Nacionalni park Plitvička jezera

Slika 1. Plitvička jezera (MJ)

Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949., a od 1979. godine je na UNESCO-ovoj listi svjetske prirodne baštine. Ime parka potječe od riječi „plitvice”, „pličine” – plitki bazeni nastali taloženjem vapnenca. Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, šumske staze i drveni mostići čine neponovljivu cjelinu.

Slika 2. Plitvička jezera (MJ)

Kompleks Plitvičkih jezera čine: šume, livade, špilje, jame, i 16 (18) jezera. Ukupna površina je 29.482 hektara, od čega šume čine 22.308 ha, jezera i potoci 217 ha, a ostalo su livade, travnjaci i ostale površine (6957 ha). Najniža točka je 367 m nadmorske visina (na Koranskom mostu), a najviša 1279 m na Seliškom vrhu.

Slika 3. i 4. Plitvička jezera (MJ)

Između Male Kapele i Ličke Plješivice prostire se 16 kaskadno nanizanih jezera s veličanstvenim slapištima, okruženim šumama bogate faune. Jezera se stepenasto prelijevaju jedno u drugo u nizu dugom 5460 m zračne linije. Jezera se dijela na Gornja (12 jezera) i Donja jezera (4 jezera). Dva najveća i najdublja jezera su Kozjak i Prošćansko jezero. Gornja jezera sastoje se pretežno od dolomita, a Donja jezera od vapnenačkih stijena. Djelovanjem čovjeka nastala su još dva jezera.  

Slika 5. i 6. Plitvička jezera (MJ)

Fenomeni Plitvičkih jezera rezultat su stoljetnih procesa i taloženja vapnenca koji je obilno prisutan u vodama ovog krškog područja. Sedimentacijom vapnenca nastale su sedre. To je dinamičan i promjenjiv proces, (interakcija između vode, zraka, stijena i vegetacije). Mahovine, alge i vodeno bilje imaju važnu ulogu u stvaranju sedrenih barijera. Kad se u slatkoj vodi nalazi dovoljno otopljenog kalcijevog karbonata (lebdeće vapno), mahovine ga uz pomoć algi i bakterija zadržavaju i učvršćuju na svojoj površini i korijenju. S vremenom se bezbroj tih biljaka nadograđuju jedne na druge te tako rastu stvarajući pregradu iznad koje se, uzvodno, stvara jezero. Na Plitvičkim jezerima sedrene barijere godišnje rastu 1 do 3 cm. Zbog toga mjerni podatci o površinama jezera i njihovim dubinama imaju samo trenutačnu vrijednost. Za ilustraciju, u 35 godina visina voda mjestimično se podigla i više od pola metra. Vegetacija utječe na procese taloženja jer usporava protok vode. Voda se pritom znatno pjeni i tako su slapovi i kaskade atraktivniji.

Najveći se dio krških prirodnih pojava odvija pod zemljom, gdje postoji obilje vode, ponajviše u obliku razvijenih sustava podzemnih rijeka ponornica. Kad voda naiđe na nepropusne stijene, izlazi na površinu. Geomorfološke pojave jesu: ponori, krška polja, uvale, vrtače, škrape i sl.

Slika 7. i 8. Plitvička jezera (MJ)

Jezera dobivaju vodu od dviju malih rijeka Bijele i Crne rijeke koje se spajaju u jednu, u Maticu, i ulijevaju u Prošćansko jezero. Također voda u jezera dolazi iz niza potoka i izvora. Količina vode varira ovisno o klimatskim uvjetima. Rječica Plitvica se preko Velikoga slapa ulijeva u Donja jezera. Jezera su međusobno spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere su osobitost parka. Glavna atrakcija je Veliki slap, najveći slap u Hrvatskoj (78 m). Jedan od najljepših slapova na Plitvicama  ̶  slap između Milanovca i Gavanovca nazvan je „slap Milke Trnine“ po hrvatskoj opernoj primadoni.

Tri četvrtine površine parka prekriveno je šumom. One su dio Nacionalne ekološke mreže i europskoga projekta zaštite prirodne baštine NATURA 2000. Na 80 ha velikoj površini zvanoj Čorkova uvala, registrirana je gotovo netaknuta prašumska struktura jelovo-bukovih šuma na nadmorskoj visini od 860 do 1 028 metara. Tu je prosječna visina jela oko 40 metara, a rekorderi premašuju i 50 metara. Jelovo-bukova prašuma Čorkova uvala proglašena je posebnim rezervatom šumske vegetacije 1965. godine.

Na Plitvičkim jezerima nalazi se i mnogo špilja (oko 30), a najveća je Golubinjača. Za posjetitelje otvorene su Golubnjača i Šupljara.

Na području Parka velika je bioraznolikost koju čine: šume, jezera, stijene, travnjaci, špilje i jame u kojima je stanište životinja, biljaka i ptica. U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega 56 vrsta orhideja. U Parku je registrirana 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica te 20 vrsta šišmiša.

Slika 9. Plitvička jezera (MJ)

Najčešća vrsta drveća u Parku je bukva, zatim jela, smreke, bijeli bor, crni grab, obični grab, crna joha i crni bor. Šume su stanište za brojni životinjski svijet. Sloj lišća jedno je od najbogatijih mikrostaništa za životinjski svijet u svjetskim razmjerima. To je dom guštera, kukaca, raznih gljiva i bakterija. Zanimljiv je endemski kukac Molops plitvicensis koji živi u brezovim šumama samo na Plitvicama.

Biljke: sibirska jezičnjača, livadni procjepak, okruglolisna rosika, 56 vrsta orhideja. Od rijetkih biljnih vrsta javljaju se: žuta gospina papučica (Cypripedium calceolus), jedna od najljepših europskih orhideja, zatim vrste Gentiana pneumonanthe, Ligularia sibirica i Spiraea cana.

Od gljiva ističe se saprofitska gljiva Camarops tubulina, ugrožena i zaštićena vrsta.

Životinje i ptice: smeđi medvjed (simbol Plitvica), vuk, ris, sova jastrebača, vidra, crni daždevnjak , ćuk, sivi sokol, vretenca (35 vrsta), komarci, pastrve, riječni rakovi, vidre, šišmiši koji žive u špiljama, mnogobrojne vrte djetlića i šumskih sova.

 

Na livadama mogu se naći tri vrste leptira plavaca iz roda Maculinea, koji su među najugroženijim leptirima u Europi: močvarni plavac (Phengaris alcon), Veliki timijanov plavac (Phengaris arion) i gorski plavac (Phengaris rebeli). Na vlažnim travnjacima, pašnjacima i livadama živi ptica kosac. Gnijezdi se na livadama na Homoljcu i Brezovcu.

Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane.

Slika 10. Plitvička jezera (MJ)

Mnogi su istraživači pridonijeli poznavanju i razvoju Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča.

Plitvička jezera su svjetska turistička atrakcija. Prvi ozbiljni početci turizma na Plitvičkim jezerima potječu od 1861. godine. Zbog velikog broja posjetitelja uvedena su ograničenja broja posjetitelja zbog sigurnosti i očuvanja parka.

Izvori: Ivo Bralić, Hrvatski Nacionalni parkovi, Školska knjiga, Zagreb 2005., www.croatia.hr, Hrvatski nacionalni parkovi Sanja Janeš, Čabar Matka, www.parkovihrvatske.hr , Wikipedija

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Skip to content