TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Mirogoj

Slika 1. Kapela Krista Kralja na groblju Mirogoj (MJ)

Mirogoj, zagrebačko gradsko groblje, utemeljeno je 1873., a službeno otvoreno 6. studenoga 1876. Prvi ukop bio je 1. studenoga 1876. Mirogoj spada u najljepša groblja u Europi. To je lijepi park i umjetnička galerija na otvorenome. Mirogoj se naziva i hrvatski Panteonom zbog velikoga broja poznatih osoba koje su sahranjene na Mirogoju. Arhitekt Herman Bollé, jedan od najplodnijih arhitekata koji su djelovali na području Hrvatske, napravio je nacrte za Mirogoj.  

Stara zagrebačka groblja postala su pretijesna pa je grad Zagreb tražio novu lokaciju za gradsko groblje. Nakon smrti dr. Ljudevita Gaja (1872.) njegovo imanje je bilo na dražbi pa ga kupuje grad Zagreb, 24. siječnja 1873. s namjerom da se tamo napravi gradsko groblje.

Slika 2. Bista Hermana Bolléa (MJ)

Najvažniju ulogu u izgradnji i uređenju Mirogoja imao je zagrebački graditelj i obnovitelj Hermann Bollé. Po Bolléovim nacrtima izgrađene su: arkade, mrtvačnica, kapela Krista Kralja, kapela na pravoslavnom dijelu groblja te mnogobrojni spomenici. Najpoznatiji dio su svakako mirogojske arkade koje su građene čak trideset i osam godina (1879. – 1917.). Građene su po uzoru na talijanska renesansna groblja, imaju 20 kupola, a zanimljivo je da su trebale biti izgrađene oko cijelog Mirogoja, no zbog pomanjkanja novčanih sredstava taj projekt nikada nije ostvaren. Koliko je Bolléov projekt bio kvalitetan i dobro izveden svjedoči činjenica da u velikom potresu 1880. godine (čiji je epicentar bio na Medvednici) arkade nisu pretrpjele niti najmanje oštećenje.

Slika 3. Mirogojske arkade (MJ)

Za razliku od starih zagrebačkih groblja koja su bila u vlasništvu crkava, vlasnikom Mirogoja postala je gradska općina. Ubrzo nakon otvorenja Mirogoj je dobio Statut skupnog groblja koji ga označuje kao opće skupno groblje za pripadnike svih vjeroispovijesti.

Vanjski dio uređen je kao engleski park bez grobnih mjesta, a unutarnji je namijenjen pokapanju mrtvih. Groblje je prema vjeroispovijesti bilo podijeljeno na četiri dijela: za pokapanje sljedbenika katoličke, pravoslavne, protestantske i židovske vjeroispovijesti. Između pojedinih vjerskih groblja nije bilo dopušteno podizanje ograda. Na mirogojskim kupolama ravnopravno su postavljeni katolički križ, pravoslavni križ i židovska zvijezda.

 

Kompleks Mirogoj najveći je i najvrjedniji spomenik zagrebačke arhitekture devetnaestoga stoljeća. Stilski sasvim u duhu svoga vremena, Mirogoj je spomenik visokog i kasnog historicizma. Kao uzor poslužila su talijanska renesansna groblja. Izbor renesanse – odnosno neorenesanse – kao stila uobičajena je praksa kada je riječ o grobljima, jer je jasnoća i čistoća renesanse izrazito pogodna za grobnu arhitekturu. Oslanjanje na renesansu vidljivo je u arhitektonskom oblikovanju, ali i u odabiru i načinu korištenja materijala.

Glavni materijal je opeka, a podnožja, vijenci i neki elementi arhitektonske plastike izvedeni su u kamenu. Sve su kupole prekrivene bakrenim limom. Važno je naglasiti da je Bollé posegnuo za vrlo suvremenim, tada posve novim konstrukcijama – za čelikom i armiranim betonom.

 

Mrtvačnica

Gradsko poglavarstvo je 1884. godine odlučilo sagraditi mrtvačnicu. Iste je godine Bollé izradio nacrte, a gradnja je dovršena 1886. godine. Mrtvačnica je smještena izvan arkada, u odvojenom šumarku stare šume, sjeverozapadno od glavnog ulaza u groblje. Bollé ju je projektirao kao samostalni objekt, oblikovno u skladu s arkadama.

Projekt izgradnje Mirogojskog krematorija napravljen je 1928., a otvoren je 1985. godine.

Slika 4. Mrtvačnica (MJ)

Pravoslavna kapela sv. Petra i Pavla

“Pravoslavna kapela je podignuta 1891. godine, prema projektu Hermana Bolléa. Građevina je u potpunosti centralnog tlocrta, malih dimenzija, ali ipak monumentalna. Stilski je kapela tipično djelo Bolléova eklekticizma – možemo je opisati kao neobizantski (‘pravoslavni’) stil, koji se očituje u naglašenoj centralnosti i dominaciji kupole. Opremu kapele izradila je Obrtna škola, Ikonostas je oslikao Robert Auer, a klesarske radove izveo je Ignjat Franz.”

Kapela Krista Kralja

“Posljednja u nizu velikih mirogojskih zdanja gradila se crkva Krista Kralja. Tek 1906. godine zatražilo je gradsko poglavarstvo od Bolléa nacrte za središnju kapelu. Bollé je prvo zamislio da kapela bude smještena na samom ulazu – između prva dva paviljona. Nacrti su prihvaćeni 1913. godine, ali uz promjenu smještaja kapele. Prihvaća se prijedlog da se kapela uvuče u prostor groblja, te Bollé nacrtu dodaje arkade u obliku potkove koje spajaju kapelu s postojećim arkadama i tako definira arhitektonsku cjelinu, a ispred kapele oblikuje unutarnji trg. Zbog nedostatka novca, kriznog stanja u Monarhiji i Prvoga svjetskoga rata, gradnja kapele počinje tek 1927. godine i izvodi se prema nacrtu Bolléa, koji je tada već mrtav. Dovršio ju je 1929. godine graditelj Rauscher. U suterenu crkve je kripta s grobnicama, a glavna razina crkve viša je oko dva metra od okolnog tla. Kapela je centralnog tlocrta s pročelnim trijemom i velikom apsidom na koju se, s istočne strane – odnosno prema groblju – nastavljaju sakristija i pomoćne prostorije. Središnji prostor kapele nadsvođen je visokim tamburom i kupolom na pandantivima. U četiri ugla smještena su zavojita stubišta, zaključena ugaonim tamburima i kupolama. Pročelje je oblikovano kao portik s četiri stupa koji nose arhitrav i timpanon. Izgradnjom Crkve Krista Kralja kao konačnog glavnog akcenta, zaokružena je Bolléova arhitektonska ideja velikog gradskog groblja, a crkva i iznutra i izvana dominira prostorom cjelokupnog Mirogoja.”

Na groblju Mirogoj nalaze se i vrijedni spomenici umjetnika: Ivana Meštrovića, Antuna Augustinčića, Roberta Frangeša-Mihanovića, Ivana Rendića, Vanje Radauša i drugih.

Mirogoj je, osim po arhitekturi, prepoznat po uređenosti i hortikulturi.

Izvori: Željka Čorak, Mladen Fučić, Vladimir Maleković, Tomislav Premerl, Ivan Trčak…

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Komentari