IZLOŽBA ZLATNOG SLIKARSTVA JURJA PLANČIĆA U GALERIJI UMJETNINA U SPLITU DO 04.LIPNJA 20023.

        Zavičaj, dar i nadahnuće, stanovnik naše intime, neodvojiv od života, konop sidrišta , nostalgija i čežnja naših samoća,  radost susreta i melem u tugama….i još bih mogla nabrajati ali sve opet vodi početku, onom  biligu  utisnutom našim rođenjem.   Tražiš susret s njim , a kada dotakneš osjetilima njegove boje, mirise, okuse prepuštaš  se čaroliji  koja te nosi vrhuncima radosti.  Takav osjećaj  me vodio postavljenoj izložbi u Galeriji umjetnina  u Splitu,  čaroliji  boja i motiva na platnu ,  mojeg slavnog  mještanina  Jurja Plančića, Starograjanina.  Od posljednje retrospektivne izložbe u Galeriji Klovićevi dvori, u Zagrebu,  potom  u rodnom mu Starome Gradu i u Splitu, prošlo je 27 godina.  Hvalevrijedan razlog  ovoj izložbi  je  nadopunjen slikarev pariški opus  sa sedam novih prekrasnih ulja na platnu.

„ Plančić je  stvorio  svoj jedinstveni izričaj  u modernom hrvatskom slikarstvu. Slikao je u simbiozi zavičajnog kolorita  i mentaliteta  pa i vlastita sentimenta  spram mediteranskog načina života  i pariških slikarskih stečevina – od estetike galantnog 18.stoljeća preko kolorističke razuzdanosti do montmartreovske prpošnosti“.Zapisala je u katalogu kustosica izložbe i odlična poznavateljica  slikarevog opusa, priređivačica njegovih izložbi Biserka Rauter  Plančić.

Našem je darovitom ribarevom sinu put do zvijezda bio trnovit , tegoban i zahtjevan , a vodio ga je od  visoke umjetničke škole u Zagrebu  da bi postao slikar,  a onda do Pariza , Montmartrea i Montparnassea  okupljalištu  intelektualaca i umjetnika, središte života pariških umjetnika iz cijelog svijeta, rasadištu novih ideja. U metropolu europske umjetnosti stigao je 16.studenoga 1926.  sa svojom suprugom Tonicom, Nedugo  zatim postaju i roditelji djevojčice Alice.  Financijske prilike nisu mu bile podrška na putu ostvarenja jer je  već u srpnju 1927. bio prinuđen  preseliti se u  Rosny – sous – Bois , šumovitom predgrađu Pariza. Nova sredina, nove inspiracije stapale su se sa zavičajnim  iz  neiscrpnog trezora uspomena  u pravu čaroliju boja na platnu. Prvi uspjeh i pozornost publike donosi mu  izložba na  Jesenskom salonu 1928., a prve otkupnine slika već sljedeće godine na novoj izložbi Salona. Sve je upisano u povijest  izložbenih salonskih prostora Grand Palais na Champs-Élysées.  Ohrabren, vraća se u Pariz  i neumorno nastavlja slikati neodoljivom  ljepotom umreženosti sjećanja i doživljaja.  To je ono Plančićevo „čudo“  koje kritičari i povjesničari umjetnosti nazivaju „zlatno slikarstvo“ kako je lijepo  upisala  u svojem katalogu Biserka Rauter Plančić.

 U prosincu 1929. Galerie de la Seine otvorila je širom vrata samostalnoj izložbi Jurja Plančića , okrunila njegove napore isprativši ga s  propusnicom na parišku  međunarodnu scenu.

Ali, ovdje se zaustavlja pinel našeg majstora zlatnog slikarstva . Zaustavlja ga, zauvijek 19.kolovoza 1930. bolest tuberkuloze, nakon četiri mjeseca borbe s bolešću u pariškoj bolnici.

Šetala sam od slike do slike divila se,  tražila one  šarene niti zavičaja kojima su one isprepletene.   „Gozba“ , „Povratak s ribolova“, „Berba“ , „Srdele“ , „Cvijeće“ „Kupačice“…. Poput pravog magneta ponovno me privukla i zadržala dugo u maštanju  „Procesija“ iz 1929. spomen na tradicionalnu procesiju na blagdan i veliku feštu sv. Roka, nebeskog zaštitnika našeg  Staroga Grada koji se od davnina svečano  slavi 16.kolovoza.

Ne propustite ovu prigodu i posjetite izložbu u Galeriji umjetnina do 04.lipnja 2023.

Vjerujte,  dugo ćete se lijepo osjećati i pamtiti  ovaj poseban susret.

Hrvatska udruga Benedikt /Margita Vučetić

Skip to content