LGTB udruge i „ljudska prava”: Verbalni delikt i govor mržnje

 

Verbalni delikt

U vrijeme komunističke diktature u Jugoslaviji, pa – naravno – i u Hrvatskoj, pojam „verbalni delikt” vlastodršci su koristili kao sredstvo za držanje naroda u pokornosti. Npr., ako bi čovjek rekao nešto, što se „ne slaže” s postupcima nekoga od „vladajućih”, ili sa „službenom teorijom”, mogao bi biti „prijavljen” kao državni neprijatelj i osuđen na zatvorsku kaznu. Iako nije ništa učinio! Tako je izvjesni broj ljudi „služio kaznu” u zatvorima i raznim logorima. Ostali ljudi su poučeni njihovim iskustvima sami sebi instalirali „rajsferšlus” na usta.

Navodno su se takvim postupcima koristili „državnici” i u drugim komunističkim državama. Njihovim nestankom – zapravo demokratizacijom njihove vlasti – „izgubio se” i verbalni delikt. No, ne zaboravimo – na svijetu postoji još uvijek niz zemalja (država), gdje još uvijek postoje neki oblici diktature, gdje se ljudi bore (i ginu) protiv takvih društvenih nepravdi. Tako da se sve ovo napisano u ovim recima odnosi i na područje „zapadne demokracije” – SAD i EU, gdje i mi živimo.

Govor mržnje

Nove generacije građana počele su demokraciju shvaćati doslovno. Državnicima je to stvaralo – i još stvara – teškoće u obnašanju vlasti: sve više je trebalo provoditi postupke koji će manje izazivati nezadovoljstvo građana. No, to je vladajućima sve napornije. To su shvatili i novi tipovi društvenih skupina kojima se sviđa mogućnost „gospodarenja” nad običnim građanima i rezultatima njihova rada. Njima bi dobro došao onaj komunistički verbalni delikt kojim bi građanima bio „zapriječen” svaki protest.

Promjene u ovom smislu počele su se događati 70-ih godina 20.-og stoljeća u SAD. Tamo je sjedište UN-a (Ujedinjenih naroda). Tokom vremena „iskristalizirala su se” – gledajući ovako „sa strane” – tri sloja: Generalna skupština, koju čine delegati država članica, koji se smjenjuju prema promjenama u njihovim državama. Dakle, mijenjaju se. Sastaju se povremeno. Drugi „sloj” je Vijeće sigurnosti u kojemu glavnu riječ imaju svjetske velesile kao stalne članice. Vijeće je stalno „na okupu”. Treći „sloj” čini administracija, birokracija. Njegov sastav se mijenja znatno sporije. Neki djelatnici su tamo „nezamjenjivi” i do odlaska u mirovinu. Oni stvaraju svojevrsni lobby potpomognut novcem članica.

Lobiranjem ovog „trećeg sloja” 70-ih godina prošlog stoljeća u Pekingu su „udareni temelji” genderizma pod izgovorom svjetske borbe za prava žena. Glavni propagatori te ideje su LGBT pojave. Trebalo bi ih nazivati „osobama”, ali one se „osjećaju drugačije” od ostaloga čovječanstva, pa mislim, da im bolje odgovara naziv „pojave”. S druge strane, za svoju propagandu koriste novac većinskog čovječanstva, pa ne znam…

Ako te LGBT pojave netko kritizira i ne odobrava njihovu ideologiju, one to nazivaju „govor mržnje”. Te pojave smatraju, da se takav naziv ne smije upotrebljavati „protiv njih”. Znači, te pojave mogu progoniti osobe za „govor mržnje”, ali osobe za sličan „govor” nemaju pravo optuživati te pojave.

U početku većinski narod je udovoljavao tim manje brojnim pojavama smatrajući to svojom humanom velikodušnošću. No, s vremenom su te pojave sve više povećavale broj svojih zahtjeva nazivajući to svojim „ljudskim pravima”, koja im se moraju priznati i financirati i zajedničkim novcem većine. Bez obzira na sve veće siromaštvo…

Nova privreda – sapijenstvo

Ako ljudska zajednica negdje želi uzgajati, npr. ovce zbog vune i janjetine, tu privrednu granu zovemo ovčarstvo. Ili uzgajanje peradi zovemo „peradarstvo”…

Pojave LGBT traže – između ostaloga – zakonsko priznavanje jednakospolnih zajednica sa statusom braka. Uz to traže i pravo na usvajanje djece. Kako – zasada – jednakospolci ne mogu (ili ne žele) rađati djecu, a žele ih imati i s njima paradirati, nastoje pokretati novi oblik „privrede” – sapijenstvo. Vlast bi im trebala osigurati i staviti na raspolaganje potrebni broj plodnih „običnih žena i muškaraca”, koji bi za njih rađali i odgajali djecu. To bi trebali biti potomci pračovjeka „homo sapiensa”. Odatle naziv „sapienstvo”. Ne smijemo zaboraviti njihove pretke s Hušnjakovoga brega!

Sve osobe, koje bi se protivile takvom razvoju ljudskoga društva,trebalo bi sankcionirati i kazniti zbog „govora mržnje”. Naravno, tomu bi trebalo prilagoditi krivično pravo! Iz toga prava izuzimat će se pojave LGBT, koje će ga propagirati…

Izokrenuta demokracija

U RH već sada neki političari zastupaju novi oblik demokracije. To se vidi kod rasprava oko referenduma. Navodno, potreban je popis tema i pitanja o kojima se može raspisati referendum, kao i popis pitanja o kojima se ne može ići na referendum. Izgovor za to je eventualna mogućnost da većina odlukom povrijedi ljudska prava neke manjine. Znači, da u nekim pitanjima manjina odlučuje o većini.

Čini mi se da su nekada svi članovi u društvu imali jednaka osnovna ljudska prava. Ili bi trebalo sastaviti njihov registar za sadašnjost i za budućnost. Izgleda, da LGBT pojave danas trebaju imati neka posebna prava.

Iskustvo u Massachussetsu

Karakterističana su događanja u saveznoj državi Massachussets u SAD, gdje su legalizirani jednakospolni brakovi (to su zapravo „brakovi”). Novinar Tony Perkins i njegova supruga iznenadili su se neprilikama svoje djece školaraca, pa su odlučili to detaljno istražiti. Snimili su i dokumentarni film prevedenog naslova „Drugo lice homofobije”.

Dobro je podsjetiti na neke zanimljivosti: u Kongresu SAD-a donesen je 1996. Zakon o zaštiti braka kao zajednici jednoga muškarca i jedne žene. To je potpisom ovjerio i predsjednik Bill Clinton. Vrhovni sud savezne države Massachussetsa legalizirao je istospolni brak 2003. god. Građani te države sedam godina kasnije smatraju da im je to nametnuto. Za to postoje jasni dokazi, kao i za popratne probleme.

Jedan od tih problema je indoktrinacija djece o istospolnome braku i idejama o ispravnosti homoseksualnosti – već od dječjih vrtića pa dalje. Stvara se odgovarajuća literatura. Općenito – država postupa krajnje agresivno u odgoju i školovanju djece.

Roditeljima se uskraćuje pravo na odgoj i brigu o odgoju vlastite djece. Ako bi roditelji ustrajali u zahtjevima prava za odgoj svoje djece mogu biti kažnjeni i zatvorom… To podsjeća na „Makarenkovo vrijeme” u bivšem SSSR-u. Po tome roditelji imaju pravo rađati i hraniti djecu, ali odgajati ih treba država.

U školske programe upisuju se dijelovi o homoseksualizmu kao normalnoj pojavi. Roditelji uzalud putem suda traže svoja roditeljska prava. Organiziraju i javne prosvjede. Ni to ne pomaže! Gay ideologija prožima cjelokupno društvo: upravu, sudstvo, vlast, policiju… To im omogućava mogućnost upravljanja radnim mjestima…(„Osiromaši pučanstvo i ostavi ga bez posla, pa će biti poslušno!”)

Aktivisti LGBT pokreta više nisu zadovoljni samo postignutim pravima, svojom legalizacijom istospolnih zajednica, školskim programima. Sada su se osilili prema aktivistima za očuvanje braka kao zajednice između žene i muškarca, za roditeljska prava. Ometaju njihove skupove i sl.

Kamo sve to vodi ljudski rod?

Pojava govora mržnje u Hrvatskoj

Ovaj izraz „govor mržnje” čuo sam na HTV otprilike u mjesecu travnju 2013. godine, kada se govorilo o sukobu mladih HDZ-ovaca u Kistanju (ili u Kistanjama) u šibenskome zaleđu i mladih pravoslavnih skoro sveštenika s poznatog otočića na rijeci Krki. Bez obzira na to tko je od njih započeo sukob – tu se spominjao taj „govor mržnje”. Ovako uopćeno „govor mržnje” može se proglasiti svako suprotstavljanje nečijem izrečenome mišljenju – bez stvarne mržnje! Ovisno o statusu u javnosti, politici, vlasti… osobe kojoj se izreče suprotstavljanje…. Nedodirljivost!

Takav izraz sam čuo i uoči referenduma o ustavnoj definiciji braka kao životnoj zajednici žene i muškarca. Sada poslije toga uspješnog referenduma Hrvatski sabor bi trebao donijeti i Zakon o istospolnim zajednicama. To podsjeća na događanja u Massachussetsu.

U Skupštini EU navodno će se 03.02.2014. donijeti važna odluka u vezi „gender-ideologije”.

Što genderi žele 3. veljače izglasati u EU:

“Davanje LGBT pojedincima posebna prava koja nitko drugi nema.

Može se politički prisiliti zemlje članice kako bi se omogućilo “istospolni brak za sve.”

Istospolni parovi u svim državama članicama bi imali pristup punom usvajanju, in vitro oplodnji i surogat majčinstvu.

Jamči slobodu okupljanja i izražavanja za gay aktiviste i korištenje fraze kao “govor mržnje” i “zločin iz mržnje” kako bi se ušutkali propovjednici Evanđelja, kritičari homoseksualnosti i LGBT aktivizma.

Pri tome, Europski parlament želi da EU i njene članice primjenjuju dvostruke standarde: neograničenu slobodu govora za gay zajednice, ali ograničene slobode govora za eventualne kritike.”

Ispunjenje ove želje moglo bi imati nesagledive posljedice za našu današnju djecu i uopće za naše potomstvo. Ono što možemo još u ovih nekoliko dana učiniti je peticija protiv toga, koju su neki ljudi pokrenuli. Ako se i vi slažete s tim priključite se! Formular i upute su ovdje.
Josip Malović/hkv.hr

Odgovori

Skip to content