TwitterFacebookPinterestGoogle+

Mirando Mrsić – veliki borac za radnička prava: DA NAM ŽIVI, ŽIVI RAD!

Komentar na izmjenu Zakona o radu    Potrošačko depersonalizirano društvo lišeno je smisla života. U takvom društvu profit se promeće u vrhovno božanstvo, a čovjek se svodi na status konzumenta.

Pascal Bruckner kaže da je burza postala svjetionikom Providnosti, pa ”ovisno o tomu raste li indeks ili pada, u pitanju je naš spas ili prokletstvo”.

Pod utjecajem tržišne idolatrije ljudi se svugdje ponašaju kao trgovci, u ljubavi, poslu, politici i religiji. Raste klijentelizam, bezkičmenjaštvo i duhovna mlakost, pa je stoga Bruckner s pravom tržišnu idolatriju naziva ”mlakim paklom”.

Novim zakonom o radu SDP-ovci i njihovi partneri prizivaju smanjenje troškova rada (ali ne kroz jednostavniju birokraciju i manje poreze, već na teret radnika), te smanjenje koeficijenta zakonske zaštite zaposlenja. Put prema prosperitetu, smatraju u Vladi, vodi preko leđa radnika koji će prema novom zakonu morati raditi i do 60 sati tjedno. “Ako ovaj zakon prođe, to će biti pomor na hrvatskom tržištu rada”, upozorava sindikalist Krešimir Sever. Smanjuju se kazne i za poslodavce koji radnicima otkaze uručuju bez valjane pravne osnove. Pa gdje je tu socijaldemokracija, pitamo se? Sjetimo se ih se prije izbora kad su gorljivo branili sindikate i opirali se promjenama izmjenama Zakona o radu (ZOR).

Danas se ta ista socijaldemokracija odriče radničkih prava u korist neoliberalnog koncepta tržišta rada. Zaboravi na život, radi! To je poruka filma “Vrag nosi Pradu” sa izvrsnom Meryl Streep u glavnoj ulozi.

Zagovornicima ”nove pravednosti” nisu potrebne stručne analize. Njima ne trebaju stručnjaci jer oni sve znaju. Kad se vrijednosti okrenu naopačke imamo ono što se danas događa, ekonomiju nasilja, kaže dr.sc. Slavko Kulić. Priča se o rezanju plaća u javnom sektoru, a nitko ne govori o smanjenju radnog vremena.

To se prije svega odnosi na glomazni birokratski aparat u kojem se, ruku na srce, nitko ne bi trebao gušiti od posla. Robovanje industrijskom satu kosi se sa bioritmom učinkovitosti. Radni dan od osam sati je ostatak industrijskog doba, navodi se u studiji NEF-a. Produktivnost ne raste povećanjem radnog tjedna, pogotovo ne u uvjetima deindustrijalizacije. To su besmislice. Ali, zagovornicima ”nove pravednosti” nije do ekonomskih analiza, studija i mišljenja sindikata.

Oni sluganski obavljaju oni što su im rekli iz MMF-a i Brisela. Bolje sve svaliti preko leđa radnika nego rezati menadžerske plaće ili, ne daj Bože, dirati u velike igrače.

Silvana Dragun
www.hu-benedikt.hr | croative.net

Komentiraj