Molitva – Četvrtak, 20. kolovoza
Božja prisutnost
Ponekad sam obuhvaćen brigama ovoga svijeta.
U vremenu, kao sada, daj da budem svjestan ugodnosti tvoje prisutnosti
i neograničene ljubavi prema meni.
Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Mt 22,1-14
Isus prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’
Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.
Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’
Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Na kraju ove priče Isus kaže: “Mnogo je zvanih, malo izabranih.” Mnogi su bili pozvani da se odazovu na slavlje, ali od njih se očekivalo malo više. Na poziv su morali odgovoriti govoreći Isusu svoje potpuno “da”.
Svi smo pozvani konkretno živjeti u svojim životima i svojim odnosima ono što tvrdimo da vjerujemo.
Mogu li u ovoj meditaciji biti iskren s Bogom o tome koliko vjerujem? “Gospodine, vjerujem, pomozi mojoj nevjeri”.
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
