TwitterFacebookPinterestGoogle+

Intervju s Perom Eranovićem, članom benda Croatica: Sretni smo da nam je Bog dao priliku da progovaramo o temama koje nas zanimaju i koje se tiču našeg naroda!

  • Written by:

Gospodina Peru Eranovića mnogi poznaju kao glumca koji vec dugi niz godina na mnogim pozornicama Hrvatskih kazališta gledateljima neumorno predstavlja monodramu “Priče iz Vukovara ” autorski projekt nastao na temelju proznih zapisa i ratnih izvještaja Siniše Glavaševića. Drugi njegov projekt u kojem je vokal te autor teksta i glazbe pjesama je bend Croatica. Mišljenja sam da je bitno da nas upozna s njihovim pjesmama i porukama koje upućuju svom hrvatskom narodu i svijetu, pa sam mu tim povodom postavila nekoliko pitanja.

Sam naziv benda već upućuje vaše slušatelje u samu srž tema koje će se provlačiti kroz pjesme. Naziv ”Croatica” je snažan te prožet domoljubljem, što je u današnje vrijeme, nažalost, rijetkost. Kako je došlo do ideje da se bend zove ”Croatica”?

Težili smo nekom sugestivnom imenu, nekom pojmu koji bi mogao stajati kao alternativni naziv bilo koje naše buduće pjesme. Osim toga, Croatica zvuči nekako ”metalski” i kad se izgovara, nekako podcrtava ovaj zvuk koji želimo njegovati.

Upoznajte nas sa članovima benda. Koliko dugo postojite kao bend? Koji glazbeni pravac njegujete? Planirate li ostati u tom pravcu ili ste otvoreni promjenama?

Skoro svi se poznajemo nešto više od 11 godina. Nekoć smo svirali kao Croignis, što znači Hrvatski plamen i bili smo česti gosti događaja s nacionalnim predznakom. Najveći je bio onaj 2012. na splitskoj Rivi kada smo pratili Marka Perkovića Thompsona povodom oslobađanja hrvatskih generala Gotovine i Markača. Osam godina poslije, ponovno se okupljamo, zreliji i spremniji za autorski rad. Gitarist Joško Cikatić, basist Miran Židić, klavijaturist Ivan Rogošić i ja na mjestu bubnjara počinjemo stvarati vlastitu glazbu kao Croatica, a naše početke budno prati producent Boris Stanić s kojim sam ja već prije surađivao na nekim drugim projektima. Budući da se Borisu jako svidio naš rad i budući da nam je, kao vrstan gudač imao mnogo toga ponuditi, najprirodnije je bilo da postane punopravni član ove priče, što nas je jako obradovalo. Uza sve to, slijedom prilika, napustio sam mjesto bubnjara te sam se prihvatio mikrofona tako da sam počeo intenzivnije razvijati svoje vokalne vještine, u čemu mi poglavito pomaže operna pjevačica splitskog HNK, Branka Pleština Stanić. Što se samog zvuka tiče, nastavljamo u ovom žestokom simfoničnom pravcu jer se tu osjećamo najkomotnije. To vam je neki rock/metal, ali kako kreativnost ne poznaje pojam uskih grudi, nećemo imati zazor od mekšeg zvuka, ali samo ako je to pjesmi potrebno.

Koliko ste pjesama do sada završili? Tko je autor tekstova i glazbe?

Za sada, osim ove dvije objavljene, u pripremi imamo još pet pjesama koje su, više-manje spremne za studio. Ja sam autor i teksta i glazbe, a kao vanjski suradnik nam se priključio i Tiho Orlić, koji uz Borisa čini tu jednu zanatsku okosnicu ovog projekta. Njihova je stručnost pravi blagoslov u radu i vjerujem da će to biti prepoznatljivo i u našim budućim pjesmama.

Prvi vaš singl ”Groblje tenkova” je poznat po temi koja je hrvatskom narodu jako bliska te ste je javnosti predstavili u 11. mjesecu u kojem se prisjećamo žrtve grada Vukovara i Škabrnje. Ta dva mjesta simboli su žrtve i stradanja te pružanja otpora okupatorima naše domovine. Možete li nam pobliže objasniti stihove pjesme i misli koje su vas prožimale dok ste je pisali?

”Groblje tenkova” je borbena pjesma. Ona je, poslije niza elegičnih i romantičnih pjesama posvećenih Gradu Heroju, tematski i motivima donijela nešto sasvim novo. Ona je posvećena vukovarskim braniteljima i njihovom junačkom otporu jugočetničkom agresoru 1991. Taj je motiv spartanstva ili kako ga neki nazivaju ”hrvatskog Alama”, zaslužio nešto posebno i izričajem-prkosno. Cijela pjesma može stati u rečenicu: ”Došli ste, isprašili smo vas do gole kosti i sad- la papa!” Motiv Trpinjske ceste, motiv je u koji stane i Mitnica i Sajmište i svi punktovi gdje je orilo i gorilo. Tako da su pojmovi Zengi, Žutih mrava i Turbo voda u pjesmi i edukativne prirode. Želja mi je da novi naraštaji, koji možda nisu čuli za te vukovarske ratne skupine, poslije slušanja ove pjesme, potraže na internetu značenje tih pojmova. Kada sam čuo da se ”Groblje tenkova” pušta po nekim vukovarskim kafićima, srce mi je bilo k’o kuća.

Spot ste snimali u gradu heroju Vukovaru. Tko je osmislio režiju i scenarij za spot i jeste li imali pomoć oko ostvarivanja ideje za spot?

Većina spota snimana je u Splitu, ali kakva bi to bila pjesma o Vukovaru, da u njemu nema kadrova grada na Dunavu. Scenarij i režiju spota potpisujemo moja supruga Katarina i ja i želja nam je bila tim uratkom, na simboličnoj razini povezati Slavoniju i Dalmaciju. Naravno, takvi su zadaci uvijek izazovni i ukoliko nemate podršku s nekoliko strana, pred vama je jako težak put. Ja sam imao blagoslov pa sam uza se, osim vrsnog snimatelja i montažera Andrije Jurčevića (Ap studio), imao i splitski ogranak UUHBDR, upravu Vukovarskog vodotornja, čelne ljude Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, splitski odbojkaški klub invalida i, naravno naše obitelji. Svi su oni, na ovaj ili onaj način omogućili brzu i laku realizaciju toga spota. Veliko im hvala na tome.

U ovom mjesecu, točnije 10. veljače, hrvatski narod se sjeća blaženog Alojzija Stepinca. Njemu ste u čast odlučili predstaviti i svoj drugi singl baš u mjesecu veljači. Vaš novi singl nosi naslov “Kardinal“. Objasnite nam potrebu da stvorite jednu takvu pjesmu? Što vas je motiviralo kod blaženog Alojzija Stepinca? Koju poruku ste htjeli prenijeti slušateljima?

Rokeri uvijek vole element pobune u svojim pjesmama, ali kako to obično biva- na valovima vječnih klišeja jašu alkohol, lak moral i isprazno nasilje.
Blaženi Stepinac je već 1946. s optuženičke klupe počeo slamati komunizam. On je bez oružja stao pred komunističku mašineriju, opremljen Istinom, domoljubljem i vjerom u Isusa Krista. Sasvim dovoljno za duhovnu revoluciju koja je do kraja procvala u grudima hrvatskih branitelja devedesetih. Takva povijesna veličina, čija je krotkost bila žestoko djelotvorna, zaslužila je i žestoku pjesmu. Upravo njom želim uputiti zahvalu našem budućem Svecu na svemu što je učinio za Domovinu, ali i opomenuti svakog slušatelja da ne postoji vrijeme za lijenost i letargiju. Budni budimo!

U spotu imate i glumce. Je li vam, uz njih, još netko pomogao u završnoj realizaciji pjesme i spota?

Naravno. Tu je čitav popis logističke podrške, a svakako bih istaknuo svećenstvo i naše Hrvate u Oakvilleu kod Toronta. Ti divni ljudi, predvođeni župnikom don Ilijom Petkovićem te Milom Ivančićem (Kesića), omogućili su da se kompletna audiovizualna produkcija ”Kardinala” pravovremeno privede kraju. A tko će ako neće naše iseljeništvo. Bog ih blagoslovio!

Kakvi su vam planovi za budućnost? Imate li u planu izdavanje albuma? Kako je publika reagirala na dosadašnje pjesme koje su odišu duhom promicanje naše povijesti koju hrvatski narod nikada ne smije i neće zaboraviti?

Publika je naš rad dočekala s oduševljenjem jer su gladni ovakvih uradaka. Ovo su bremenita vremena u kojima duhovnost mora neumorno djelovati od jutra do mraka. Rad u Duhu područje je nepreglednih inspiracija i sretan sam da nam je Bog dao priliku da progovaramo o temama koje nas zanimaju i koje su od našeg naroda. Sjećanja treba njegovati, ali poučeni iskustvom trebamo se otvarati budućnosti. I ne bojati se. Što se albuma tiče, on za sada nije u planu jer želimo izbacivati singlove sa spotovima. Kada se toga nakupi, otvorit ćemo se pitanju albuma.

Ivana Grubišić
Hrvatska udruga Benedikt

Komentari