„Novo normalno“ i u 2021.

 

Ispratili smo lošu 2020. s nadom da će 2021. biti bolja, normalnija. Nade i želje su jedno a surova stvarnost je nešto sasvim drugo. Realno gledajući „novo normalno“ je zastrašujuće abnormalno kojim se sve mijenja iz temelja.

Pandemija covida-19 nam je oduzela normalan život, zagrljaj, poljubac, druženje, putovanja, umjetnička i športska događanja uživo. Čovjek je društveno biće i treba druženje, treba stisak ruke, treba zagrljaj, treba poljubac i ljubav, a sve to nam ne preporučaju ili zabranjuju. Moraš nositi brnjicu, držati distancu, biti u samoizolaciji ili izolaciji pod utjecajem antidepresiva. To je abnormalno a oni nam kažu da je to „novo normalno“ i da će potrajati. Hvala, ne trebamo, ne želimo to „novo normalno“.

Novu godinu su milijarde ljudi dočekale „zaključane“ u svojim domovima, izolirane od drugih i tako su ostale bez ono malo radosti odbrojavanja zadnjih sekunda loše 2020. Uveden je policijski sat, ulice i trgovi bez ljudi, bez zagrljaja, poljubaca i dobrih želja znanima i neznanima. Slike talijanskih gradova, slike iz Velike Britanije, Berlina, New Yorka, Pariza i drugih gradova na Silvestrovo pokazuju kako izgleda „novo normalno“. Na njujorškom Times Squareu su postavljene barikade, samo je nekolicini odabranih dopušteno da prate tradicionalno spuštanje kugle i odbrojavanje deset zadnjih sekundi 2020. godine. „Novo normalno“ je blokiralo trgove i ulice, zatvorilo restorane, kafiće, kina i kazališta, crkve, športske dvorane, skijališta, izletišta i druga mjesta. Rukujemo se, grlimo se, ljubimo se, iskazujemo ljubav i druge emocije, radimo, učimo i molimo se on line. I ono malo radosti covid-19 nam je oduzeo. Zatvorio nas je, zaključao, stavio pod potpunu kontrolu moćnika i luđaka koji nam kažu da više ništa ne će biti isto, da zaboravimo dosadašnji život jer došlo je vrijeme „novog normalnog“. Sve se preselilo na društvene mreže, u četiri zida pod kontrolom vladajućih (javnih i tajnih). Robovi su pod punom kontrolom pomoću pametnih telefona, interneta, društvenih mreža i to je sada „novo normalno“. Strpimo se još malo pa ćemo vidjeti i osjetiti potpunije rezultate „novog normalnog“ (osiromašenje ljudi u svakom pogledu te propast gospodarstava).

Nova godina je započela abnormalno, tradicionalni Novogodišnji koncert Bečke filharmonije održan je bez publike. Zlatna dvorana, u koju stane 2000 osoba, bečkog Musikvereina bila je bez publike. Odabrani su mogli plijeskati talijanskom dirigentu Riccardu Mutiu i bečkim filharmoničarima samo virtualno! Ništa više.

Papa je na kraju 2020. izgubio strpljenje i udario Azijku po ruci pa se ispričao. Zbog jakih bolova  (ischialgia) nije predvodio misna slavlja na kraju 2020. i početku 2021.

 

Godina je započela velikom tragedijom u blizini Posušju. Osam mladih je čekalo Novu godinu u jednoj vikendici, na prvi dan 2021. nađeni su mrtvi. Vjerojatno je smrt izazvao ugljikov monoksid. Strašno! Počivali u miru. Suosjećamo s njihovim obiteljima.

2021. godina biti će godina izazova, na međunarodnoj sceni vjerojatno će doći do novih preslagivanja jer u SAD-u nastupa nova administracija pa time i nova politika.

U Mostaru se sedam dana broje glasovi oko 55.000 glasača!? To je dokaz “uspješne” EU politike u Bosni i Hercegovini. Bosanski lonac, a i šire, vrije pa se postavlja pitanje hoće li eksplodirati. Vidjet ćemo što će moćnici SAD-a, Rusije, Njemačke, Fracuske i drugi uraditi s bosanskim loncem. Mi Hrvati ne možemo, temeljem dosadašnjih iskustava, se nadati pravednom rješenju s obzirom na dugogodišnju politiku Europe i svijeta u Bosni i Hrcegovini. Postavlja se pitanje: Tko danas dijeli Bosnu i Hercegovinu?

Zahvaljujući razbojničkoj politici Europske unije i zahvaljujući jadnoj hrvatskoj diplomaciji te izdajničkoj politici hrvatskih političara položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini je katastrofalan.

Katastrofalan potres u Sisačko-moslovačkoj županiji pokazao je veliko srce, empatiju ljudi i udruga prema ljudima pogođenim potresom. Nažalost, pokazao je nedostatak sustavnog, koordiniranog, postupanja u slučaju elementarnih nepogoda. Pored koordinaranog djelovanja državnih službi imamo i stihiju na širem planu pa pomoć pojedinaca i udruga ne postiže najbolji (željeni), a mogući učinak. Stradalnicima potresa bit će potrebna dugotrajna pomoć pa je nužno da se ona organizira i koordinira, da se na taj način postigne najveća učinkovitost. Vrijeme je za planski, organizirani, pristup saniranju posljedica elementarnih nepogoda, da se zna tko, kada, kako, gdje i zašto nešto radi.

“Novo normalno” je obilježilo 2020. godinu, izgleda da će obilježiti i 2021. Unatoč lošim pokazateljima moramo sačuvati zdrav duh, naoružati se strpljenjem i mudrošću ako želimo ostati normalni.

“Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu.” (Krleža)

Dr. Marko Jukić

Skip to content