Kako su od šofera, vodoinstalatera, trgovaca drogom i oružjem nastajali hrvatski tajkuni!

Jedan razočarani bivši novinar jednog velikog dnevnog lista proteklih je dana našoj redakciji stavio na raspolaganje punu torbu ekskluzivnih tekstova i dokumenata koji su godinama skupljali prašinu u ‘bunkeru’ njegove bivše redakcije. Na takav potez, kaže, odlučio se iz revolta prema svojim dojučerašnjim nadređenima koji su ignorirali njegovo istraživačko novinarstvo kao i nekih njegovih kolega.

Prije nekoliko dana na vrata naše redakcije zakucao je bivši novinar jednog dnevnoga lista koji nam je velikodušno stavio na raspolaganje punu torbu ekskluzivnih tekstova i dokumenata koji su godinama skupljali prašinu u “bunkeru” njegove bivše redakcije. Na takav potez, kaže, odlučio se iz revolta prema svojim dojučerašnjim nadređenima koji su ignorirali njegovo istraživačko novinarstvo, kao i nekih njegovih kolega, i koji su “bunkerirali” svaki ekskluzivni materijal koji se ticao krupnih hrvatskih kapitalista, ali i šire.

“I dok se danas u Europi sve više cijene istraživački novinari, pogotovo oni koji neumoljivo razotkrivaju brojne afere, sumnjiva bogaćenja, te kriminal i korupciju na svim razinama društva, u mojoj bivšoj redakciji takvi novinari postaju trn u oku svojih gazda koji su svoje poslovne interese premrežili s interesima krupnoga kapitala i krupnih kapitalista”, kaže nam razočarani novinar. A na naše pitanje, zašto se odlučio nama, a ne nekoj drugoj redakciji ponuditi na raspolaganje takav ekskluzivni materijal, odgovorio je da u nas ima najviše povjerenja, jer smo ga kroz dosadašnji rad uvjerili da kod nas nema cenzure, te da neumoljivo razotkrivamo sve ono što drugi uporno skrivaju.
Tako je naša redakcija, prije svega zahvaljujući hrabrosti i odvažnosti tog novinara, došla u posjed ekskluzivnih dokumenata koji na najslikovitiji način otkrivaju punu istinu o našim najpoznatijim tajkunima, ali i onima iz šire regije.

Nekad su neki od njih bili istaknuti društveno politički radnici, vodoinstalateri, šoferi, sitni šverceri, šalterski službenici, trgovci drogom, direktori mamutskih socijalističkih kombinata, doušnici, svodnici, suradnici Udbe i KOS-a, a danas u rukama drže ogroman kapital i pripadajuću moć. Neki od njih su aktivni u politici, a neki su zbog kriminala i korupcije pali u ruke pravde.
“Oni vedre i oblače, zapošljavaju i otpuštaju na tisuće radnika, svakoj vladi nameću svoje odluke i zakone i u najkraćem – oni su istinski gospodari Lijepe naše. Neki su, pak, tijekom rata stekli milijarde eura kapitala, dok su drugi krvarili i živote gubili u Domovinskom ratu”, otkriva nam razočarani novinar.

Todorić, Končar, Rajić, Čermak, Joca Amsterdam, Zlatko Marić

U Hrvatskoj se već više od dva desetljeća podgrijava mit o “200 bogatih obitelji” koji se pripisuje prvom predsjedniku RH, pokojnom Franji Tuđmanu. Podsjetimo, ideja je bila da se prosperitet novostvorene države gradi na zdravim temeljima 200 odabranih bogatih obitelji, koje bi Hrvatsku uspješno preteglile iz otužnog socijalističkog sivila u kapitalističko, odnosno gospodarski prosperitetno društvo. Istodobno, s idejom o stvaranju 200 bogatih obitelji, u našoj zemlji su se počela događati raznorazna čudesa, počevši od one famozne pretvorbe i privatizacije koja je izrodila mnoge hrvatske tajkune za kojima se i danas vuku repovi golemih afera. Istodobno su se “rađali” i brojni ratni profiteri od kojih je jedino pravomoćno osuđen bivši premijer Ivo Sanader. Mnogi su, pak, pod krinkom višestranačke demokracije i tržišne ekonomije, postali bogati preko noći, jer su se zatekli u pravo vrijeme na pravom mjestu.
I dok nam država sve više tone u živo gospodarsko blato, po izvješću The Wealth Reporta, konzultantske tvrtke Knight Frank iz travnja ove godine, Hrvatska danas ima 220 multimilijunaša – dvostruko više nego što ih je bilo deset godina ranije! Dakako da listu tih multimilijunaša predvodi Ivica Todorić, kojeg se svrstava među pionire pretvorbe i privatizacije. No, Todorić je, za razliku od mnogih drugih, već imao ponešto poduzetničkog staža, ali što reći za one istinske izdanke socijalističke upravljačke elite kakav je bio, primjerice Danko Končar, pa do onih poput Luke Rajića i Željka Keruma, koji su krah socijalizma dočekali u kabinama kamiona i bagera?
Upravo je Danko Končar primjer bjelosvjetskog biznismena, čija predtajkunska biografija seže do “onih” vremena u kojima je, kao direktor jedne od poslovnih jedinica Jugoturbine, bio osuđen na 12 godina zatvora (od kojih je odležao osam) zbog privrednog kriminala. Danas je vlasnik tvornica i rudnika od Velike Britanije i Rusije do Južne Afrike.

Otkrit ćemo i punu istinu o silnom bogatstvu umirovljenog generala i naftnog tajkuna Ivana Čermaka, pisat ćemo o vezama nekih hrvatskih tajkuna s Jocom Amsterdamom, te kako je stvarao svoje zaštitarsko carstvo Zlatko Marić, kontroverzni vlasnik Sokol Marića i brojnih vrijednih nekretnina.

Kako su se bogatili?

Bit će tu dosta zanimljivog materijala o poduzetničkim uzletima najpoznatijih hrvatskih odvjetnika – Marijana Hanžekovića, Ante Nobila i drugih. Tu će se naći i imena nekih direktora iz komunizma koji su i u Lijepoj našoj nastavili uspješnu poduzetničku karijeru, primjerice Dragutina Drka, vlasnika Vindije, druge najveće mljekarske industrije u Hrvatskoj. On je jedan od socijalističkih direktora koji je privatizirao kompaniju koju je nekada vodio. Drk je vlasnik prvog Bentleyja u Hrvatskoj, a kupio je navodno i mnoge elitne nekretnine u Varaždinu. Nakon što je godinama financirao HDZ-ove predizborne kampanje na lokalnim izborima, prometnuo se u najvećeg financijera SDP-a, kojem je donirao maksimalnih 200.000 kuna.
Čitatelje će zasigurno zanimati kako su svoje prve milijune i cijela poslovna carstva sagradili Ante Vlahović, gazda rovinjskog Adrisa, koji je u socijalistička vremena bio komercijalni direktor u Tvornici duhana Rovinj. Nakon 1990., uspio je zahvaljujući monopolu na tržištu, kojeg su njegovoj tvrtki, navodno, omogućile dobre veze s tadašnjim premijerima i ministrima.
Plinio Cuccurin, od berača jabuka i političara postao je drugi najveći pojedinačni vlasnik Adris Grupe, a javnosti je poznatiji po opetovanom pokušaju preuzimanja političke kontrole nad Istrom kroz organizaciju Ladonja. O Ivanu Ergoviću, vlasniku posrnule Nexe Grupe, Anti Žužulu, čija je Školska knjiga najveći igrač na tržištu nakladništva i o čijim su brojnim aferama pisali ne samo naši, nego i mediji iz regije, napisano je dosta toga, ali nikada nije do kraja razotkrivena puna istina o njihovom putu od “trnja do poslovnih zvijezda”.
A kako su svoja poslovna carstva stjecali Anđelko Leko, Ivo Usmiani, Darko Ostoja, Mirela Lisičar, Marinko Mikulić, Igor Openheim, Mijo Gabrić, Milan Artuković, Jozo Petrović, Željko Udovičić, Slavko Linić, Đuro Gavrilovć, Mile Ćurković, Emil Tedeschi, Božo Čulo, Božidar Kalmeta, Dubravka Šuica, Milan Bandić, Slobodan Ljubičić Kikaš, Domagoj Milošević, Ivan Tolj i brojni drugi, pisat ćemo u narednim brojevima.

Alkemičar Todorić

Naš najuspješniji tajkun Ivica Todorić u bivšem je sustavu zajedno s ocem imao uhodan biznis sa cvijećem. No, koliko god bio uspješan u tom poslu, i dan-danas se postavlja pitanje, kako je u rekordnom roku od cvjećara postao vlasnik golemog dijela prehrambenog i trgovačkog sektora u Hrvatskoj? Tim više, što je još početkom 1992. u vlasništvu njegovog Agrokora bila tek zadarska Sojara i Agroprerada iz Ivanić Grada.

 

Luka Rajić – od kamiondžije do veletajkuna
Luka Rajić je vjerojatno jedan od najzanimljivijih likova tajkunske sage u Lijepoj našoj. Godine 1984. počeo je kao vozač kamiona u zagrebačkoj tvornici mlijeka Dukat, da bi deset godina kasnije postao njezin većinski vlasnik. Prije šoferskog posla prodavao je božićna drvca i raznu švercanu robu na zagrebačkim tržnicama, a kasnije je, usporedo s vožnjom za Dukat, kamionom dopremao jeftine sireve iz Čehoslovačke. Nepotvrđena legenda kaže da je sudbinsku priliku iskoristio kada je “po zadatku” odvozio bezvrijedne jugodinare u Bosnu i Hercegovinu, a odande dovozio devize. Kako bilo, danas je uzoran poslodavac i živi u Švicarskoj. Dukat je odavno prodao, a u Hrvatskoj je otvorio tvornicu generičkih lijekova.

Autor: 7dnevno

 

 

16 comments

  1. strauss

    To je posebna sorta naroda, njihovi su očevi partizančeki bili ,njih dvjesta bili su partijaši udbaši štafetari i pivači “druže tito mi ti se kunemo…..!” oni su stvorili jugoševiju, ma to su ljudi sve “znalci” od njih možete “sve” stvoriti. Ma njihov idol za kojega se i danas bore, da ima “počasn trg” ma, to je “veli čovuk” zamislite, u svojoj povjesti bio je bombaš, iza sebe je ostavija 1.200.000 ubijenih i u jame bačenih djece, zarobljenika, trudni majka, civila itd. Morate stvari te razumiti, a ne se ljutiti, danas je vrime lopovluka, nepravde, zločina, laži, snage, tojes moći. Kao “našim” lopinama, kome još tako pinta piva i zakonom su zaštićeni? Pravda nije za nas, nego upravo za ovih dvjestotinjak, jer i sud je uz njih,a,kako bi drugačije suci do pinezi došli? Zločini,priko njih se prilazi, a zločincima se vrlo šturo sudi, a masovnim zločincima,daju se trgovi i imena ulica, a da to nije tako, kobi bio novi egzikutor kad za to vrime dođe? Laž da se kažnjava i zabrani,tkobi po nevinim pljuva i neistine širio ,pa i u Crkvi?Moć,i oa njima triba, kako bi bez toga ovo sve bilo moguće,i kako bi bilo moguće uzeti na silu tuđu državu ili dio teritorija i predati ga na silu drugoj državi, kao što je bio slučaj 1918 ,1945, pa čujem i danas da ima jagme za naš teritorij? Čovječe, reče mi jedan stari Musliman, nestalo je pčele, ovce, prirode cvijeća i mirisa, a sa tim i čovjeka, danas vlada anarhija,sto ce ti zakon istina i pravda?

  2. Marijeto Krašovec

    Ne vidim problem koji se ne može riješiti,ako smo ’91 znali što treba napraviti.Sada smo u većem problemu nego onda,i ako svi sve znaju šta čekamo???Nije valjda razlog da su lopuže u večini

  3. mssilvija

    gnusno nemam rjeci samo znam da samo bjeda mali covjek kada nesto napravi ide corku a ovi podobni ne zalosno zato smo se borili .

  4. Zlatko

    Gadivi su objeručke prihvatili ukidanje zakona o ispitivanju porjekla imovine, a i onaj u kolicima u savskoj je to podržavo. Za par godina će i on biti tajkun, 25000 tisuća mjesečno i grofovski živuš sa 10000 sad vi izračunajte koliko je to novaca kroz 20 godina. A nije on jedini.

  5. Franjo

    Nemojmo tako ljudi su sposobni od karijere uz pomoc korumpiranoh I drzave dosli su do bogat sva nemoze to svatko samo odabrami ZDS

  6. Rajka Skurjeni

    Sjećam se tih članaka izlazili su u Nacionalu, tamo 90-tih, : Škegro i Rajić iz istog sela…. , pa Todorići od par staklenika karanfila do supermagnata,… pa kako i od malog seoskog kafića Ivica i Marica do velikog dvorca Bežanec i slično… Žaloso, istinito i već dugo poznato,,,

  7. Ljubica

    Da nas nema trebalo bi nas izmislit jer ovako glupog naroda nigdje nema . Svi sve znaju a ništa se ne događa. Raja kopa po smeću, ovrhe pritišću, jede se žnj kvalitete hrana … A sve nirmalno dani idu bogati se bogate siromašni siromaše i nikom ništa. Ode život i di si bio-nigdje, šta si radio-ništa!!!

    1. Milan

      Ako Vam je za utehu,sve je isto i u Srbiji….,mozda jos i gore!?

  8. Gordana jurjevic

    Mislim da me mama lose odgajala, a istu gresku sam ja napravila mojoj djeci.Ovo je primjer kako uspjeti, pa i kupiti diplomu. Uciti i biti posten je skroz deplasirano.

  9. Jasminka Timovski

    Samo otvaranje rana ovom osiromašenom narodu. Što god mi mislili i rekli ništa se neče promijeniti. Kako kaže Rojs: Tko je jamio, je jamio. Svaka priča je stavljanje soli na ranu.

    1. primoseq

      Tko je jamio,jamio je,je veoma lako pretvoriti u : Tko je jamio ostaje gologuz i ide najmanje 10-tak godina na prisilni rad.Samo treba natjerati onaj jadni DORH da radi svoj posao.Btw bar pola DORH-ovih pravnika trebalo bi također u zatvor zbog prikrivanja i neprocesuiranja kriminala..

  10. protiv rba mafije

    RBA leaks: Đurđa Adlešič 2.895.000,00 eura;
    Ingrid Antičević Marinović 1.407.800,00 eura
    Mato Arlović 1.000.670,00 eura
    Vesna Bandić 4.098.400,00 eura
    Mladen Barišić 6.300.800,00 eura
    Vesna Čačić 1.480.030,00 eura
    Ivan Čehok 5.631.500,00 eura
    Anto Đapić 2.831.400,00 eura
    Žarko Domljan 3.765.000,00 eura
    Tomislav Dragičević 1.691.250,00 eura
    Stjepan Fiolić 2.194.000,00 eura
    Stipe Gabrić Jambo 4.933.210,00 eura
    Branimir Glavaš 4.541.900,00 eura
    Zoran Gobac 2.377.000,00 eura
    Ana Hanžeković 9.710.000,00 eura
    Danijela Hebrang 2.758.000,00 eura
    Tomislav Horvatinčić 3.184.100,00 eura
    Dubravko Jagić (sindikat policije) 1.463.000,00 eura
    Tomislav Jakić 1.070.500,00 eura
    Ivan Jarnjak 1.663.500,00 eura
    Robert Ježić 2.970.000,00 eura
    Tatjana Josipović 1.641.000,00 eura
    Jozo Kalem 2.861.000,00 eura
    Dejan Košutić 3.183.000,00 eura
    Anton Kovačev 1.697.000,00 eura
    Miroslav Kutle 7.490.000,00 eura
    Šima Krasić 1.506.000,00 eura
    Mate Laušić 2.090.500,00 eura
    Budimir Lončar 1.943.900,00 eura
    Šime Lučin 1.376.000,00 eura
    Mario Mamić (Zdravkov sin) 8.279.000,00 eura
    Darko Marinac (Podravka) 1.160.000,00 eura
    Bianca Matković 1.370.000,00 eura
    Marinko Mikulić 4.590.000,00 eura
    Boris Miletić 1.915.300,00 eura
    Jadranko Prlić 4.964.000,00 eura
    Amir Muharemi 2.041.000,00 eura
    Vojko Obersnel 2.534.000,00 eura
    Ivić Pašalić 4.091.000,00 eura
    Saša Perković 3.580.000,00 eura
    Tonino Picula 4.791.000,00 eura
    Mirjana Pukanić 7.081.000,00 eura
    Jure Radić 3.773.400,00 eura
    Smiljan Reljić 1.772.000,00 eura
    Vesne Škare Ožbolt 1.571.000,00 eura
    Milorad Pupovac 2.638.000,00 eura
    Dainq Pusić 4.179.900,00 eura
    Borislav Škegro 2.759.000,00 eura
    Davor Štern 5.855.000,00 eura
    Mirjana Sanader 7.266.000,00 eura
    Davor Šuker 5.370.000,00 eura
    Dubravka Šuica 1.726.600 eura
    Ina Vidošević 4.563.000,00 eura
    Dragica Zgrebec 1.558.000,00 eura

  11. Još jedan tovar

    Većina njih ni nisu pravi vlasnici toga što imaju – Dukat – Škegro, Agrokor – Tuđmani…

  12. Tovar

    Kakve vise koristi spomnjati lopove , nista se njima losega nece dogodit , kakvog li smisla onda pisati o njima , kakvog smisla ima ????

Odgovori

Skip to content