TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Srijeda, 17. ožujka

  • Written by:

Božja prisutnost
Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.

Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.

Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.

Riječ Gospodnja
Iv 5,17-30
U ono vrijeme odgovori Isus Židovima: ”Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Isus nato odvrati: ”Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus ne okoliša, već izravno navješta Radosnu riječ onima kojima je poslan – svima. Ne prosuđuje mogu li je ljudi primiti, prihvatiti, razumjeti. Svjestan je kako njegov autoritet dolazi od Oca. I kako mu nema druge nego svjedočiti za Istinu.
Slušam li ja Isusovu riječ otvorenoga uma i srca? Mogu li je uistinu čuti? Vjerujem li Isusu?

Razgovor
Započinjem razgovor s Isusom o tekstu sv. Pisma kojeg sam upravo pročitao.
Što me je najviše potaklo na razmišljanje?
Možda kroz taj redak teksta na površinu moje svijesti
polako iz sjećanja proizlaze riječi prijatelja, ili neka priča koju sam nedavno čuo.
Ako je tako, osvjetljava li priča ono što mi tekst sv. Pisma pokušava reći?

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari