KRŠĆANE SVAKODNEVNO MASAKRIRAJU, A DIJABOLIČNI ZAPADNI MEDIJI O TOME ŠUTE

KRŠĆANI VAPIJU, A MAINSTREAM MEDIJI ŠUTE: ‘Ubijaju nas i kolju, trebamo vašu pomoć!’

Gdje je naša kršćanska savjest? Gdje je nestala? Kako se teški zločini mogu ignorirati? Ljudi su živi izrezani, a svi šute?
Kršćani se u svijetu, pogotovo u kolijevci kršćanstva – Siriji, brutalno muče i ubijaju svaki dan. Patnje nisu pošteđene ni žene, niti djeca. Mainstream mediji, pogotovo američki, ignoriraju ove užase, iako su baš Amerikanci financijeri tih zločina. Takozvani islamski pobunjenici su, u stvari, američki plaćenici, tj. čisto zlo instalirano da ubija Krista. Ove gnjusobe sve snimaju, postavljaju na youtube, fotografiraju i serviraju svima koji su voljni “uživati” u tom zločinu nad nedužnim čovjekom, Božjim bićem. Začudili biste se koliko pogleda imaju video klipići masakra. Zar netko može uživati u tome? Može, u tome uživa čisto ZLO, koje se smije ljudskoj gluposti, ljudskom ignoriranju. Kršćani se istrebljuju, ljudi se istrebljuju, a svi šute. Tu i tamo neka sićušna vijest iznikne, štura i nejasna, no nikakve reakcije, nikakva pomoć ne pristiže tim ljudima, i tako već godinama. Pola čovječanstva na našoj planeti niti ne zna što se događa u Siriji, kakva brutalna i nečovječna ubojstva i sakaćenja. Čak je i Hrvatska sudjelovala u pokolju doniranjem oružja. Zašto? Što im je nevini čovjek skrivio?
Jedan od najgorih pokolja kršćana, masovne grobnice, brutalna mučenja žena, djece i muškaraca u Siriji ignorirali su svi svjetski mediji. Pokolj se dogodio prošle godine u Sadadu, drevnom gradu koji se spominje i u Starom zavjetu. Ubijeno je u strašnim mukama 45-ero ljudi. Američki mediji u potpunosti su prešutjeli taj pokolj.

Masakar su izvršili SAD-ovi “Jihad pobunjenici” pod krinkom vjere i borbe za Alaha. Većina stanovnika ove siromašne regije nalazila se u udaljenom pustinjskom području između Damaska i Homsa. Pustinjska poodručja bila su jedina mjesta gdje bi se kršćani donekle mogli osjećati sigurno, no više nije tako. Krajem listopada prošle godine, uz potporu SAD-a, pobunjenici su zauzeli Sadad za samo tjedan dana. Među ostalim zvjerstvima, 45 ljudi mučeno je do smrti. 14 crkava je sravnjeno sa zemljom, oskvrnjeno i uništeno. Šest tijela jedne obitelji čiji su članovi bili stari od 16 do 90 godina, nalazi se i dan danas na dnu bunara što je sve češća sudbina sirijskih kršćana. Pobunjenici su napravili i javno obznanili video mučenja ovih ljudi i to s engleskim titlovima uzvikujući “Allāhu Akbar” što bi značilo Bog je velik.

Ovo su riječi nadbiskupa Selwanosa Boutros Alnemeha: “Ovo što se događa u Siriji je najveći i najstravičniji masakar nad kršćanima u proteklih par godina. 45 nedužnih civila mučeno je i ubijeno bez razloga, a među njima je bilo i beba, žena, djece.. Ostali su mučeni i terorizirani, 30 ih je osakaćeno i jedva preživjelo, 10 ljudi potpuno je nestalo s lica zemlje, 1500 obitelji držali su kao taoce i živi štit. Među njima, žene, muškarci, djeca, invalidi. Sadad je uništen, opljačkan, nestale su sve naše stare, zapravo drevne knjige. Ovo u Sadadu najveći će pokolj kršćana od onog događaja iz 2010. u crkvi Gospe od Spasa u Iraku 2010”. Tada je, naime, ubijeno preko 60 ljudi tako da su im prerezana tjela, vađene utrobe i rađeni drugi užasi. I o tom zločinu postoji stravična fotogalerija koja se može pogledati ovdje (upozoravamo da su fotografije vrlo uznemirujuće, a upućujemo na njih samo iz razloga da se probudi uspavana savjest te da konačno shvatimo kakvi se zločini nad kršćanima događaju i danas, u 21. stoljeću). 

Mjesec dana prije Sadada, sa zemljom je sravnjen još jedan gradić. Riječ je o sirijskom gradiću Malolua. To je jedno od rijetkih područja gdje se još govorio aramejski jezik, odnosno jezik Isusa Krista. Grad je bio teško bombardiran. Njegovi stanovnici bili su prisiljeni prijeći na Islam ili umrijeti. Posljednje riječi jednog kršćanina bile su “vrijedi biti mučen i žrtvovan za Krista. Ubite me zbog njega”. Nadbiskup u Sadadu još je rekao: “Mi smo uzvikivali, tražili pomoć od svijeta, ali nitko nas nije saslušao. Zašto? Probajte upisati u tražilicu američkih mainstrema medija Sadad, ništa nećete naći. Ili vrlo malo. Zašto? Gdje je naša kršćanska savjest? Gdje ste se sakrili braćo? Gdje je nestala ljudska svijest i ljudska savjest? Kako nas možete ignorirati? Ljudi su živi izrezani, a svi šute? Poslije Sadada ljudi i dalje svakodnevno stradavaju. Ništa se ne mijenja. Kršćana u Siriji gotovo niti nema, a gdje smo mi? Braća po vjeri? Izustimo li i jednu molitvu, i jednu misao za te ljude. Naše ljude i naš svijet? Da izustimo bar jednu, svatko od nas, vjerujte, puno bi se toga promijenilo.”

Autor: Z. K./dnevno.hr

1 comment

Odgovori

Skip to content