TwitterFacebookPinterestGoogle+

Srpski zločini – kulturocid u Vukovaru 1991. – NE ZABORAVITI!

Slika 1. Uništeni i obnovljeni dvorac Eltz (MJ, s izložbe)

Godine 1991. je razoreno ili oštećeno 660 objekata koji su evidentirani kao spomenici kulture od kojih je 126 nacionalnog ili svjetskog značaja, razaranjem je izvan funkcije stavljeno 46 muzeja i galerija, 9 arhivskih zgrada i 221 biblioteka. Bombardirana su i razarana 332 povijesna naselja.

 Tijekom srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku 1991. godine uništavani su simboli hrvatskoga povijesnog i kulturnog identiteta u gradu Vukovaru: (dvorac Eltz, Muzej grada, franjevački samostan, barokna crkva Sv. Filipa i Jakova, Palača Srijem, Palača Kotarskog suda, gimnazija, kuća nobelovca Lavoslava Ružičke i drugih objekata).

“Od 118 popisanih i procijenjenih građevina – spomenika kulture, 21 je razorena, 48 je djelomice razoreno, 25 ima teške štete na konstrukciji građevine, 13 je lakše oštećeno na konstruktivnim dijelovima građevina, 5 građevina je pretrpjelo manju štetu koja nije ugrozila njihovu stabilnost, a 6 je lakše ili samo površinski oštećeno.”

SFR Jugoslavija je 1956. usvojila Hašku konvenciju (Haag, 1954.) o zaštiti kulturnih dobara, zatim deklaraciju UNESCO-a, Preporuke Vijeća Europe, Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1974.), Europsku konvenciju o zaštiti arheološke baštine (1990.), Konvenciju o mjerama za zabranu i sprječavanje nedopuštenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara (1973.) i ostale, ali ništa od toga nije poštivala! Umjetnine iz samostana, crkve i muzeja su otuđene, odnijete u Srbiju.

 

Slika 2. Uništena i obnovljena crkva sv. Filipa i Jakova (MJ, s izložbe)

 Razaranje središta Vukovara

Središte Starog Vukovara prepoznatljivo je po kućama s baroknim lukovima građenim u tipičnom stilu marijaterezijanskog provincijskog baroka. Nekoć su to bile obrtničke radionice i trgovine koje su rječito govorile o ekonomskoj moći bogatijeg sloja vukovarskog građanstva. Istodobno s prepoznatljivom baroknom izgradnjom Starog Vukovara tijekom 18. st., uz zamjetnu stilsku distinkciju, razvija se i prostor Novog Vukovara. Većina građevina u tom dijelu grada na lijevoj obali Vuke nosi oznake čistog i suzdržanog kasnobaroknog klasicizma. Tako zaokružena barokna cjelina do danas je ostala dominantan stilski sloj povijesnog Vukovara, s brojnim arhitektonskim spomenicima iznimno velike likovne i ambijentalne vrijednosti.

Povijesni barokni centar Vukovara, koji gradu daje prepoznatljivu vizuru, šire je područje i obuhvaća Ulicu dr. Franje Tuđmana, u Starom Vukovaru na desnoj obali Vuke, te ulice Josipa Jurja Strossmayera i Županijsku u Novom Vukovaru na lijevoj obali Vuke. Uže središte zaštićeno je kao urbana povijesna cjelina.

 

Slika 3. Uništene i obnovljene vukovarske zgrade (MJ, s izložbe)

Razoreno je 12 baroknih zgrada u baroknoj povijesnoj jezgri Vukovara – Vukovarska ulica trijemova:

  1. Rezidencija Paunović
  2. Kuća Paunović
  3. Kuća Puches
  4. Zgrada nekadašnjeg hotela
  5. Nacional (kbr. 8 i 10 )
  6. Zlatna dolina
  7. Magaza Mihajlović I
  8. Magaza Mihajlović II
  9. Kuća Bingulac II
  10. Kuća Bingulac III
  11. Kuća Emsminger
  12. Kuća Častek

 

Gradski muzej Vukovar (u dvorcu Eltz)

Gradski muzej Vukovar osnovan je 1946. godine donacijom rimskog novca, namještaja, oružja i umjetničkih slika koje je svom gradu poklonio dr. Antun Bauer. Prvi stalni postav otvoren je 1948. godine.

Muzej je započeo s radom u Zgradi diližansne pošte u staroj baroknoj jezgri, preseljen je u Dvorac Eltz 1966. godine. Muzej grada imao je 35.000 izložaka, 12.000 knjiga s 558 bibliotečnih rariteta te posebnu zbirku s knjigama, novinama i ostalim tiskovinama vezanim uz Vukovar. Djelovao je u više muzejsko-galerijskih ustanova (u zgradi Diližansne pošte u baroknoj jezgri, Povijesnom muzeju, u Radničkom domu (od 1960.), Zbirci Bauer i galeriji umjetnina koja je bila u zgradi Diližansne pošte (od 1968.), Spomen-muzeju Lavoslava Ružičke u njegovoj rodnoj kući (od 1977.) te područnoj Etnografskoj zbirci Rusina i Ukrajinaca u rekonstruiranoj seoskoj kući obližnjim Petovcima prije preseljenje u dvorac Eltz.

“…posebno valja istaknuti razaranje i otuđenje postava vukovarskoga Gradskog muzeja, smještenog u dvorcu grofovske obitelji Eltz, kao i njegovih izdvojenih postava: Spomen-muzeja Lavoslava Ružičke, Zbirke Bauer, Galerije umjetnina te Muzeja II. kongresa KPJ. Uništeni, spaljeni ili opljačkani predmeti iz bogate zbirke vukovarskoga Gradskog muzeja svjedočili su o višetisućljetnom životu i radu čovjeka na vukovarskom području, a poglavito od 13. stoljeća, od kada datira i prvi spomen Vukovara (Vukovo, Vlkovo) kao slobodnoga kraljevskog grada (1231.). Zbirke Muzeja upućivale su na činjenicu da je Vukovar bio važno prometno, demografsko, obrtničko, trgovačko, kulturno i upravno središte ovoga dijela Hrvatske, potvrđivale spoznaju o Vukovaru kao materijalnom i duhovnom žarištu hrvatskoga istoka te jasno isticale pripadnost Vukovara i vukovarskoga kraja hrvatskom i srednjoeuropskom kulturno-civilizacijskom krugu.

Stoga je i razumljivo da je upravo duhovna i kulturna baština Vukovara, koja je bila i temelj i svjedočanstvo hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta toga grada, bila pod snažnim i razornim udarom srbijanske agresije, pa se argumentirano može govoriti i o memocidu nad Vukovarom. Muzejska biblioteka, knjižnica Franjevačkog samostana i druge zbirke (osobito umjetnina) bile su nakon okupacije grada pokradene.”

 

Inventarne su knjige bile snimljene na mikrofilmove 1976. i pohranjene u Memorijalnom dokumentacijskom centru (MDC-u). Evakuacija muzejske građe izvan Vukovara bila je onemogućena činjenicom da su svi izlazi iz grada okupirani već u kolovozu 1991. Muzejska je građa selektivno pakirana i pohranjena u najsigurnije podrumske prostorije, dokumentacija je spremljena u metalne ormare, a najvrjedniji je dio spremljen u podzemne prostore Franjevačkog samostana.

Tijekom Domovinskog rata dvorac Eltz je pretrpio velika oštećenja, a zbirke koje su se tu čuvale također su stradale: dio je potpuno uništen, dio je nepovratno nestao, a dio je odvezen u Srbiju. Muzej grada bio je u dvorcu Eltz, na koji je prva granta pala 25. kolovoza 1991.Tijekom napada na Vukovar 28. kolovoza 1991. Stradalo je pročelje i krovište na dijelu dvorca, drugi dio dvorca je uništila avionska bomba. Razaranje dvorca nastavljeno je tijekom rujna, pri jednom napadu došlo je do požara i uništenja dvorca.

Najveće su štete pretrpjele muzejske zgrade. Najteže je stradalo sjeverno pročelje glavne zgrade dvorca koje je višekratno izravno pogođeno granatama i južno pročelje susjednoga paviljona koje je bilo gotovo sasvim srušeno.

Bogata unutrašnja oprema, mramorni kamini, štukature na svodovima i stropovima,

kameni dovratnici i popločenja uništeni su ili oštećeni projektilima i požarima. Djelomično su tek očuvane neke prostorije u prizemlju i jedna velika dvorana.

Muzejski djelatnici su otišli u progonstvo 1991. godine. Na Ovčari je ubijen prof. Stjepan Petrović, kustos i voditelj Zbirke Bauer.

Slika 4. Uništeni i obnovljeni Grand hotel (MJ, s izložbe)

Nakon okupacije Vukovara beogradska je televizija objavila da je otpočelo odnošenje

muzejskog materijala, što je inače u suprotnosti s Haškom konvencijom o oružanim sukobima. Štoviše dio se eksponata 1992. pojavio na izložbi u Jugoslavenskom kulturnom centru u Parizu pod nazivom: Vukovar 1991. – genocide nad kulturnom baštinom srpskoga

naroda koja je nakon prosvjeda vrlo brzo zatvorena. Istodobno se doznalo da je

okupator pronašao dio muzejske građe koji je bio pohranjen u podrumu Franjevačkog

samostana u Vukovaru.

 Ipak uz pomoć ICOM-a (dokumentacijskog centra UNESCO-a u Parizu) i Vijeća

Europe na čelu s Hansom Christophom von Imhoffom utvrdilo se da se dio zbirke

s inventarskim knjigama čuva u Novom Sadu (Gradski i Vojvođanski muzej

te Arhiv Vojvodine), manji dio u Beogradu (Etnografski muzej), ali i u Dalju

(Eparhija).

Nakon dugogodišnjeg truda i diplomatskih aktivnosti Ministarstva kulture RH i posebnoga Povjerenstva za povrat kulturnih dobara na čelu s mr. sc. Brankom Šulc, 2001. godine vraćen je (13. prosinca 2001.) veći dio odnesene muzejske građe. Dio je nepovratno uništen, a dio je završio u privatnim zbirkama. Iz Zbirke Bauer nedostaje tristotinjak umjetnina, posebno vrijednih skulptura koje su vjerojatno otuđene ili uništene i prije prebacivanja u Srbiju.

Crkva i Franjevački samostan sv. Filipa i Jakova

Franjevački samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova bio je najstariji očuvani barokni spomenik i uopće najstarija vukovarska građevina. Teško su oštećeni tijekom Domovinskog rata, devastirani i opljačkani. Franjevci su bili prognani. Kompleks je danas obnovljen i registriran kao spomenik kulture A kategorije.

Kuća Ružička

Prvi hrvatski nobelovac Lavoslav (Leopold) Ružička rodio se u obrtničkoj obitelji u Vukovaru 13. rujna 1887. godine. Tijekom srbijanske agresije na Vukovar rodna kuća nobelovca Lavoslava Ružičke je srušena. Obnovljena je i u njoj se danas nalazi Kongresni centar.

Radnički dom (Grand hotel)

Radnički dom, poznat i pod nazivom Grand hotel, najpoznatije je djelo monumentalne historicističke arhitekture. Zgradu je gradio veleposjednik Paunović za hotel, prema projektu poznatog arhitekta Vladimira Nikolića, od 1895.-1897. Grand hotel je uz ugostiteljske sadržaje imao i kazališnu dvoranu. Hotel je davan u zakup, a 1918. prodan je novom vlasniku, Miši Gotfridu. U to vrijeme u Vukovaru je naglo jačao radnički pokret i radnici su željeli izgraditi radnički dom. Kako je Grand hotel 1919. ponovno ponuđen na prodaju, radnici osnivaju Zadrugu radnički dom i prodajom zadružnih udjela prikupljaju sredstva, kupuju Grand hotel i pretvaraju ga u Radnički dom. U njemu je 1920. godine održan II. Kongres KPJ.

Zgrada Zbirke Bauer

Zgrada Zbirke Bauer (negdašnji SDK) potpuno je sravnjena sa zemljom.

Znamenite građevine:

Palača Županije Srijemske

Građena je od 1771.-1777. godine u stilu klasicizirajućeg kasnog baroka, s otmjenim plastičnim dekoracijama na pročeljima. Usred pravilnog visokog timpanona nalazi se grb Srijemske županije koji je Gradu dodijelila carica Marija Terezija 1747.godine. Zgrada je povezana s palačom nekadašnje Kotarske oblasti (1889.-1902.), a u dvorištu je bila i kasnobarokna osuđenička kapelica u kojoj su nekada ispovijedali osuđenike na smrt. Kompleks je registriran kao spomenik kulture A kategorije te je obnovljen u povijesnom izgledu, a donator obnove je Splitsko-dalmatinska županija.

Stari vodotoranj

Izgrađen je 1913.g. na mjestu nekadašnje tržnice i jedan je od najstarijih takvih objekata u Hrvatskoj. Ing. J. Funtak i Karlovsky izveli su gradnju prema nacrtu J. Banheyera. Ispod vodotornja nalazi se bušeni zdenac i podzemna vodosprema, a na vrhu je još jedan rezervoar. Stari vodotoranj jedan je od najeksponiranijih motiva starog Vukovara. Danas zauzima središnje mjesto na glavnom trgu ispred hotela Dunav i Gradske uprave.

Zgrada diližansne pošte

Zgrada je nastala u drugoj polovici 18. st. ističući se elegancijom duge kolonade stupova. U toj je zgradi bio Gradski muzej Vukovar, a nakon preseljenja zavičajnih zbirki u dvorac Eltz tu su sve do 1990. djelovale Zbirka Bauer i Galerija umjetnina. Tijekom Domovinskog rata zgrada je pretrpjela znatna oštećenja. Danas obnovljena, ponovno je zablistala nekadašnjom ljepotom.

Zgrada Magistrata

Zgrada je izgrađena za potrebe vođenja gradske samouprave, građena je u stilu kasne klasicističke arhitekture. U timpanonu je upisana godina nastanka MDCCCXVIII (1818.) DOMUS OPPIDANA. Fasada je razigrana kapistelima i pilastrima. U prizemlju su ispod katnih prozora lučni otvori.

Prije Domovinskog rata 1991. godine ovdje je bio smješten Hrvatski radio Vukovar, koji se i danas nalazi ovdje. Za vrijeme rata iz ove zgrade dopirao je hrabri glas Siniše Glavaševića, novinara i urednika Hrvatskog radija Vukovar, koji je uporno, do posljednjeg dana, slao iznimno potresna i realna izvješća iz grada koji je tada bio pod opsadom.

Crkva sv. Nikolaja

Parohijska pravoslavna crkva sv. Nikolaja izgrađena je u periodu od 1733.-1737. s elementima provincijskog pučkog baroka. Ikonostas je postavljen 1757., a rezbarije je izveo osječki kipar Firtler. Crkva je dograđivana i preuređivana u više navrata za potrebe dodatne kapele sv. Velikomučeniku Georgiju, proširenog kora za srpsko pjevačko društvo Javor i sl. Posljednja značajna preinaka datira iz 1935. godine. U tornju do kora nalazi se prostorija u kojoj se čuvaju crkvene knjige i stari uredski spisi od 1732.g. nadalje.

Centralna ljekarna Kirchbaum

Izgrađena je 1909. godine u duhu kasnog historicizma s naglašenim secesijskim detaljima. Na kutnom dijelu nalazila se najstarija vukovarska ljekarna koju je još od 1787. godine na nekoliko različitih lokacija vodila obitelj Kirchbaum.

Kapela sv. Roka

Smještena je u Županijskoj ulici, glavnoj ulici Novoga Vukovara. Kapela je skladno uklopljena u dvorski kompleks Eltz, iako je nastala devet godina prije Dvorca i nije njegov sastavni dio. Građena je donacijom Antuna Pöhra de Rosenthala 1740. kao zavjetna (kužna) kapela i ujedno kao filijalna crkva za njemačke naseljenike u tom dijelu grada. Isticala se slikom sv. Roka, sv. Sebastijana i sv. Rozalije, zaštitnika od kuge, koja se nalazila na oltaru. Kapela je bila teško oštećena. Šibensko-kninska županija je bila donator obnove kapele.  

Bećarski križ

Najstarije i najveće vukovarsko ulično raspelo dalo je naziv cijelom dijelu Starog grada – Kod bećarskog križa. Raspelo je podignuto 1805. godine kao prvi kameni javni križ u gradu (stariji, iz 18.st., bili su drveni). Još krajem 19. st. oko raspela je stajala kovana željezna ograda unutar koje su rasla patuljasta stabla. Svojim mjerilom i rustikalnom zanatskom obradom Bećarski se križ doimao kao element pučke javne plastike, iako njegove klasne profilacije i uresi nose jasan klasicistički kod. Lokalne srpske vlasti srušile su raspelo 1996.godine. Obnovljen je.

Hrvatski Dom Vukovar (Gradsko kazalište)

Gradnja Hrvatskog doma završena je 1922. Godine. Zgrada je građena prema projektu poznatog arhitekta A. Feudenreicha, a locirana je na obali Dunava, u neposrednoj blizini Dvorca Eltz.

Gimnazija

Mala je realka sa četiri razreda i 46 učenika-dječaka, u Vukovaru počela raditi davne 1891.godine i to u prostorijama općinske gostionice „Kod zvijezde“. Tri godine kasnije izgrađena je velika, reprezentativna, školska jednokatnica iza katoličke (franjevačke) crkve, na uzvišenom položaju odakle se pružao prekrasan pogled na Dunav i sam grad. 1895. godine mala realka postaje realna gimnazija i djevojčice dobivaju pravo upisa…. (Sanja Pavlović Šijanović).

Zgrada gimnazije u potpunosti je uništena tijekom agresije na Vukovar, obnovljena je 2000. godine.

Izvori:

Mateo Žanić, Krešimir Kufrin, Dražen Živić, Kultura i sjećanje na rat: Vukovarska bitka i njezini društveni odjeci, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Područni centar Vukovar, Vukovar

Pomirba da, zaborav ne!

Dr. Marko Jukić

Komentari