TwitterFacebookPinterestGoogle+

Domovinski rat: Srpski zločin u Lušcu

Lužac je vukovarsko prigradsko naselje. Pobunjeni Srbi su 2. studenoga 1991. godine uz pomoć JNA i paravojnih postrojbi srbočetnika slomili nadljudski i herojski otpor hrvatskih branitelja u gradskoj četvrti Lužac gdje su potom počinili niz stravičnih zločina. Zbog žestokog otpora kojeg su pružali branitelji Vukovara agresor je izvršio odmazdu nad stanovnicima Lušca. Uz podršku tenkova JNA Arkanovci i lokalni Srbi masakrirali su 59 mještana Lušca, uglavnom civila.

Polovicom listopada Hrvatska vojska pokušala je deblokirati Vukovar. Promatrači EEZ su ultimativno tražili prekid operacije. Srbi su nastavili napadati Vukovar s ciljem da ga osvoje. Početkom studenoga JNA je izravno napala Lužac. Branitelji su ostali bez protuoklopnih sredstava i nisu mogli zaustaviti napad već su se povukli na nove položaje. Padom Lušca obrana Vukovara bila je podijeljena na dva dijela: s jedne strane branitelji Borova Naselja i branitelji Trpinjske ceste, a s druge strane branitelji središta Vukovara te branitelji Sajmišta i Mitnice. U Lušcu je bilo 60 branitelja, a bojišnica je bila dugačka četiri kilometra.

Iako je neprijateljska vojska bila znatno nadmoćnija, branitelji Lušca nanosili su velike gubitke protivniku i u ljudstvu i u tehnici. I zloglasni Željko Ražnjatović Arkan ranjen je u napadu na to vukovarsko prigradsko naselje.

Stjepan Vidaković, jedan od najpoznatijih vukovarskih branitelja, bio je zapovjednik obrane Lušca, prigradskoga vukovarskog naselja. Stjepan je taj dan ranjen i odveden u vukovarsku bolnicu. Nije ni slutio što će se tek dogoditi. Neprijateljska vojska toga je dana ubila devet članova njegove obitelji. Ubijena mu je žena, sin, tast, punica, brat, bratov sin i snaja, otac i majka. Zapravo, otac je bio ranjen. On je umro u Kamenici. Dio obitelji ubijen je ispred kućnog praga, a dio su ispred škole u Lušcu strijeljali pripadnici srpske paravojne postrojbe, Arkanovci. Tu je dovedeno njih 22 (23) i tu su pobijeni svi! Strijeljani. A među njima su bili Stjepanovi žena, sin i trudna bratova snaha.

Stjepan se nakon svega sa skupinom od 150 branitelja od 17. na 18. studenog 1991. odlučio na proboj iz Vukovara, i to gumenim čamcima preko Vuke.

Na samom ulazu u Lužac postavljen je križ u spomen na pogibiju 59 branitelja i mještana. Na postolju križa stoji natpis: ‘U spomen tragično ubijenih 59 mještana Lušca u srpskoj agresiji 2. studenoga 1991.’ Na podignutom križu, kao i na mnogim drugim obilježjima stradanja, nije navedeno tko je agresor, nisu navedena imena ubijenih civila i branitelja.

O srpskom zločinu u Lušcu malo se pisalo. Ostao je u sjeni zločina na Ovčari i Veleprometu. No ono što boli to je što nitko nije odgovarao za zločin u Lušcu kao ni za druge brojne zločine u Vukovaru.

Foto: slavonska televizija

Dr. Marko Jukić

 

Komentari