TwitterFacebookPinterestGoogle+

Domovinski rat: Ubojstvo obitelji Oskomić

U noći između 29. i 30. srpnja 1993. godine u Kukujevcima, Goran Vuković i Pavle Drašković, pripadnici dragovoljačke postrojbe, nasilno su ušli u kuću obitelji Oskomić, gde su zatekli Nikolu i Agicu Oskomić, kao i osamdesetsedmogodišnju staricu Mariju Tomić. Vuković i Drašković su ukućane vezali i udarali, da bi ih potom Vuković na svirep način ubio hicima iz pištolja u glavu. Nakon sprovoda kuća žrtava je opljačkana. Za taj zločin Okružni sud u Sremskoj Mitrovici je 26. travnja 1996. godine osudio Gorana Vukovića na 15 godina zatvora, Pavla Draškovića na 10, a Milana Nikolića na zatvorsku kaznu od tri i pol godine.

Fond za humanitarno pravo u svom priopćenju ističe da su ubojstva obitelji Matijević i Oskomić „dio serije etnički motiviranih zločina, usmjerenih prema žiteljima Vojvodine hrvatske nacionalnosti, u razdoblju od 1991. do 1993. godine“.

Samo zbog nacionalnosti ubijene su dvije hrvatske obitelji – tročlane obitelji Matijević i Oskomić. Uz njih, ubijen je još Kukujevčanin Živko Litrić. Ubijeni su pred selidbu i deportaciju u Hrvatsku, a neki od ubijenih su prije i silovani. U jednom od tih ubojstava sudjelovali su i tadašnji čelnici Radikalne stranke.

Osim toga, više od 50 Hrvata u tom selu teško je pretučeno i zlostavljano od strane srbijanskih „ratnih pasa“ Vojislava Šešelja, a sve kuće su pretresene i opljačkane.

Ovo nisu jedina ubojstva Hrvata u Srbiji: ubijeni su i dva brata Abijanović iz Morovića, Mijat Štefanac iz Hrtkovaca, mlada djevojka Marija Purić iz Golubinaca u 20 sati dok je gledala TV, u Petrovaradinu Marko Holik, Martinović i drugi.

Katolička Crkva u Kukujevcima služila je četnicima kao pilana.

U mjestu Nikinci Srbi su minirali crkvu svetog Antuna Padovanskog, u Rumi je demolirana crkva, u Irigu miniran župni ured, u Sremskoj Mitrovici minirane kuće Hrvata, u Petrovaradinu (100 posto hrvatskome mjestu) ubijeni su i maltretirani ljudi, iz Srijemske Kamenice i Karlovaca protjerani su svi Hrvati koji su opstali nakon progona 1945., u Slankamenu su premlaćivani ljudi, pa i starice, u Golubincima je bilo ubojstava i premlaćivanja, o Zemunu ne treba trošiti riječi, kao ni o Šidu iz kojeg je otišlo tisuće Hrvata, o Kukujevcima koje se danas zove Lazarevo i Gibarcu koje se danas zove Dušanovo sve se zna.

A hrvatska javnost, kao i političari, o srbijanskom „slučaju Zec“, tragediji i egzodusu Hrvata iz Srijema i Srbije ne zna – ništa.

Sve je to učinjeno iz čiste mržnje, posebno stoga jer u Srbiji nije bilo rata i niti jedna granata nije pala na tlo Srbije.

Izvor: narod.hr/glas-slavonije.hr, Dražen Krajcar, Petar Horvatić, Zlatko Pinter, S. Butigan

Dr. Marko Jukić

 

Komentari