TwitterFacebookPinterestGoogle+

Srpski zločini u Derventi (1992. – 1995.)

Slika 1. Derventa (foto: derventa.ba)

Godine 1991. u Derventi je živjelo 21.592 stanovnika hrvatske nacionalnosti. Prema popisu iz 2013. godine u Dreventi živi 2.573 pripadnika hrvatske nacionalnosti. Broj Hrvata se smanjio za 88,28%. (19.379 osoba).

U općini Derventa je izvršen ratni zločin, ubijeno je 115 Hrvata koje se po međunarodnom pravu svrstava u kategoriju ratnog zločina. Davor Marijan i suradnici navode manji broj ubijenih, oni navode imena i prezimena 83 žrtava ratnog zločina u općini Derventa.

U gradu Derventi i okolnim naseljima ubijeni su civili i zarobljeni pripadnici HVO-a: u gradu Derventa (15), u Bišnja- Derventa (1), Lug-Derventa (4), Gornji Božinci (2), Kulina-Derventa (5), Kuljenovci-Derventa (6), Mala Sočanica – Derventa (13), Mišinci – Derventa (4), Modran – Derventa (3), Omeragići – Derventa (4), Tetima – Derventa (1), Tunjestala – Derventa (2), Veliki Prnjavor – Derventa (2), Žeravac- Derventa (8), Živinica – Derventa (7) još je ubijen jedan civil. Od granata je 27. svibnja 1992. poginulo 6 vojnika HVO-a.

Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Derventi je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 315 osoba hrvatske nacionalnosti (64 civila i 251 vojnika).

 

Dana 13. ožujka 1992. četničko-martićevska skupina uhitila je Hrvate Vladu Barišića iz sela Modran i Ivicu Katavića iz sela Komarice. Katavić je ubijen, a vozilo oteto.

Dana 23. ožujka 1992. srpska vojska je uhitila sedamnaest civila iz Omeragića i odvela ih u OŠ “Agići”, a potom su isti prebačeni u logor Stari mlin na r. Vijaci koji se nalazio na ulazu u Prnjavor gdje su isti svakodneno mučeni. Navodno, ova uhićenja su provedena po nalogu Novaka Novića i Milana Vukovića.

Odmah nakon zauzimanja Dervente, Srbi su u gradu i okolici počinili više ratnih zločina. Ubili su veliki broj civila i zarobljenih branitelja grada. Hrvate katolike i muslimane su odveli u logore i zatvore, u kojima su ubijani i zlostavljani na najokrutnije načine, gonjeni na prinudni rad i kopanje rovova na bojišnicama, pri čemu su mnogi pogibali. Svu njihovu imovinu Srbi su opljačkali, a većinu kuća zapalili. Grad Derventu su granatiranjem gotovo sravnili sa zemljom. Sve katoličke i islamske vjerske građevine su potpuno uništili.

Srbi su takvim genocidnim zločinom, tim tzv. „etničkim čišćenjem“, u kojem su ubili i protjerali oko 28 000 ljudi katoličke i islamske vjere, područje Općine Derventa u potpunosti „etnički očistili“. Prije posljednjega rata u Derventskom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije živjelo oko 50 000 vjernika, nakon srpske agresije 1992. godine od žive crkve nije bilo traga.

Uništavanje sakralnih objekata

U Derventskom dekanatu uništeni su, oštećeni i opljačkani svi sakralni objekti.

  • župna crkva sv. Jurja i župna kuća (župa Derventa),
  • kuća sestara Milosrdnica i Kćeri Božje Ljubavi (župa Derventa),
  • župna crkva Prečistog Srca Marijina i župna kuća (župa Foča),
  • zavjetna kapelica sv. Roka (župa Foča),
  • tri kapelice (župa Foča),
  • župna crkva sv. Petra i Pavla (župa Kulina)
  • župna crkva sv. Ante i župna kuća (župa Veliki Prnjavor – Sočanica) i drugi.

 

Izvori:

  • Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
  • Izvadak iz knjige RATNI ZLOČINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI, 1997., izdavač CPD Orašje
  • Rat u Bosanskoj Posavini 1992, Jerko Zovak (2009)
  • Ratni zločini u Bosanskoj Posavini 1992-1995, Dragan Lukač (2000)

Dr. Marko Jukić

Komentari