Molitva – Subota, 17. listopada

  • Written by:

Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.

Sloboda
Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.

Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.

Riječ Gospodnja
Lk 12,8-12
U ono vrijeme Isus reče svojim učenicima: “Tko se god prizna mojim pred ljudima i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.”

“I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.”

“Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Američki episkopski monah, br. Robert l’Esperance, komentirao je ‘neoprostivi grijeh’ ovim riječima: ”Ono što smatram da Isus govori jest da je moguće da se više puta, poput kakve navike, odvratimo od Božjeg milosrđa. Isus kaže da je moguće da ljudsko biće postane toliko potpuno nesvjesno Božje dobrote i milosrđa da ta osoba može postati nesvjesna grijeha. Kad je ta svijest mrtva, pokajanje, sam čin obraćanja Bogu, postaje nemoguć. U osnovi možemo postati mrtvi za Božju moć spašavanja.”
Gospodine, daj mi, molim te, oči koje vide, uši koje čuju i srce koje razumije.

Razgovor
“Budni budite i bdijte.”
Tvoje su riječi upućene učenicima prije muke i smrti.
Znam, Gospodine, da ćeš ostati uz mene i
bdjeti nada mnom sve dane života moga.

Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content