Krikovi iz Pakla !?
Šezdesetih godina prošlog stoljeća dogodio se jedan događaj koji je kasnije prestrašio čitav ateistički svijet. Naime, Ruski (Sovjetski) geolozi istraživali su tada zemljine ploče
(koru) u Sibiru. Znanstvena ekspedicija vođena od strane najvećih stručnjaka raspolagala je svom potrebnom opremom za ova ispitivanja.
Specijalnom strojem i svrdlima bušili su rupu duboku 14.4 kilometra ispod zemljine kore, radi ispitivanja podzemnih procesa kretanja magme, temperature itd.¦
Svrdlo je odjednom ubrzalo rotaciju, “mora da postoji samo jedno objašnjenje. U dubini središta zemlje je šupljina…” ekao je dr. Azakov, voditelj te sibirske ekspedicije.
Sljedeće iznenađenje je visina temperature koju su izmjerili u tom dijelu zemlje. Kalkulacije su pokazale da je temperatura bila oko 1.100 stupnjeva celzija.
Dr.Azakov strogo je naglasio:
“Ovo je daleko više od onoga što smo očekivali, sve izgleda kao da se dolje nalazi pravi pakao i da praktički sve sagorijeva…”
U daljem tekstu navodi:
“…posljednje otkriće je međutim bilo još šokantnije za naše uši, toliko da su geolozi počeli strahovati da li da nastave sa projektom. Pokušali smo oslušknuti podzemna kretanja u određenim intervalima sa supersenzitivnim (osjetljivim) mikrofonima koje smo spustili kroz bušotinu. Ono što smo zatim čuli, preokrenulo je znanstvenu logiku u strah i uznemirenost. Bio je to neki tih ali i određen zvuk za koji smo prvo mislili da dolazi od naše vlastite opreme” …objasnio je dr. Azakov.
“…ali poslije određenih provjera opreme, shvatili smo da zvuk zaista potiče interno iz zemljine unutrašnjosti. Jedva smo povjerovali vlastitim ušima. Čuli smo ljudske krike i bolne jauke. Čak i ako je jedan glas nadjačavao ostale, mogli smo čuti tisuće, možda milijune duša kako vrište i urliču u pozadini. Poslije ovog jezivog, užasnog otkrića, otprilike oko pola znanstvenika je prekinulo rad na projektu iz straha. Srećom to dolje ispod zemlje je tamo i ostalo” – rekao je Azakov.
Na kraju je dodao: “Kao komunist ne vjerujem u Bibliju, raj, drugi svijet, ali kao znanstvenik od tada vjerujem u pakao. To je bilo stravično otkriće, znam dobro što smo čuli i potpuno smo uvjeren da smo došli vrlo blizu vratima pakla”.
S obzirom da je Rusijom tada vladao komunizam, cijeli je slučaj ubrzo zataškan i zaboravljen. Međutim početkom devedestih godina dio snimka (iako nije sasvim jasno kako) došao je prvo do ruske, a po tom i do svjetske javnosti.
Bez obzira na sumnjičavost/vjerodostojnost ovog uradka, kad čovjek to sluša ove jezive zvukove, mora se jednostavno zamisliti, preispitat sebe i cijelu svoju životnu filozofiju, ma kakva ona prethodno bila.
Upozorenje: snimka nije za one slabijih živaca!
Ovdje ga možete poslušati, jedan je od najslušanijih snimaka na youtubeu:
Nadalje ……………. znate li…?
Znate li da je Jacques Cousteau, čuveni podmorski istraživač, napustio ronjenje u dubokim vodama, neposredno prije no što je umro. Kažu da je to zaustavio jer je čuo u jednoj od podvodnih pećina, koje je istraživao, ljudsku vrisku.
Također se dogodilo drugi put, kad je jedan od njegovih ljudi, koji je bio u podvodnom zvonu, u najdubljem jarku, Bermudskog trokuta, imao slično iskustvo. Signalizirao je da ga odmah izvuku. Nakon što je došao sebi iz šoka, govorio je drugima o zastrašujućem iskustvu, čuvši “krikove ljudi u bolu”.
