TwitterFacebookPinterestGoogle+

DUHOVNA MISAO: Don Mladen Parlov – Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu

  • Written by:

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

Iz 25, 6-10; Fil 4, 12-14. 19-20; Mt 22, 1-14

ÔÇ×Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu
sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbuÔÇť
(Mt 22, 2-3).

Slavimo dvadeset i osmu nedjelju kroz crkvenu godinu. Sredi┼ínja tema misnih ─Źitanja je gozba, odnosno poziv na gozbu. U prvom misnom ─Źitanju, iz proroka Izaije, ─Źuli smo kako ─çe Gospodin nad Vojskama spremit svim narodima na gori ovoj gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline so─Źne, od vina stalo┼żena. Na ovoj gori on ─çe raskinuti zastor ┼íto zastira┼íe sve narode, pokriva─Ź koji sve pogane pokriva┼íe i uni┼ítit ─çe smrt zasvagda (Iz 25, 6-7). Gora o kojoj se govori jest gora Sion, gora na kojoj je sagra─Ĺen sveti grad, Jeruzalem i u njemu hram, mjesto Bo┼żjeg prebivali┼íta. Zastor koji zastire sve narode i pokriva─Ź koji prekriva pogane, jest zastor nepoznavanja istinskog Boga. Prorok najavljuje da ─çe taj zastor raskinuti sam Bog, odnosno da ─çe na gori Sionu Bog o─Źitovati svoje istinsko lice svim narodima na zemlji. To ─çe se dogoditi zajedno s gozbom koju ─çe sam Bog pripraviti za sve narode.

Za stare Izraelce uzimanje jela, blagovanje nikada nije obi─Źan ljudski ─Źin. Blagovanje zna─Źi susret s drugima, zna─Źi otvorenost i gostoljubivost. Nije ─Źudno ┼íto su mudraci Staroga zavjeta, kako ─Źitamo u Izrekama i kod mudrog Siraha, donijeli brojne propise o blagovanju, upozoravaju─çi na umjerenost, razboritost te strogo po┼ítivanje zakona gostoljubivosti. Osobitu va┼żnost za Izraelce pa i za druge stare isto─Źne narode imale su svete gozbe po kojima se je nastojalo do─çi u zajedni┼ítvo s bo┼żanstvom kojem su se prinosile ┼żrtve. Za Izraelce sveta gozba, osobito povezana sa ┼żivotinjama ┼żrtvovanim u jeruzalemskom hramu, slu┼żile su kao potvrda saveza koji je Bog sklopio sa svojim narodom. Postupno je kod ┼żidova sazrijevala svijest kako je uistinu sveta gozba ona koja sjedinjuje sav narod na mjestu koje je Bog odabrao za svoju nazo─Źnost. To je gozba kojom narod sa zahvalno┼í─çu slavi spomen na Bo┼żja dobro─Źinstva u─Źinjena na njihovu korist. To je gozba kojom se Boga slavi i hvali. Tako je postupno u prvi plan dolazilo duhovno poimanje ┼żrtve, odnosno hvalbena ┼żrtva, a ne materijalno poimanje ┼żrtve u obliku prino┼íenja ┼żrtvovanih ┼żivotinja.

Gospodin Isus preuzima ideju gozbe te kroz nju prispodobljuje kraljevstvo nebesko. Veli kako je kraljevstvo nebesko kao kad kralj pripremni svadbu svomu sinu te posla sluge da pozovu uzvanike. Oni se ispri─Źa┼íe, jedni radom na njivi, drugi trgovinom, a tre─çi pograbi┼íe sluge te ih istuko┼íe i pogubi┼íe. Gnjevan kralj ubojice pogubi te posla druge sluge da odu na raskr┼í─ça te pozovu na svadbu sve koje susretnu. I napuni se svadbena dvorana. Kad kralj u─Ĺe pogledati goste opazi jednog bez svadbenog ruha te naredi da ga izbace van.

Isus pri─Źa prispodobu glavarima sve─çeni─Źkim i starje┼íinama narodnim, onima koji su dobro upoznati sa sadr┼żajem staroga Bo┼żjega saveza s Izabranim narodom i kojima je bilo jasno zna─Źenje pojma svete gozbe. Poslani sluge koji su pozivali na gozbu su proroci i drugi Bo┼żji poslanici koje su ┼Żidovi sve odreda pogubili. Ipak kralj ne odustaje od svadbe. On ┼íalje sluge da izi─Ĺu te da pozovu sve koje susretnu. Svadbena je dvorana sada otvorena svim ljudima. Tu se ispunja Gospodnja rije─Ź po proroku Izaiji kako ─çe Bog sam pripremiti gozbu na gori, da ─çe dignuti zastor i pokriva─Ź koji je prekrivao pogane. U trenutku Isusove smrti na kri┼żu, kako ─Źitamo u evan─Ĺeljima, raskinuo se je zastor u hramu koji je zaklanjao Svetinju nad svetinjama. Isusova smrt otkriva blisko Bo┼żje, upravo o─Źinsko lice prema ljudima, s kojima Bog uspostavlja novi, vje─Źan savez u krvi svoga Sina.

Gozba koju kralj, nebeski Otac, priprema nije bilo kakvo ┼żrtvovano jelo i pi─çe po kojem bi trebalo stupiti u zajedni┼ítvo s njime, nego je Tijelo i Krv Sina Bo┼żjega. On sam je pashalni Jaganjac koji se ┼żrtvuje za spasenje svijeta te predaje svoje tijelo kao jelo i svoju krv kao pi─çe. Po blagovanju njegova presvetoga Tijela i Krvi stupamo u istinsko ┼żivotno zajedni┼ítvo s Bogom, postajemo dionici ┼żivota koji je Bogu naravan i vlastit, a nama je darovan. Gospodin Isus re─Źe: Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv ima ┼żivot vje─Źni, tj. postaje istinski dionik bo┼żanskog ┼żivota koji je u njemu, jer je on ┼żivot. Na┼ía nedjeljna euharistijska slavlja na kojima sam Gospodin pripravlja gozbu svoga Tijela i Krvi po kojima nas poziva u zajedni┼ítvo svoga bo┼żanskog ┼żivota, slika su i predokus eshatolo┼íke kraljevske svadbene gozbe u nebu koja nikad ne ─çe zavr┼íiti, nego ─çe biti vje─Źna radost i sre─ça. U Bo┼żjoj svadbenoj dvorani gledat ─çemo Boga licem u lice i to je prema teolozima najdublji izri─Źaj onoga ┼íto nazivamo ÔÇ×┼żivot vje─ŹniÔÇť.

No, ne┼íto nas zbunjuje. Naime, zbunjuje nas onaj koji je u┼íao u svadbenu dvoranu bez svadbenog ruha te je stoga izba─Źen van u tamu, gdje ─çe biti pla─Ź i ┼íkrgut zubi, kako re─Źe Gospodin (Mt 22, 13). U starini su doma─çini gozbe, svadbene ili kakve druge, pripremali za svoje goste kupke i ─Źiste svadbene haljine koje su gosti trebali obu─çi prije ulaska na gozbu. Onaj bez svadbenog ruha iskazao je duboko nepo┼ítovanje prema doma─çinu, jer se nije potrudio obu─çi svadbeno ruho koje mu je ponu─Ĺeno. Stoga je izba─Źen van. Mi, kr┼í─çani, po kr┼ítenju smo obu─Źeni u bijele haljine, u svadbeno ruho koje nas ─Źini prikladnima za bo┼żansku svadbenu dvoranu. No, iskustvo nam ka┼że kako je te┼íko, gotovo nemogu─çe krsnu haljinu o─Źuvati neokaljanu te u bijeloj haljini pristupiti gozbi. No, Bog je u svojoj ljubavi i tome dosko─Źio, na na─Źin da je ustanovio sakrament pomirenja i pokore u kojem se na┼íe zaprljano svadbeno ruho uvijek iznova mo┼że izbijeliti te nas u─Źiniti prikladnima za bo┼żansku svadbenu gozbu, za onu euharistijsku ovdje na zemlji i za onu vje─Źnu u nebu.

Na dan Gospodnji do┼íli smo u svoje ┼żupne Crkve na susret s bo┼żanskim Doma─çinom koji je za nas, koje toliko ljubi, pripremio najvrsniju i najuzvi┼íeniju gozbu; gozbu svoga Presvetoga Tijela i svoje Predragocjene Krvi. Ako se tkogod osje─ça nedostojnim, neka ne brine. Ta nitko nije dostojan, nego nas Bog ─Źini dostojnima svoje gozbe. Onima koji se nedostojnima osje─çaju na raspolaganju stoji bo┼żansko milosr─Ĺe koje Bog ┼żeli izliti na nas u sakramentu svete ispovijedi, po rukama svojih sve─çenika. Rado po─Ĺimo u tu kupku bo┼żanske ljubavi da nas o─Źisti te u─Źini dostojnima Kristove gozbe.

Don Mladen Parlov

Komentari