Domovinski rat: Razaranje Osijeka tijekom Domovinskoga rata

Subota, 20 kolovoz 2022 3:41
Written by: Michael Jukic

Slika1. Osječki crveni fićo (MJ)

Kronologija; lipanj – kolovoz 1991.

Projekt Velike Srbije nije počeo 1990. već početkom 20. stoljeća kada su stvorena nova srpska sela na koridoru veze sa Srbijom. U ta nova srpska sela naseljeni su solunski borci. Koridor je išao selima: Dalj, Vera, Bobota, Silaš, Staro Tenje, Palača, Ada, Petrova Slatina, Koprivna, Paulin Dvor, Šodolovci, Dopsin, Čepinski Martinci, Čokadinci, Podgorač, Budimci, Bela Loza i dalje preko Krndije prema Orahovici. Nakon 1945. godine izvršeno je dodatno posrbljavanje doseljenicima (četnicima koji su prešli u partizane) iz Like, s Korduna i Banovine te iz BiH.

Koridor nije bio neprekidan jer su se na putu našle Našice, Donja Motičina i hrvatska sela Ćelije i Vuka (Josipovac). Budući da je hrvatsko selo Ćelije bilo na crti zamišljenoga koridora i smetalo povezivanju pobunjenih Srba, oni su ga okupirali 7. srpnja 1991., a 9. srpnja 1991. su ga spalili.

Kronologija agresije na Osijek i okolicu; lipanj – kolovoz 1991.

27. lipnja 1991. godine (dva dana nakon proglašenja nezavisnosti ) JNA je na osječke ulice izišla s 4 tenka i demonstrirala silu. Tenkovi su harali osječkim ulicama, pucalo se po koloni vozila i ranjeno je više od 20 civila. Demonstrirajući silu po osječkim ulicama, tenk JNA je na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice zdrobio crvenoga fiću. Snimku toga divljačkog prizora objavile su sve svjetske agencije. Ta slika je postala simbol otpora. Godine 2011. „crveni fićo“ dobio je spomenik u Osijeku koji trajno podsjeća na taj događaj koji simbolizira odlučnost i otpor maloga hrvatskog čovjeka prema sili i agresiji. Vlasnik „crvenoga fiće“ bio je hrabri Branko Breškić koji je kasnije postao hrvatski branitelj (preživio je rat; umro 2001. godine).
29. lipnja 1991. četnici su iz Tenje minobacačima napali Osijek.
4. srpnja 1991. JNA je pucala po istočnim dijelovima grada.
7. srpnja 1991. agresor zauzima Tenju, prigradsko naselje Osijeka.
9. srpnja 1991. granata ispaljena iz tenka razorila je stan na sedmom katu stambene zgrade u naselju Sjenjak.
11. srpnja 1991. u policijskoj akciji MUP-a RH koja je trajala 10 sati, osječka je policija uhitila grupu srpskih terorista. Istoga dana srpski su teroristi upali u Stadionsko naselje u Osijeku i napali policijsku ophodnju.
27. srpnja 1991. JNA je gađala osječku bolnicu.
29. srpnja 1991. slijedi silni topnički napad na Osijek, na sve dijelove grada.
1. kolovoza 1991. u Osijek su teglenicama za rasuti teret stigli prognanici iz Aljmaša, Dalja i Erduta.
12. – 18. kolovoza 1991. Osijek i Beli Manastir granatirani su iz Tenje, vojnog pologona „C“ i Bijelog Brda.
19. kolovoza 1991. JNA je zrakoplovstvom napala Osijek, pri čemu su pogodili osječku katedralu, industrijske pogone i ubili dvije žene. JNA i srpska paravojska je pucala iz minobacača i strojnica, s poligona „C“, po civilnim objektima u Osijeku. Gađali su stambene četvrti u središtu grada, zgradu općinske uprave, energetska, vodovodna i druga industrijska postrojenja.
21. kolovpza 1991. srpske snage poduzele su veliki topnički napad na Osijek i okolna sela, pri čemu su ranjena 23 civila. Zrakoplovi JNA napali su kolonu automobila u kojoj su bili strani novinari.
23. kolovoza 1991. JNA i srpska paravojska okupirali su cijelu Baranju i došli nadomak Osijeka. Agresor je Osijek okružio sa sjevera, istoka i juga i spremao se za potpuno okruživanje i zauzimanje grada.
26. kolovoza 1991. ustrojen je hrvatski samostalni bataljun Baranja.
27. kolovoza 1991. zaprekama i minama blokiran je izlaz s poligona “C”, minirani su ulazi u grad Osijek, a snage MUP-a RH i ZNG-a čuvali su prilaze gradu.
28. kolovoza TV snimatelj HTV studija Osijek Željko Kaić ubijen je, a njegov kolega Dragan Krička teško ranjen kada je JNA na njih otvorila topničku paljbu dok su snimali TV prilog.
Agresor je pucao po Općoj bolnici (u prva četiri mjeseca agresije na bolnicu je palo 350 granata), Stanici hitne medicinske pomoći, sanitetskim vozilima, školama, vrtićima, sakralnim objektima, kazalištu, Tvrđi, Europskoj aveniji, stambenim objektima i industrijskim postrojenjima.

Slika 2. Naslovnica novina (gskos.unios.hr)

Napadi na Osijek tijekom rujna 1991.

3. rujna 1991. Srbi su cijeli dan granatirali grad. Ubili su 14 osoba, a 28 ranili. Grad je gađan iz tenkova, minobacača i iz zrakoplova. S položaja agresora u Staroj Tenji i Bijelom Brdu, u koordinaciji s artiljerijom s poligona “C”, izveden je minobacačko- tenkovski napad na grad pri čemu su sudjelovala i dva vojna zrakoplova. Također su gađani položaji branitelja u Novoj Tenji, Sarvašu, Bilju i Nemetinu. Poginulo je 12 branitelja i 3 civila, ranjeno je 8 branitelja i 9 civila.
Rat pokazuje svu svoju okrutnost 3. rujna kada granata ispaljena iz “Bijele kasarne” na Vijencu Ivana Meštrovića ubija trinaestogodišnju djevojčicu, a njezine roditelje teško ranjava. Granatiranja koja su velikosrpski napadači sljedećih mjeseci počinili može se opisati riječima kao genocid, urbicid i kulturocid.
Istoga su dana (3. rujna) JNA i srpska paravojska zauzeli Bilje s druge strane Drave te granatiranjem oštetili katedralu sv. Petra i Pavla.

3. rujna 1991., Srbi su izvršili pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu (kod Slatine); srpska vojska ubila je 24 Hrvata.
6. rujna 1991. agresor je gađao i oštetio katedralu sv. Petra i Pavla. Granate su oštetile i crkvu sv. Petra.
10. rujna 1991. u topničkom napadu na Osijek pogođen je dječji vrtić i franjevački samostan.
13. – 18. rujna 1991. Osijek je svakodnevno napadan teškom artiljerijom. U tim napadima na Osijek ispaljeno je više tisuća granata iz topova, tenkova, bazuka, itd. Velikosrpski su agresori napadom napravili veliku štetu na kulturnim objektima, civilnim, zdravstvenim, stambenim i industrijskim objektima. Za ovo prekomjerno granatiranje nitko nije optužen niti je odgovarao. Osječka je bolnica tog krvavog vikenda (13. – 15. rujna) primila više od 130 ranjenika i četvero mrtvih.
15. i 16. rujna 1991. agresor je gađao osječku Opću bolnicu; ubijene su 4 osobe.
16. rujna 1991. hrvatski su branitelji bili prisiljeni minirati Dravski most da bi zaustavili napredovanje agresora.
17. rujna 1991. hrvatske snage borbom su zauzele vojarnu u Osijeku, ali neprijatelj je odnio sve naoružanje. Nakon odlaska JNA iz grada topnički napadi na grad su nastavljeni. Pogodili su hotel Osijek i pri tome ranili tri strana novinara. Također su uništavana industrijska postrojenja (šećerana, tvornica LIO, toplana).
20. rujna 1991. napadnuti su osječki gradski predjeli Jug II i Donji Grad. Ponovno su gađani industrijski objekti: šećerana, pogoni tvornice LIO te gradska toplana.
23. rujna 1991. Osijek je granatiran iz Baranje. Opet je pogođena crkva sv. Mihovila u Tvrđi, a teško je oštećena osječka katedrala sv. Petra i Pavla te zgrada kazališta.
28. rujna 1991. Osijek je gađan minobacačima iz smjera Bilja. Pogođen je dječji vrtić i stara gradska jezgra Tvrđa. Poginulo je troje, a ranjeno 15 ljudi. Granatama je oštećeno pročelje Crkve sv. Jakova.
29. rujna 1991. oštećeno je više zgrada u naselju Jug II i na Sjenjaku, dalekovod, rezervoar INE, skladište Željezare, “Saponija”, a pogođena je i policijska uprava Osijek.
30. rujna 1991., u popodnevnim satima, iz Palače, Bilja i Stare Tenje napadnuti su Laslovo, Ernestinovo i sam grad Osijek.

Napadi na Osijek od listopada do kraja 1991. godine

6. listopada 1991. Srbi su napali Osijek iz višecjevnih bacača raketa i minobacača.
13. listopada 1991. Osijek je napadnut minobacačkom vatrom.
17. listopada 1991. topničkom vatrom je gađano središte i industrijska zona Osijeka. Osijek je također napadnut „krmačama“ i kasetnim bombama iz zrakoplova. Srušena su dva neprijateljska zrakoplova. Poginule su 4 osobe, a 59 ih je ranjeno.
18. listopada 1991. tijekom cijelog dana iz smjera Baranje gađan je grad topničkim projektilima, a iz Stare Tenje tenkovskim projektilima. Poginulo je 9, a ranjeno 48 osoba.
19. listopada 1991. četnici su iz Stare Tenje ispalili na grad oko 40 minobacačkih projektila pri čemu je poginuo jedan civil, a 10 ih je ranjeno. Iz zrakoplova napadnut je Donji grad.
28. listopada 1991. četnici su izvršili tenkovski napad na Tenjski Antunovac, nekoliko granata ispaljeno je na Laslovo, a vojni zrakoplovi bombardirali su Ernestinovo i središte Osijeka pri čemu su 4 osobe ranjene.
29. listopada 1991. iz Sarvaša i Tenje iz VBR-a napadnuta je industrijska zona, pri čemu su znatno oštećeni pogoni “Nivete” i “Saponije”, a razarano je i stambeno naselje Jug II.
3. studenoga 1991. na Osijek je ispaljeno 16. raketa iz VRB-a. Poginule su dvije osobe, a 16 ih je ranjeno.
4. studenoga 1991. Osijek je napadan cijeli dan (minobacačima, projektilima iz VBR-ova) .
6. studenoga 1991. napadani su Osijek i okolna mjesta. Poginula je jedna osoba, a više ih je ranjeno.
12. studenoga 1991. Srbi su nastavili s napadima na Osijek.
24. studenoga 1991. Osijek je gađan topništvom, a pješadija je izvršila napad.
5. prosinca 1991. novi pokušaj osvajanja Osijeka; jako težak dan za grad. Pri obrani Osijeka u šumi Rastovača poginulo je 16 branitelja.
8. prosinca 1991. Srbi su više sati gađali Osijek.

Slika 3. Spomenik braniteljima (MJ)

Povremeni napadi na Osijek trajali su do kraja rata.

„Tijekom velikosrpske agresije u Osijeku, samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994., u bolnicu su primljene 5.222 žrtve rata, od kojih je 954 poginulo (preminulo).“

Nijedna od organizacija za ljudska prava nije tražila kažnjavanje naredbodavaca i izvršitelja zločina prema civilima pa se može zaključiti da su bili u službi agresora.

Dr. Marko Jukić