TwitterFacebookPinterestGoogle+

Domovinski rat: Srpski zločini u Dalju 1991. godine

Dana 1. kolovoza 1991. godine pripadnici JNA i paravojnih srpskih postrojbi ubili su u Dalju 39 osoba: 20 hrvatskih policajaca, 15 hrvatskih vojnika i 4 člana Civilne zaštite. Ovdje nisu uračunate žrtve koje su pale pri pokušaju obrane Dalja. JNA je topništvom, u ranim jutarnjim satima, napala policijsku postaju. Paravojne srpske postrojbe i lokalni Srbi napali su policijsku postaju i tražili da se pripadnici policije i Zbora narodne garde predaju. Nakon opsade koja je trajala deset sati, postaja je zauzeta i preživjeli branitelji su ubijeni i izmasakrirani.

Od 1. kolovoza do prosinca 1991. u Dalju je ubijeno od 112 do 135 ljudi (ne računajući zarobljenike iz Vukovara).

Hrvatsko stanovništvo Aljmaša, Dalja i Erduta je šlepovima za rasuti teret evakuirano 1. kolovoza 1991. u Osijek.

Kronologija srpskih zločina:

  • 2. travnja 1991. srpski pobunjenici postavljaju prve cestovne barikade u istočnoj Slavoniji na cestama koje spajaju Vukovar s Vinkovcima, Osijekom i Daljem. Tzv. Srpsko nacionalno vijeće proglašava pripajanje istočne Slavonije i Baranje SAO Krajini.
  • 1. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima srpski pobunjenici su uz pomoć JNA (koja se napadom topništvom na postaju hrvatske policije po prvi put u sukobu otvoreno svrstala na srpsku stranu) napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije, tražeći njihovu predaju. Nakon gotovo desetosatne opsade – pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova – postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani.
  • 1. kolovoza 1991. tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta bježe pred srpskim paravojnim postrojbama u Osijek.
  • 17. kolovoza 1991. nakon masakra nad Hrvatima u selu Dalju, pronađeno je tijelo hrvatskoga novinara Stjepana Penića.
  • U rujnu i listopadu 1991. srpske paravojne postrojbe uhitile su nekoliko hrvatskih civila i zadržali ih u policijskoj postaji. 11 zatvorenika je strijeljano, a njihova tijela zakopana su u masovnoj grobnici u selu Ćelije.
  • Dana 4. listopada 1991. godine pripadnici Teritorijalne obrane SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, ušli su u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju i vatrenim oružjem ubili 28 zatočenika, hrvatskih civila. Tijela žrtava odnesena su iz zgrade i bačena u obližnji Dunav. Kroz logore u Dalju je prošlo na tisuće branitelja i civila iz istočne Slavonije. Preživjeli iz logora u Dalju svjedočili su o stravičnim zločinima. Iz logora u Dalju je nestalo na stotine Hrvata i nesrba koji se i danas vode kao nestali.
  • Nakon bitke za Vukovar, JNA je 20. studenoga 1991. veći broj zarobljenika transportirala u zatočeničke objekte u Dalju. Tamo je Teritorijalna obrana mučila one koji su branili Vukovar. Najmanje 34 zatvorenika su tada ubijena.

Optuženi su samo neki od počinitelja masovnih zločina. Tek 13. svibnja 2010. godine je Županijsko državno odvjetništvo optužilo Enesa Tase, zapovjednika 51. motorizirane brigade JNA, za ratni zločin u Dalju.  Tase je zapovjedio svojim postrojbama te podređenim pripadnicima Teritorijalne obrane Dalja i Borova kao i pridruženim dobrovoljcima, napad na mjesto Dalj uz izričitu zapovijed da ne smije biti zarobljenih pripadnika MUP-a RH i Zbora narodne garde (ZNG).

Ljubinka Radoševića i Vojislava Grčića sud je nepravomoćno osudio (2013.) na po 12 godina zatvora za ratni zločin. Oni su s drugim teritorijalcima nasilno upali u kuću i prisilili obitelj da gleda silovanje njihove 20-godišnje kćeri.

Kroz objekte (logore) koji su bili pod zapovjedništvom JNA prošlo je oko tisuću ljudi, koji su premlaćivani, iznuđivana su od njih priznanja, a neki su ubijeni. Pod zapovjedništvom JNA bili su sljedeći objekti i zgrade: zgrada Mjesnog odbora, privatna kuća Marinka Ivanovića, privatna kuća Zlatka Štrajbera, skladište željezničke postaje, IPK – Mehanička radiona i „Žuta kuća“. Logori su otvoreni 1. kolovoza 1991., a zatvoreni su tijekom 1993. godine.

U Dalju su osim logora pod zapovjedništvom JNA bili i logori pod zapovjedništvom paravojnih srpskih postrojbi. Arkanova jedinica je vodila tri logora: stara zgrada Zadruge IPK, stara Osnovna škola i Tvornica opeke – Ciglana Dalj.

Kroz poljoprivredno dobro (zadrugu) je prošlo 7.000 osoba. Zatočenici su bili „obrađeni“, maltretirani, opljačkani a neki su ubijeni i bačeni u Dunav. Danas se vode kao nestali. „Obradu“ i pljačku zatočenika provodili su svi: pripadnici JNA, pripadnici Teritorijalne obrane, pripadnici četničkih paravojnih postrojbi i civili iz Dalja.

Ne zna se točan broj zatočenih i ubijenih (nestalih) jer Srbi ne žele kazati gdje su tijela ubijenih i koliko ih je bilo. Dio ubijenih pokopano je u masovne grobnice, koje su vješto sakrili zidom uz staru zgradu zadruge i na Ciglani Dalj, nešto su odvozili u Daljsku planinu i zapalili, a ostale je progutao Dunav.

Po pričama ljudi koji su 1991. živjeli u Dalju broj ubijenih se kreće do 500 osoba. Spominju se strašne torture i mučenja. Jedno od najgoreg je bilo kada su poslije premlaćivanja tjerali zatočenike da skaču sa kata, a četnici su ih gađali kao glinene golubove (Škoc, D. Šusto). Osim čuvara u maltretiranju i zlostavljanju zatočenika sudjelovali su i civili koji su ih mlatili drvenim palicama ( toljagama), a žene su bole zatočenike iglama za pletenje.

Mučna su svjedočanstva preživjelih koji su prošli srpske zatočeničke logore. Svjedočenje se mogu pročitati na stranicama Hrvatskog informativnog centra.

Foto: Portal dnevnih novosti

Izvori: Josip Čičak, Izvješća sa suđenja

http://video.hrt.hr/daniponosa/dalj_maranic.mp4?_=3

(pristupljeno 29. 11. 2021.)

Dr. Marko Jukić

Komentari