon čega slijedi bolni pad.
Odgovaramo li ponekad i mi ovako na Božji poziv? Možeš li se vidjeti u Petru?
I mi smo čudna skupina učenika, zar ne? Imamo li nešto blisko s vjerom po kojoj je Isus pozvao svoje učenike?

Razgovor
Dragi Gospodine, pomozi mi svaki dan
da te još više tražim.
Ispuni moje srce ljubavlju prema tebi.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari