OGLEDALO VLASTI: Baldasar i dvanaest savjetnika
OKRUŽIO SE S DVANAEST SAVJETNIKA POPUT DVANAEST APOSTOLA, A KRIŽ NA MARJANU VIDI KAO MONSTRUOZNOST – Partijska proizvodnja konflikta, koju je prepoznao kardinal Josip Bozanić, ima svoje lokalne epizode. Vukovar se kratko primirio, zagrebački Kazališni trg ostaje označen i osramoćen kao Trg maršala Tita, a “reformirani” partijaš Ivo Baldasar pokušao je novu splitsku ulicu nazvati po Prvom splitskom partizanskom odredu. Korektno je Trg maršala Tita u Zagrebu preimenovati u Trg Josifa Staljina.
Nadnevka 23. lipnja obilježili smo Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Zašto ne svih režima? Mnoge masovne pokolje počinili su režimi s demokratskom iskaznicom. Koliko pamtim, u formalno demokratskoj Srbiji formirani su logori za branitelje Vukovara? Danas nas u Hrvatskoj tlači režim koji se deklarira kao demokratski.
Hrvatska, Estonija, Litva, Slovenija i Švedska obilježavaju 23. kolovoza, a 18 ostalih članica u istom smislu obilježavaju 27. siječnja, kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Valjda 18 članica EU žrtve komunističkih režima drže prihvatljivim. Datum 23. kolovoza odabran je zato što je na taj dan 1939. potpisan Sovjetsko-njemački pakt o nenapadanju. Možda je na ovome prostoru primjerenije obilježiti 28. studenog, jer su tog nadnevka 1940. u Beroghofu Adolf Hitler i jugoslavenski ministar Aleksandar Cincar-Marković uglavili pakt o nenapadanju između Njemačke i Jugoslavije. Od studenog 1940. do ožujka 1941. trajali su pristupni pregovori i prilagodbe Jugoslavije za Trojni pakt i njegove rasne zakone.
Hajduk je iz Splita otišao u partizane, a onda se vratio u Split, u partizane. Neki odnosi postaju jasniji. Nakon ubojstva Stjepana Radića, Hajduk je pridjev “hrvatski” zamijenio s pridjevom jugoslavenski. To se zove prkos! Dalmatinski dišpet! Hajduk je igrao jugoslavensku ligu, a odbio je talijansku! Pala je Italija, NDH je pripojila cijelu Dalmaciju i Istru, a Hajduka navodno nije bilo u prvenstvu NDH. Igrao je pod drugim imenom ili je bio drugoligaš. Ali ga evo opet u prvenstvu Staljinove Jugoslavije! Priča se da je Hajduk otišao u partizane, a meni se čini da su partizani bili u Splitu. Kako danas komunjare ponovno vladaju u Splitu, nema nikakve potrebe da Hajduk ode u partizane.
Bald-Baldasar
Dakle, to majka treba roditi. A Partija odgojiti! Ivo Baldasar, odnosno svi Splićani, u kabinetu gradonačelnika plaćaju 12 savjetnika. Baldasar uredno glumi Isusa i 12 apostola. Čak petorica njih brinu se za odnose s javnošću, a ostali za protokol, međunarodne poslove(!) i administraciju. Nikakvo čudo da im u apostolskoj dosadi padaju na pamet partizanske ideje. Bivši turistički djelatnik Baldasar vidi veliki križ na Marjanu kao monstruoznost! Da mi je nekako saznati čiji kip nadvisuje brazilski Rio de Janeiro. Svaki prijenos s nogometnog Mundijala u Brazilu započinjao je i završavao s “kipom neznanog junaka”, i to nikoga u svijetu nije smetalo. Baldasar reče da nije niti vjernik, niti ateist. Usprkos svemu tome, teško je dokučiti tu pamet koja je htjela novu ulicu u Splitu nazvati po partizanskom odredu, baš u vrijeme kada obilježavamo Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Zaprepašteni Splićani nadaju se da će Baldasar završiti na Golgoti. Njegovo vrijeme prolazi, pa se ubrzo može dogoditi da ga njegovi apostoli zaniječu.
Partizanska terminologija projicirana je u prošlost nakon što je Drugi svjetski rat završio. Prije kraja rata, lažne partizane u NDH zvali su banditima, a nakon rata narod ih je doživio i prepoznao kao ubojice, koji su nad Hrvatima počinili najgori genocid u povijesti ljudskog roda. Sovjetska ćelija u Splitu nije se mogla nazvati Prvim splitskim partizanskim odredom jer je Staljin naziv “partizan” za “sovjetskog revolucionara”, ili sovjetskog bandita, kako hoćete, aplicirao krajem 1941. i početkom 1942. Tek da se zna, kao Prvi splitski partizanski odred prozvana je skupina od dvadesetak splitskih Hrvata, koji su navodno u kolovozu 1941. imali namjeru prebaciti se na Dinaru, valjda u sklopu privatnog planinarskog izleta. Gorštaci sa splitske rive hodali su dva dana po brdima, i izgubili se. Nakon tjedan dana lutanja, umorni, prljavi, neobrijani i raščupani, nabasali su na Trilj i prestrašili njegove stanovnike. Zabunom su uhićeni kao banditi, od strane Talijana. Jugoslavenska historiografija uzimala je da su ti “partizani” detektirani od ustaša i Talijana i strijeljani u Sinju. Prema neslužbenoj verziji, strijeljani su od Talijana, jer su se namjeravali pridružiti ustašama, nakon što su Talijani u Splitu i okolici napali ustaše. Sve partizanske jedinice u Dalmaciji formirane su od agentura, kako od one sovjetske, tako i od one talijanske.
Što se moglo dogoditi u glavi jednog Splićanina u kolovozu prve godine NDH? Talijani skloni Italiji prihvatili su NDH s figom u džepu, jer su sanjali obnovu Rimskog Carstva sve do Srijema. Baš u kolovozu dolazi do talijanske invazije na Drugu i Treću zonu. Talijanski zrakoplovi bombardirali su ustaške položaje u Splitu, Solinu i okolici. Dvadesetorica Splićana, ogorčeni zbog vojnih akcija Mussolinija protiv NDH, sklonili su se sa ustaškim postrojbama. Vjerojatno su pobijeni na Križnom putu, a upisani u žrtve Jasenovca. Kao i za Jugoslavije, na konto partizanštine danas se dijele pozicije i privilegije, pa je netko ponovno izmislio Prvi splitski partizanski odred. Nevjerojatno je da se u komunističkim krivotvorinama održalo sovjetsko i boljševičko omalovažavanje španjolske revolucije i španjolskih boraca. Činjenica da se splitska grupa nikada nije namjeravala pridružiti partizanima reinterpretira se kao neuspjela akcija, a za krivca je proglašen “nesposobni španjolski borac Mirko Kovačević”.
Totalitaristi na komemoracijama
Neukusne makinacije vladajuće klike u svezi stratišta ruše civilizacijske vrijednosti u Hrvatskoj. Ako ništa nije sveto, onda je prirodno da nas vode lopovi. Na komemoracijama u Jasenovcu i kod Jazovke guraju se stranke nastale iz Partije i Udbe. Mišljenja sam da na takva mjesta političari nisu pozvani, po svim ljudskim i Božjim zakonima. Svoj pijetet mogu iskazati samo tako da se odmaknu što dalje. Ne trebamo komunjare i udbaše zvati na Bleiburg, nego im još zabraniti odlazak u Jasenovac. Josip Broz znao je da na stratištima ovog prostora nema što tražiti, osim da dođe i preuzme odgovornost za zločine. Nakon partizanskih (zapravo sovjetskih) i četničkih zločina i provokacija u BiH za vrijeme Drugog svjetskog rata, nacisti su poduzimali vojne intervencije, pa su se u zapadni dio NDH slile stotine tisuća izbjeglica, kao u današnju Hrvatsku, za nedavnog rata u BiH, kada su četnici i vojnici s petokrakom ponovno provodili etničko čišćenje.
Zemlja je u kolapsu, bankrot je neizbježan, vlast se pokazala nesposobnom, a sve se više govori o namjernom gušenju Hrvatske. U cijeloj toj depresiji Zoran Milanović i Ivo Josipović imaju obraza pojaviti se na stratištima. Kao, nema veze što Hrvatska tone, bitno je da vladaju samozvani antifašisti, a narod može umrijeti od gladi. Cijela Hrvatska postupno se pretvara u jedan veliki logor. Tko je okupator? Bilo bi zgodno da se Milanović i Josipović postave kao interna logoraška uprava, ali od toga ništa. Izdvojili su se u zasebne barake, sa zasebnim osiguranjem. Prežderavaju se i hladno promatraju nesreću stotina tisuća drugih. Oni su distancirani od svega, jer je njihovo da stvore povoljne zakonske uvjete. Tko je kriv narodu što ne zna iskoristiti pozitivne zakonske norme?
Krug za trg
Imamo besramno glumatanje demokracije. Trgovi i ulice u Hrvatskoj i dalje nose ime komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, direktno odgovornog za genocid nad Hrvatima i 45 godina mučenja više nacija u jugoslavenskom kazamatu. Čemu odlazak na stratišta, ako predsjednik RH Ivo Josipović u svome uredu ima bistu Tita, jugoslavenskog maršala, a Ivo Goldstein nakitio je sa slikom Tita naše veleposlanstvo u Parizu. I nitko nema hrabrosti pozvati da se Ivo Goldstein opozove kao naš veleposlanik u Parizu.
Slobodarska udruga “Krug za trg” održala je prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. Aktivisti te hvale vrijedne inicijative stajali su na Jelačić placu s bijelim križevima, prezentirajući biografije nekoliko žrtava jugoslavenskog komunističkog režima. “Bili su u zatvorima u kojima su predstavnici Udbe i stražari, sigurno u suglasnosti s predstavnicima Komunističke partije Jugoslavije, imali dopuštenje da mogu ubiti čovjeka – da ga mogu udarati nogama i palicama bez posljedica”, izjavila je portalu narod.hr Maja Runje, koordinatorica Kruga za trg. Runje je naglasila da su poznata imena nekoliko stotina mladih ljudi koje je Titov režim usmrtio u Staroj Gradiški, u Lepoglavi, i na Golom otoku. “Od 1945. do 1953. godine pobijeno je 650 tisuća narodnih neprijatelja na području bivše Jugoslavije”, izjavio je Ivan Čičak.
Krug za trg poziva na okupljanje 20. rujna na Kazališnom trgu, gdje će biti priređen veliki kulturni događaj u kojem će biti prozvani Hrvatsko narodno kazalište, Akademija dramskih umjetnosti i Muzička akademija. “Smatramo da su dekani i intendanti, ljudi koji vode te institucije, oportunisti”, izjavila je Runje. Sramota je da ne dignu svoj glas protiv imena Trga maršala Tita, jer je njihova adresa na Kazališnom trgu.
Lex Perković ostaje
Čičak je podsjetio na sramotno ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Govoreći o “Lex Perković”, Čičak je kazao je da su glavni pripadnici pružanja otpora promjenama nekadašnji visoki dužnosnici komunističke Jugoslavije “koji nam ne mogu oprostiti da ih mi ne mrzimo i na taj način gube prostor za svoju glavnu aktivnost, a to je ideološka mržnja”. Dodao je kako “hrvatskom državom vlada postkomunistička mafija te kako je u Hrvatskoj 2. svjetski rat završio tek s padom komunizma, jer su ljudi ubijani i 1989.”
“Sedam desetljeća nakon 2. svjetskog rata, još uvijek nemamo popis žrtava komunizma”, izjavio je Tomislav Karamarko. Prozvao je vladajuću koaliciju da i dalje prešućuje i nastoji ublažiti komunističke zločine. Podsjetio je kako se “komunistička vlast s ljudskim licem” posebno brutalno obračunala s katoličkim svećenstvom. U Hrvatskoj je ubijeno 515 katoličkih svećenika, daleko više nego u drugim zemljama, poput Poljske, gdje ih je ubijeno 177 ili Mađarske, gdje ih je ubijeno 10. O svemu se otvoreno govori osim o komunističkim zločinima. Uporno se to pokušava preimenovati u nekakav antifašistički pokret, čime se komunističkog zločinca Josipa Broza Tita pokušava pretvoriti u tzv. antifašistu.
“Kad HDZ dođe na vlast, a to će biti nakon narednih parlamentarnih izbora, najprije ćemo napraviti lustraciju, onoliko koliko je to danas moguće, ali hoćemo. Onda ćemo tog zločinca protjerati sa svih ulica i trgova u Hrvatskoj. I najvažnije, moramo konačno ‘srediti’ hrvatsko školstvo. A ne kao danas, da nam neki kvazi-povjesničari pišu povijest onako kako njima odgovara. Moramo unificirati školske standarde, u konačnici moramo realno pisati o povijesti, a ne da i dalje učimo kvazi-komunističku povijest, u kojoj jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broz Tita, prikazuju kao nekakvog bonvivana, hedonista, dakle sasvim normalnog čovjeka. Taj suradnik NKVD-a, Staljina, izvršilac ili naredbodavac tisuća i tisuća ubojstava, mora bit sankcioniran.” A kadrovske promjene? Naciji se više ne mogu prodati floskule o revanšizmu. Narod traži revanšizam! Možemo li očekivati da će HDZ nakon povratka na vlast izbaciti iz državne uprave i javnih poduzeća sve one koje su nam na grbaču natovarili SDP, HNS i slične opcije?
Tvrtko Dolić
