TwitterFacebookPinterestGoogle+

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Omiš

Omiš je gradić u srcu Dalmacije, na ušću rijeke Cetine.

U antičkom razdoblju naselje Omiša (Oneum) se vjerojatno nalazilo u zaseoku Baučićima gdje je pronađeno mnogo antičkih ulomaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljaka, novca). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, kameni su ulomci s rimskim natpisima. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija.

U srednjem vijeku tokom XII. i XIII. stoljeća gradom su vladali knezovi Kačići koji su bili na čelu omiških gusara. Omiški gusari su vodili napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita,…

Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice može se vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine. Za gusarenje to je bilo veoma važno jer se sa jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru.

Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. XIV. stoljeće bilo je obilježeno vladavinom bribirskih knezova Šubića nad gradom. Nakon Šubića gradom vladaju: braća Horvat, koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Trvtka I.; splitski i bosansko-humski vojvoda herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić; ban Ivaniš Nepilić; obitelj Matka Talovca koja vlast nad gradom dobiva od kralja Zigmunda, te humski vojvoda herceg Stjepan Kosača.

Nakon sto je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem sastavu ostaje do  1797. godine. U doba mletačke uprave bio je Omiš, zbog zaštićena položaja, vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Omiš je bio zaštićen zidinama s tri strane, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do XIX. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostaci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima).

Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije.

O bogatoj kulturnoj baštini ovog gradića govore danas brojni spomenici kulture. Takva je na primjer crkva Sv. Petra na Priku na desnoj obali rijeke Cetine koja se prvi put spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. Vrijedi spomenuti i ostatke gradskih zidova i kula na Fošalu, te srednjovjekovnu kulu Mirabella (Peovica).

 

Komentari