TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKI NAROD JE ODLUČIO: Thompson osvojio Porina!

Prije nekog sam vremena u jednom specijaliziranom glazbenom časopisu zamijetila tekst, prikaz Thompsonovog nosača zvuka „Ora et labora”, koji je, znamo svi, od trenutka izlaska bio na samom vrhu prodaje, točnije nekoliko je tjedana bio najprodavaniji i najslušaniji album.
Činjenice o stvarnim dosezima Marka Perkovića Thompsona objavljene su, a o njima svjedoče službene stranice izdavačke kuće Croatia Records, na kojima je među ostalim, već tri dana nakon objave albuma „Ora et labora” 11. travnja 2013., zapisano: „Ora et labora u društvu Beatlesa, Brucea Springsteena i Davida Bowiea među najprodavanijim rock albumima na iTunesu”. Nakon slijedeća tri dana postao je naprodavaniji album u Hrvatskoj, a pjesma Samo je ljubav tajna dvaju svjetova tada je bila poslušana 115 000 puta na youtube kanalu. Nakon 21 tjedna od objave, album „Ora et labora”, još uvijek se nalazio na prvom mjestu prodaje, a u samo tri mjeseca dosegao platinastu naknadu.

Zadnji zapis na web stranicama Croatiae Recordsa postavljen je davnog 15.siječnja 2014., a u kojemu stoji vijest da je Marko Perković Thomspon proglašen izvođačem godine.

U Hrvatskoj. Ponavljam, u HRVATSKOJ.
Uz prethodno navedena imena svjetskih glazbenika koji su obilježili 20.stolljeće i kojima Marko Perković Thompson stoji ‘uz bok’, na stranici Croatiae Recordsa dodani su još grupa AC/DC i Eric Clapton. Također, ondje stoji, da je Marka do siječnja 2014. na koncertima slušalo i nazočilo 100 000 ljudi.
Diskografrska kuća Croatia Records predložila je Markovu pjesmu Samo je ljubav tajna dvaju svjetova za Hit godine.
Ta je pjesma do sada pogledana preko dva milijuna puta na youtube-u.
Vjerojatno je jednako toliko puta poslušana na cd playerima, mp3 i drugim suvremenim napravama.
Sinoć smo saznali, što i nije bilo teško za pretpostaviti, da je Markova pjesma, inače posvećena njegovoj supruzi Sandri, Samo je ljubav tajna dvaju svjetova proglašena Hitom godine.

Na Markovim smo službenim i facebook stranicama saznali da Marko Perković Thompson nije bio pozvan na dodjelu Nagrade Proin.
Za one koji ne znaju, ukoliko ima takvih, Nagrada Porin najveće je priznanje u Republici Hrvatskoj za dostignuća u glazbenoj diskografiji. Za one koji se sjećaju, ta se Nagrada, devedesetih, dodjeljivala više ili manje ukusno priređeno, na najvišoj mogućoj organizacijskoj, promidžbenoj i svakoj drugoj razini, te se sjećam kako je bio prestiž biti pozvan pročitati, dodijeliti ili čestitati pojedinom glazbeniku na dodijeljenoj mu Nagradi Porin. Gledajući najnoviju priredbu na 21. dodjeli, ne može se ne oteti dojmu da se i nju, kao uostalom i svaki najbanalniji događaj s hrvatskim predznakom, želi obezvrijediti, vjerojatno s krajnjim ciljem da ga se, ili uklopi u tzv. regiju, (čitaj Jugoslaviju) ili ga se proglasi suvišnim, nepotrebnim, lošim, te ga se u konačnici, ukine. Kao što se tako već sustavno godinama radi i na samom imenu i pojmu Republike Hrvatske i svih njezinih obilježja i dosega, od kojih su crveno-bijeli kvadrati najkarakterističniji, odnosno najveći trn u oku onima koji u njih ne mogu gledati niti ih priznati svojima.

Usput neka bude rečeno, kako se u Čakovcu niz godina još u bivšoj državi održavao Majski muzički memorijal sa ‘zgodnom’ kraticom ‘mmm’, posvećenom hrvatskome skladatelju Josipu Štolceru Slavenskom, kojega, kao i mnoge druge, koji su iz raznoraznih okolnosti duže ili kraće radili na oplemenjivanju uljudbe u susjednoj nam, u Domovinskome obrambenom ratu, agresorskoj državi, ti susjedi proglasili svojima i stavili ih u svoje knjige, udžbenike, enciklopedije. Tijekom Domovinskoga obrambenog rata taj je Majski muzički memorijal promijenio je naziv u primjereniji: Dani Josipa Štolcera Slavenskog. Od nedavno, ponovno se ta, za suvremene skladatelje važna manifestacija na kojoj dobivaju i nagradu koja nosi ime J.Š Slavenskog, zove, pogađate: Majski muzički memorijal. Nisam pročitala niti jedno obrazloženje zašto je to učinjeno.

Gledala sam aktualnog predsjednika države, mog negdašnjeg profesora, kako na električnom klaviru prati jednog pjevača pred milijunskim gledateljstvom. Nije objasnio zašto je baš njega odabrao. Je li toliko kvalitetniji od Marka? Po čemu su njegove pjesme bolje od Markovih?
Gledala sam snimku proslave ulaska Republike Hrvatske u EU. Dojmljiva priredba. No, bez ijednog stiha ili pjesme nastale u vrijeme Hrvatskoga narodnog preporoda, ili pjesme nastale u Domovinskome ratu. Slučajno?

Vratimo se Marku.
‘Oni’ koji ga nisu pozvali na dodjelu Nagrade Porin za Hit godine, sami su sebe ‘otkrili’.
‘Oni’ ne priznaju da je Marko trenutno najveći hrvatski i jedan od vodećih svjetskih glazbenika 20. i 21. stoljeća.
‘Oni’ koji se prave da ne vide i ne reagiraju kad se Thompsona prikazuje kako ga kolju srp i čekić.
‘Oni’ koji su se u Hrvatskoj ili inozemstvu školovali u vrijeme Domovinskoga rata, koji su se skrivali u podrumima, dok su im vršnjaci, gotovo adolescenti, u trapericama i tenisicama iz školskih klupa odlazili ostvarivati tisućljetni san svojih predaka.
‘Oni’ koji se prema tim svojim vršnjacima danas odnose s prijezirom, gađenjem, okrećući im leđa, ponižavajući ih svojim odbojno uglađenim manirama.
‘Oni’ koji svoj jad, bijedu, a u konačnici, strah, da STRAH i komplekse pokazuju takvim bahatim i drskim ponašanjem, vrijeđajući ono što je najsvetije svakome čovjeku i narodu u cijelom svijetu od kada je svijeta i čovjeka: vjeru, obitelj, domovinu.
‘Oni’ ovu prekrasnu, Bogom danu zemlju Hrvatsku prikazuju njezinim vlastitim žiteljima kao nemoguću, nepoželjnu i tjeraju vlastite žitelje iz nje.

Kakve veze to ima s Markom Perkovićem Thompsonom?
Ima, upravo i najviše.

Jer, Marko Perković Thompson svjedoči i pjeva upravo o svemu suprotnome od ‘njih’, koji su očito poslani i dobili zadatak uništiti nam, u krvi stečenu slobodu i državu.
Marko je hrvatski branitelj.
Hrvatska je u ratu pobijedila.
‘Oni’ to ne priznaju i nastavljaju raditi tamo gdje je Domovinski rat počeo i kao da se nije dogodio.
Sve to predstavlja Marko Perković Thompson.
On predstavlja hrvatske ponižene, bolesne, izigrane, obespravljene, umrle i poginule hrvatske branitelje, njihove supruge i djecu.
Marko je jedan od NAS.
Marko vraća ponos, dostojanstvo, domoljublje, vjeru, nadu u bolje sutra, u važnost i vrijednost žrtve.
Marko se nikada, ali NIKADA, nije spustio na ‘njihovu’ razinu. Pa ni onda kada su nacrtali kako ga kolju.
Da, naš Thompson, iz ponosne i stamene Dalmatinske Zagore, po izboranim rukama svojih djedova, iseljenih, pobijenih, iznikao je u simbol.

Sve što se Marku događa, događa se i Hrvatskoj. I obratno.
S obzirom na sve navedeno, kristalno je jasno zašto je prijenos Nagrade Porin izgledao tako kako je izgledao i zašto Marka Perkovića Thompsona, čiju je pjesmu, a samim time i njega, hrvatski narod odabrao za hit godine, organizator nije htio pozvati, bez i jednog jedinog objašnjenja.
Ukoliko griješim, ljubazno molim predstavnike Hrvatske glazbene unije, Hrvatskoga društva skladatelja, Hrvatske radiotelevizije, Hrvatske diskografske udruge, te organizatore priredbe dodjele Nagrade Porin, objasnite hrvatskome narodu, zašto niste pozvali Marka Perkovića Thompsona?
Zašto na Dnevniku 3 nije bilo riječi o dodjeli Nagrade Porin? Zašto na vijestima idućega dana nije bilo niti jedne jedine riječi o dodjeli Nagrade Porin – najprestižnije nagrade koju jedan glazbenik u Hrvatskoj može primiti za svoj rad!

Glazba Vas ne interesira?
Glazba, taj, kako mnogi kažu, univerzalni govor, koji povezuje ljude, jezik kojega svi razumijemo?! Koji nas povezuje, a ne razdvaja?!
Ili ime Marka Perkovića Thompsona ne smije biti izgovoreno na takozvanoj Hrvatskoj televiziji, ili je točno sve što sam napisala.
Marko, čestitamo ti na pobjedi i na Hitu godine za pjesmu posvećenoj tvojoj supruzi Sandri Samo je ljubav tajna dvaju svjetova!
Mr.art. Eva Kirchmayer Bilić, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

BOG I HRVATI
Udijelio Svevišnji Narodu mom
Najljepšu zemlju pod nebom,
Prosulo sunce čudesni sjaj,
Na zemlju što bješe k’o raj..
Oooo, zemlja ko raj..
Oooo, čudesni sjaj..
Prvog nam kralja pomaza Bog,
Dao mu blagoslov svoj
Da vodi svoj narod kroz trnje i led,
Zakon da vlada i red.
Oooo, trnje i led..
Oooo, zakon i red..
A narod k’o narod, lako ga prevari zlo
I komad po komad on gubi to Sveto tlo.
Svevišnjeg bijes puče k’o grom
I zakloni sunce što sjalo je narodu mom.
Svevišnjeg bijes puče ko grom
I nikada, nikada mira u narodu mom..
Kroz bespuća prošlosti trpiše bol,
Tim putem ih odvede zlo.
On čeka da čuje molitve glas,
Da udijeli nadu i spas.
A narod ko narod, lako ga prevari zlo
I komad po komad on gubi to sveto tlo.
Svevišnjeg bijes puče ko grom
I zakloni sunce što sjalo je narodu mom.
Svevišnjeg bijes puče ko grom
I nikada, nikada mira u narodu mom..
Convertamini.. Convertamini..
In Domino salus popule convertamini..
In Domino salus popule convertamini..
Mačevi su sjekli anđele i svece,
Bune su se gušile krikovima djece,
Osmanlijsko ropstvo, pet stoljeća tuge,
Boljševička neman rađala je sluge,
Palili su silne vatre, domove i sela,
Gorjelo je more, kamen, brda, zemlja cijela,
Probodenih srca i nevine krvi,
Koji nisu krivi padali su prvi,
Prodane duše za lažni sjaj,
Proliše suze zemlji k’o raj..
Benedictus sit Dominus Deus..
Benedictus sit Dominus Deus..
Dominus Deus..
Gospine suze brisao Bog,
Ne plači kraljice naroda mog,
Nek’ odbace zlo u duboki vir,
Vratit ću zemlju i dat ću im mir.
Svevišnjeg bijes puče ko grom
I zakloni sunce što sjalo je narodu mom.
Svevišnjeg bijes puče ko grom
I nikada, nikada mira u narodu mom..
Usliši molitve narodu Bog,
Ugasi vatru i dim.
Vrati joj staru slavu i sjaj,
Zemlji što bješe k’o raj.
Ali opet se nad nas nadvilo zlo,
Vreba i čeka svoj čas.
Čuje li narod povijesti glas,
Samo u Bogu je spas.

Tekst i glazba: Marko Perković Thompson

Izvor: croative.net

Komentiraj