Srpski zločin u Erdutu 22. prosinca 1991. – NE ZABORAVITI!

Slika 1. Ostaci starog grada Erduta (MJ)

Erdut je imao 1459 stanovnika, prema popisu iz 1991. godine, od čega su većina bili Hrvati.

Prvi napad i zločin s teritorija Srbije

Prvi napad i zločin s teritorija Srbije bio je napad na Centar za obuku u Erdutu, 25. srpnja 1991. godine. U ranu zoru 25. srpnja 1991. godine je JNA s teritorija Srbije i s raketne topovnjače, na Dunava, VBR-ovima i minobacačima napala Centar za obuku u Erdutu. Centar se nalazio na obali Dunava s hrvatske strane. Centar je sravnjen sa zemljom. Napad je izvršen dok su gardisti spavali. U napadu su poginula šestorica pripadnika 1. Gardijske brigade (Tigrovi), a 18 ih je teško ranjeno. Poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman.

Erdut su u kolovozu 1991. godine okupirali JNA i Srpska dobrovoljačka garda, te ga pripojili željenom velikosrpskom teritoriju. Hrvate, Mađare i druge nesrbe su protjerali ili poubijali. Zločinac Željko RažnatovićArkan je u Erdutu osnovao centar za obuku koji je služio i kao logor gdje su mučeni i ubijani Hrvati i Mađari (i nesrbi). U tom centru Arkan je držao 52 zarobljenika. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navao je da je iz područja Erduta deportirano 2500 osoba. Od studenog 1991. do veljače 1992. godine, dok je Erdut bio okupiran i izvan ratnih djelovanja, ubijeno je 37 civila staraca, žena i djece.

Pokolj u Erdutu 9. studenoga  i 11. studenoga 1991. godine. Ubijeno je 20 osoba (žrtve su bili Hrvati i Mađari)

Prema ICTY-u, prvi incident dogodio se u studenom 1991. godine (9. studenog). Ubijeno je 12 osoba, „Tijela osam od prvobitnih dvanaest žrtava pokopana su u selu Ćeliji, a jedna žrtva pokopana je u Daljskom Ataru“.Slijedeći dan (dana) su ubijene još 3 osobe.

 

Slika 2. Spomenik žrtvama u Erdutu (MJ)

Drugi val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:

„Dana 11. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, pod komandom Željka Ražnatovića, uhitili su sedam nesrpskih civila u selu Klisa. Dva zatvorenika koja su imala rođake Srbe, puštena su na slobodu. Preostalih pet civila odvedeno je u centar za obuku TO-a u Erdutu. Nakon ispitivanja, žrtve su ubili i pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelija.“

Treći val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:

„Dana 10. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su pet nesrpskih seljana iz Erduta. Žrtve su odvedene u centar za obuku TO-a u Erdutu i kasnije ubijene. Tijela tri žrtve kasnije su bačena u jedan bunar u Daljskom Ataru.“

Četvrti val ubojstava,ICTY navodi sljedeće:

„Od 22. prosinca 1991. do 25. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu sedam civila, Mađara i Hrvata, i doveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu. Dana 26. prosinca 1991. godine, ubijeni su vatrenim oružjem. Tijela šest žrtava pokopana su u Daljskom Ataru“

Peti val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:

„Dana 21. veljače 1992. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu četiri nesrpska civila. Sve žrtve ispitivane su u centru za obuku TO-a u Erdutu, a zatim ubijene. Tijela žrtava pokopana su u masovnoj grobnici u Daljskom Ataru.“

Za zločine u Erdutu, uključujući ubojstva, bezobzirno razaranje i nezakonito zatvaranje, pred ICTY-em su optuženi Goran Hadžić, Slobodan Milošević, Željko Ražnatović, Jovica Stanišić i Franko Simatović.

Godine 2003., svjedokinja B129, bivša Ražnatovićeva tajnica, svjedočila je u Haagu.Tajnica je podrobno objasnila kako su Ražnatović i njegova postrojba bili pod izravnim zapovjedništvom Miloševićevih šefova tajne službe (Službe državne bezbednosti), Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Ona je posjetila centar Arkanovih Tigrova u Erdutu, koji je imao otprilike 1000 boraca. Koristili su dvije vrste uniforme – zelene po danu i crne po noći.“

Nakon zlostavljanja zatočenika u srpskim uporištima (okupiranim mjestima: Dalju, Erdutu i Aljmašu) ubijena su 94 civila te 11 pripadnika Hrvatske vojske koji su zarobljeni u Vukovaru. Njihova tijela su spaljena ili zakopana u selu Ćelije, na farmi Lovas, na katoličkom groblju u Dalju ili su bačeni u Dunav.

Pomirba da, zaborav ne!

 

Dr. Marko Jukić

Skip to content