TwitterFacebookPinterestGoogle+

Srpski zločini u općini Bosanska Gradiška (1992. – 1995.)

Foto: wikipedija

U mjestima Bosanska Gradiška, Čatrnja, Donja Dolina, Dolina, Nova Topola i Donja Varoš ubijena su 22 civila, a 4 civila se vode kao nestali.

Davor Marijan i suradnici su naveli imena 23 žrtava ratnog zločina u Bosanskoj Gradišci.

Popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je manji broj Hrvata u Bosanskoj Gradiški s obzirom na popis stanovništva iz 1991. godine. Broj Hrvata bio je za 75,83% (2.591) manji nego prije rata (popis iz 1991. godine).  

Župnik u Bosanskoj Gradišci za vrijeme okupacije bio je don Žarko Vladislav Ošap, o tom vremenu je kazao:

„Jedan lijepi broj svećenika banjalučke biskupije u ratu je doživio mnoga maltretiranja, zatvore, logore, ali jedan dio ih je i smrtno stradao – njih osam, plus jedna časna sestra. I ja sam prošao jedan vid fizičkoga maltretiranja. Ali najvećim dijelom ja sam u ratu nastojao biti uistinu čovjek od pomoći drugima ne pitajući tko je i kako se zove. I to sam sa svojim župljanima koji su ostali mogao i odraditi“, kaže don Žarko.

 

Dvadeset godina nakon ovih zločina nije procesuiran niko za zločine počinjene nad Hrvatima Bosanske Gradiške. Ratne rane teško zacjeljuju, kaže don Žarko, no iz ne tako davne ratne prošlosti mogu se izvući i određene pouke:

„Osobno ja sam izvukao da i u ratu itekako naiđete na čovjeka koji je spreman pomoći. Dok te jedni maltretiraju i ubijaju, drugi ti iz tog istog naroda pomažu – i ja se i ovom prilikom želim od srca zahvaliti svim tim ljudima, a bili su većina u Bosanskoj Gradišci, gdje smo mogli zajednički djelovati za dobro čovjeka – ja osobno ponajviše javno, a oni možda onako malo tajno, ali se itekako mnogo toga i dobroga učinilo.“

 

Stradanje obitelji Romanešen

“Romanešen (Gregora) Mihajlo – muškarac, po nacionalnosti Ukrajinac, rodjen 1908. godine iz sela Čatrnja (općina Bos. Gradiška). Pripadnici srpskih snaga su ga , 20. srpnja 1992. godine, spalili zajedno s kućom u kojoj je živio. Mihajlovoj kćeri Dragici (tada stara oko 37. godina) koja je bila očevidnicom ovog strašnog zločina, od tada se gubi svaki trag, a prema kazivanju svjedoka, Dragicu su nekoliko dana prije napada na njenog oca uhodili pripadnici srpskih snaga”. Zločin je izvršila srpska diverzantska skupina “Škorpioni”.

Počinioci, iako su bili poznati, nisu odgovarali za ovaj gnjusni zločin.

Izvori: knjiga:

  • “SRPSKI ZLOČINI NAD HRVATSKIMA I MUSLIMANIMA (1991. – 1995.) U BOS. POSAVINNI I SJEVEROZAPADNOJ BOSNI» u izdanju Saveza zajednica Udruga Hrvata izbjeglica i povratnika i Centra za dokumentaciju o Domovinskom ratu, Zagreb, Orašje, Mostar, Sarajevo 1999. Godine.
  • Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.

Dr. Marko Jukić

Komentari