TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Park Maksimir

Slika 1. Karta Parka Maksimir (MJ)

Park Maksimir nastao je na rubnim dijelovima Zagreba krajem 18. i u prvoj polovini 19. stoljeća. Osnivač parka Maksimir bio je zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovac de Ehrenberg et Rakitovec (1752. – 1827.).

Park Maksimir proglašen je prirodnom rijetkošću godine 1948. Rješenjem je zaštićeno 316 hektara prostora s gospodarskim zgradama, oranicama i šumom.  Godine 1964. Park Maksimir proglašen je spomenikom parkovne arhitekture  te je zaštićeno kulturno dobro.

Slika 2. Pano s podatcima o Parku Maksimir (MJ)

Park je podignut na južnim obroncima Medvjednice. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovac odlučio je 1787. da na mjestu stare biskupske šume napravi park za odmor i rekreaciju građana grada Zagreba. Biskup Vrhovac zamislio je da se napravi park u francuskom stilu.

Park Maksimir svečano je otvoren za građanstvo 1794. godine. Maksimir je dobio ime po svom osnivaču, biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (Maksimilijanov mir ili skraćeno Maksimir). Za vrijeme biskupa Vrhovca napravljena je prva faza izgradnje parka. Nakon njegove smrti rad na oblikovanju parka nastavio je biskup Aleksandar Alagović (1760. – 1837.) koji je radio na prozračivanju parka i formiranju livada. Njegovo djelo nastavio je nadbiskup Juraj pl. Haulik de Varallya (1788. – 1869.).  

Slika 3. Spomen-ploča biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (MJ)

Biskup Juraj pl. Hulik je 1838. započeo s uređivanjem parka Maksimir; angažirao je strane stručnjake. Franz Schücht  projektirao je paviljone, kao i ostale građevine u parku Maksimir. U tom periodu podignuti su paviljon Kišobran (danas se na njegovu mjestu nalazi Mogila ), paviljon Bellevue, Pučki hram (danas se na njegovu mjestu nalazi kapelica sv. Jurja sagrađena 1863. godine), paviljon Glorieta, paviljon Jeka (jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir sagrađen 1840. godine), zatim Ribarska koliba, Mirna koliba, Brezova koliba, Holandska kućica, Švicarska kuća (1842.), Vratareva kućica (1847.), Vidikovac (Kiosk sagrađen 1843. godine) i Gostionica (danas restoran Maksimilijan, sagrađena oko 1860. godine).

U čast nadbiskupa Haulika 1839. godine naziv perivoja je promijenjen u Jurjaves, a nakon njegove smrti vraćen mu je stari naziv Maksimir.

“Park Maksimir je oblikovan u stilu engleskog perivoja u vrijeme kada se u Europi pojavljuje romantizam, pa se elementi novog stila primjenjuju i u prostornoj kompoziciji parka.

 U kompoziciji kreiranja parka vješto je iskorištavana prirodna visinska razlika terena koja je naglasila njegovu plastičnost, kao i izmjena prostranih livadnih površina s pojasima šuma i s dekorativnim nasadima, što je njegova iznimna oblikovna vrijednost i osobitost.”

Park Maksimir prvi je javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. Do tada su se podizali samo privatni, javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske Monarhije.

U parku su utočište našle mnogobrojne biljne i životinjske vrste. Zabilježeno je više od sto vrsta ptica; ističu se ptice dupljašice. Zanimljiv je podatak da je u parku Maksimir gustoća populacija crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od najvećih u svijetu. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša, inače globalno ugrožene skupine životinja.

Maksimir ima mnoštvo zgrada koje su zaštićeno kulturno dobro.

Vidikovac, još se naziva i Kiosk, izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine, prema projektu Franza Schüchta. Vidikovac je simbol parka Maksimir; posebno je zaštićeno kulturno dobro. Vidikovac je središte iz kojega se račvaju putovi. Visok je 17 metara i ima dva kata. U prizemlju je okružen trijemom iznad kojega je terasa. Terase su ograđene rešetkastom ogradom od kovana željeza.

 

Slika 4. Vidikovac (MJ)

Novi ljetnikovac Biskupa Haulika u dvorištu crkve Sv. Jeronima spomenik je kulture. Ne zna se tko je projektirao  Ljetnikovac i kada je točno sagrađen; pretpostavlja se da je sagrađen 1855. Danas Ljetnikovac služi kao Župni ured župe sv. Jeronim. Zgrada je dobro održana i pravi je povijesni biser.

Na samom ulazu u park Maksimir nalazi se Vratareva kućica. Sagrađena je 1847., a voditelj građevinskih radova bio Leopold Philipp.

Paviljon jeka. Jedini sačuvani paviljon je Paviljon Jeka; poznat je i pod nazivom Latern-tempel. Sagrađen je 1840. Godine, a autor nacrta bio je Franz Schücht. Izgrađen je u čast božici Eho, a zadnju obnovu doživio je godine 2001. Posebno je atraktivan upravo zbog uspješnog odbijanja zvukova.

 

Slika 5. Paviljon Jeka (MJ)

Švicarska kuća, djelo Franza Schüchta, dovršena je 1842.; nazivaju je i Tirolska kuća. Krasi je drveni balkon, a u kući se nalazi Haulikov salon izrađen od drvene oplate te izrezbarenog baroknog stropa. Obnovljena je 2005. godine.

Malo dalje od Vidikovca nalazi se spomenik u obliku piramide, obelisk. Obelisk je djelo kipara Josepha Käschmanna, a postavio ga je nadbiskup Juraj Haulik godine 1843. u čast završetka radova na parku Maksimir. Na pročelju stoji metalna ploča s tekstom na latinskom jeziku u kojem je nadbiskup Haulik naveo svoje pobude za uređenje parka Maksimir. Ispod se nalazi kamena ploča na kojoj je prijevod  metalne ploče:

‘Na pomoć potrebnima, koji se nisu odali neradu, mirnim građanima kao poticaj za korisnije i ugodnije obrađivanje zemlje, na ures metropole, a isto tako za diku domovine i dušama umornim od javnih poslova i zbilje života, da se osvježe nedužnim nasladama prirode, ove je lugove, kojih uređenje odavna želio, a nedavno donekle i pokušao zajedno s okolnim poljem tijekom vieše godina s veseljem urediti i prema prilikama ukrasiti i o tome dao postaviti ovaj skroman dokaz Juraj Haulik, biskup zagrebački, kraljev namjesnik banske časti godine spasa 1843.’

Kapelica sv. Jurja sagrađena je između 1862. i 1864. na mjestu Narodnog hrama.

Ljetnikovac biskupa Haulika napravljen je prema nacrtu  Franza Schüchta 1839./

  1. godine. Odmah do Ljetnikovca nadbiskupa Haulika nalaze se njegove gospodarske zgrade, Svilana i Pčelinjak (sagrađene su 1853. godine).

 

Slika 6. Jezero u Parku Maksimir (MJ)

U parku se nalaze stoljetne hrastove šume, livade, 5 jezera i potoci. Zimi je i klizalište na zamrznutim jezerima. Park Maksimir je gradska oaza mira, mjesto za odmor, meditaciju, rekreaciju, dječju igru i za upoznavanje životinja u zoološkom vrtu. Zoološki vrt je otvoren 1925. godine. 

Slika 7. Zebra u zoološkom vrtu (MJ)

Danas park Maksimir zbog svoje iznimne vrijednosti, uživa dvostruku zaštitu: Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

 

Komentari