INTERVJU SA MILOVANOM ŠIBLOM, PREDSJEDNIKOM STRANKE ‘JEDINO HRVATSKA’

Razgovaramo sa Milovanom Šiblom, čelnikom stranke ‘Jedino Hrvatska’ povodom sastanka koji je u Berlinu održala Angela Merkel na temu Zapadnog Balkana sa liderima zemalja koje čekaju status članice EU (Albanije, BiH, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije), te Hrvatske i Slovenije.

U priopćenju za javnost stranke “Jedino Hrvatska” kažete da ste s negodovanjem primili vijest da će se u Berlinu raspravljati o interesima i sudbini Hrvatske u sklopu tzv. Zapadnog Balkana. Inače, o Hrvatskoj u Zapadnom Balkanu se kod nas izbjegava pisati.

Šibl: Da, ta se tema izbjegava i zbog toga treba neupućenoj javnosti, koja smatra da je Zapadni Balkan tek zemljopisni pojam, odmah u početku reći da je Europska unija još g. 1996. u svoje dokumente unijela taj izmišljeni politički naziv za zemlje bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija). To je smišljeno kako bi se izbjeglo za Hrvate omraženo ime “Jugoslavija”.

Iz tih se dokumenata vidi da se pod nazivom Zapadni Balkan krije vanjskopolitička strategija i politika prema zemljama bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija). Štoviše, u Vijeću ministara Europske unije osnovano je zasebno “Regionalno povjerenstvo za Zapadni Balkan”.

Prema konceptu Europske unije navedeni prostor zamišljen je kao jedinstvena regija u kojoj se prema nacionalnim državama pojedinih naroda ne bi postupalo kao prema cjelinama, nego kao podregijama. Dakle Hrvatska bi bila svedena na podregiju tzv. Zapadnog Balkana. Ako se sjećate, Mesić, kao najpoznatiji izdajica hrvatske samostalnosti i suverenosti, prvi je počeo po srpski govoriti o “regionu” od 22 milijuna ljudi koji treba povezati.

Međutim berlinski sastanak s Angelom Merkel bio je pretežno posvećen gospodarskom povezivanju država Zapadnog Balkana.

Šibl: Prema našem mišljenju samostalna i suverena država, kakvu su Hrvati izborili i koju im je svijet priznao, trebala bi sama odlučivati što je u njenom interesu i s kime će i u čemu surađivati. Ne bi smjela dopustiti da joj to određuje Njemačka niti bilo tko drugi.

Osim toga, u sklopu podmukle europske i angloameričke politike prema Hrvatskoj valja spomenuti i Izviješće “Međunarodne komisije za Balkan” iz godine 1997. na čelu s bivšim belgijskim premijerom i tadašnjim članom Europskog parlamenta Leom Tindemansom, koje je poslužilo kao podloga politici Europske unije prema tzv. Zapadnom Balkanu. U tom izviješću doslovce piše:

“Komisija sumnja u mogućnost da se već sada (g.1997.) održi međunarodna konferencija o sigurnosti na Balkanu, koja bi za cilj imala stvaranje južnobalkanske konfederacije. Komisija smatra da je za početak politički najrealnije i ekonomski najkorisnije stvaranja područja slobodne trgovine (CEFTA), jer bi to…umanjilo strah da bi regionalna suradnja mogla poslužiti kao uvod u obnavljanje Jugoslavije.”

U tom smislu treba gledati na gospodarsko povezivanje zemalja bivše Jugoslavije kao “glavnu” temu berlinskog sastanka.

Kako vi gledate na područje Zapadnog Balkana i odnose Hrvatske s tim zemljama.

Šibl: Najkraće rečeno to je područje u kojem vladaju, opće siromaštvo i neiskorjenjiva korupcija, trajni etnički sukobi i vječno mijenjanje nacionalnih granica, područje koje živi od međunarodne pomoći i pod međunarodnim skrbništvom.

Hrvatska bi, kao i prema svim državama svijeta i s tim državama trebala uspostaviti prijateljske odnose na osnovi uzajamnosti ali bi se, ne samo zbog Srbije, trebala kloniti bilo kakvog povezivanja, osim s Bosnom i Hercegovinom kao izvorno hrvatskom zemljom, što joj, uostalom, i Ustav zabranjuje. Tvrdnje, koje su iznošene u Berlinu, da ćemo povezujući se s tim zemljama zajednički gospodarski napredovati puke su besmislice. I sama Europska unija kod primanja u članstvo pazi da joj nova članica ne padne na teret, poput Grčke. Ovdje treba spomenuti da je hrvatski BDP jednak zbroju svih BDP-ova zemalja bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija).

Zašto ste spomenuli Srbiju?

Šibl: Uporno povezivanje i suradnja sa Srbijom posebno je pitanje, ne samo zbog nedavnog rata, nego i zbog srpske politike još od godine 1918. i ranije. Treba znati i prisjetiti se da se Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, Vojislav Koštunica, Vuk Drašković, pokojni Zoran Đinđić kao i većina srpskog naroda nisu protivili Miloševićevom stvaranju velike Srbije od Dunava do Jadrana, nego možda tek načinu na koji on to čini.

Miloševićevo protuhrvatstvo nije bilo ništa novo; to je temelj beogradske politike od samog stvaranja Jugoslavije.Srpske političke elite, bilo desne bilo lijeve, oduvijek su Hrvatsku vidjele kao glavnu zapreku njihovoj prevlasti u regiji. Stoga su se svim silama, od osnutka zajedničke države borile protiv stremljnja Hrvata za neovisnom nacionalnom državom.

Valja se prisjetiti okrutnog beogradskog suzbijanja hrvatskih nacionalnih težnji dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća (Radić, Pavelić), zatim masovnih ubojstava i progona Hrvata od četnika Draže Mihajlovića kao i pokolja stotina tisuća Hrvata, antikomunista i pristaša državne samostalnosti, od strane Titovih partizana, sve do nedavnog Miloševićevog genocidnog rata protiv samostalne Tuđmanove Hrvatske.

Zato je posve neshvatljivo uvjerenje današnjih vlasti u Hrvatskoj da je Beograd odustao od svojih stoljetnih osvajačkih težnji i s tim u vezi ljubljenje s Nikolićem, Vučićem i Dačićem.

Zbog svega toga odnose sa Srbijom sveli bi na najmanju, nužnu mjeru.

Osim politike Europske unije prema Zapadnom Balkanu i povezivanja Hrvatske sa Srbijom, vi ste i inače protiv Europske unije.

Šibl: Nismo mi protiv Europske unije nego protiv članstva Hrvatske u bilo kakvim civilnim i vojnim savezima, pa prema tome i protiv članstva u Europskoj uniji. Stranka “Jedino Hrvatska” je za samostalnu i suverenu državu, kakva je izborena u Domovinskom ratu i priznata od svijeta, jer smatra da je to jedini okvir koji Hrvatima može omogućiti slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje.

U političarima koji tvrde da Europska unija nema alternativu vidimo ljude koji su se spremno odrekli, ne samo hrvatskog ustavnog suvereniteta, moralnog i pravnog temelja nacije, nego i rasprodali temeljne hrvatske gospodarske interese. Oni, služeći stranim nalogodavcima , obmanjuju narod da je za Hrvatsku dugoročno dobar ulazak u centraliziranu, višenacionalnu nad-državu u kojoj će se Hrvatskom umjesto iz Beograda, upravljati iz Bruxellesa.

Također smatramo da je najveća opasnost za jedan narod ako povjeruje da će mu stranci nesebično pomagati. Hrvate bi od takvog uvjerenja trebalo izliječiti vlastito iskustvo.

Uostalom, zar se svakodnevno ne vidi kako je politika “EU nema alternativu” dovela do pretvaranja Hrvatske u osiromašenu političku i gospodarsku koloniju Bruxellesa i zapadnih multinacionalnih kompanija, zar se ne vidi propast seljaka i poljodjelstva, koje tek očekuje dolazak zapadnih agrokoncerna kojima se ne će moći suprotstaviti, zar se već ne vidi propast dalmatinskih ribara u nesmiljenoj utakmici s većim i modernijim talijanskim ribaricama? Zar već nismo svjedoci rasprodaji prekrasne hrvatske obale i otoka pohlepnim stranim “ulagačima”.

Zahvaljujemo na razgovoru i želimo Vam uspješan daljnji rad, Hrvatska treba ljude poput Vas

Izvor: dragovoljac.com

 

 

 

Odgovori

Skip to content