JOSIPOVIĆU, ZAŠTO NE GOVORIŠ O OVOME? Ovo je popis pokradene partijske imovine i zlata nestalih pod upravljačkom palicom Mesića i Račana!

Pitanje partijske imovine i zlata nikada nije riješeno, a o toj problematici uporno se godinama šuti.

Premijer Zoran Milanović te aktualni predsjednik Ivo Josipović, nakon debakla u prvom krugu predsjedničkih izbora žestoko su se obrušili na HDZ. Korak dalje otišao je Milanović nazivajući tu stranku zločinačkom organizacijom. Uistinu, mora se priznati, najveća oporbena stranka mora čišćenje provesti do kraja, te iz svojih redova ukloniti one koji su krojili politiku u Hrvatskoj u eri osuđenoga premijera Ive Sanadera. No, kao što je već poznato, velika razlika između hrvatskih političkih elita kada se sve sagleda baš i ne postoji. U skladu s time, i u Milanovićevoj partiji, kada bi se kojim slučajem institucije poželjele time pozabaviti, imali bi javnosti što objašnjavati. Gdje je nestao novac Partije od 1990. do 1992. godine gašenjem računa njihovih organizacija, pitanje je koje svako malo, doduše stidljivo proviri u javnost? SDP je kao što je javno poznato imao partijske organizacije, koja su, pak, imale svoje žiro račune, a ti računi su ugašeni pa se postavlja pitanje gdje je otišao novac s njih i je li završio u privatnim džepovima? Ako je tome tako, znači li to da je i SDP organizacija koja se bavila ratnim profiterstvom?

Dolaskom HDZ-a na vlast utvrđeno je kako SKH većinu nekretnina nije stekao naplatnim putem ili izgradnjom vlastitih sredstava, te se u novoj Hrvatskoj vlast počela pripremati za pretvorbu društvenoga vlasništva u državno. Račan tada pristaje na tajne pregovore o vlasništvu nad partijskom imovinom sa Stipom Mesićem i Josipom Manolićem. Ovaj dvojac pomaže Račanu da njegova partija zadrži vlasništvo nad nekretninama koje je Savez komunista stekao otimačinom i pljačkama hrvatskih građana ili protuzakonitim darovnim ugovorima s jedinicama lokalne samouprave. Mesić kao prvi hrvatski premijer Račanu omogućava da se Savezu komunista Hrvatske omogući u tajnosti pretvorba društvene imovine koju je koristila partija, u privatnu imovinu SDP-a. Tako Račan postaje prvim političkim tajkunom u Hrvatskoj. Jednako kao što je svojedobno bjesomučno utvrđivana Sanaderova imovina, na istom principu utvrditi se mogla i ona partijska. O imovini SKH u svojim memorima progovorio je i profesor Zdravko Tomac.

“Država nije nacionalizirala imovinu SKH-a već ju je dala SDP-u. To je ogromna imovina, a dio tih stanova i vila je poklonjen dok je drugi dio prodan. Prodajom vila primjerice u Opatiji stjecala su se financijska sredstva za opstanak stranke”, tvrdio je svojedobno te pojašnjavao kako vladajuća stranka posjeduje ogromnu imovinu i stanove. Nakon analize i revizije imovine, mnogo toga je prodano, a nikada nitko nije provjerio je li prodaja transparentna. Država nije kontrolirala što se događalo s imovinom koju bi trebalo nacionalizirati. Gdje je partijsko zlato, pitanje je koje je Tomac postavljao. Naime, sve komunističke partije posjedovale su svoje zlato, odnosno crni ilegalni fond iz kojega su financirale ilegalno djelovanje. Glavni cilj tog zlata bio je osiguravanja značajnih materijalnih sredstava za krizne trenutke odnosno partijsko vodstvo ako dođe do gubitka vlasti. Titov SKJ i svi savezi komunista po istom modelu imali su partijsko zlato u svojim trezorima, a to je bila velika tajna o kojoj javnost ništa nije znala. Nakon sloma Jugoslavije i Saveza komunista te stvaranja novih država, u proteklih 20-ak godina u javnosti širom bivše Jugoslavije nema niti jedne informacije o tome gdje je nestalo partijsko zlato, postoji li te tko ga je eventualno prisvojio.

Radmanova vila

Ipak se o nekim ‘prisvajanjima’ u medijima progovaralo. Dok su se na Prisavlju koplja lomila zbog još jednog sukoba interesa glavnog ravnatelja HTV-a, Gorana Radmana, koji u svoju imovinsku karticu nije prijavio vlasništvo nad velebnom bohinjskom Vilom Park u Sloveniji, u javnosti se pojavio još jedan podatak koji baca novo svjetlo na cijeli slučaj, osobito na vladajući SDP koji je bio vlasnik te vrijedne nekretnine sve do 2003. godine. Podsjetimo, mediji su pozivajući se na podatke slovenskog AJPES-a pisali kako u slovensku tvrtku ‘Penzion park d.o.o. ‘ u siječnju 2003. ulazi Goran Radman s osnivačkim kapitalom od 648.765 eura te postaje 98,7 postotni vlasnik tvrtke. Ukupan osnivački kapitat tvrke prema službanim podacima iznosio je 652.528 eura, a upravo za taj iznos dva mjeseca kasnije u ožujku 2003. godine Radmanova tvrtka od SDP-a kupuje Vilu Park, što otkrivaju hrvatski mediji. Mjesec dana nakon kupnje tvrtke, Radman se i formalno uknjižio kao vlasnik bohinjske vile i zemljišta. Valja napomenuti da je za upravljanje i raspolaganje stranačkim nekretninama nadležan poslovni direktor SDP-a, a dugo godina tu dužnost obnašao je aktualni predsjednik Sabora Josip Leko. Međutim, on se detalja oko poslovanja s Radmanom nije mogao prisjetiti.

Vila Topi

Jedan od slučajeva prodaje jest Vila Topi u Opatiji, a prema ovlasti šefa SDP-a nakon dogovora s Račanom predsjednik Sabora Josip Leko ’95. godine odlučio je prodati zgradu u Opatiji. Punta Kolova 57 (“Vila Topi”, z.k. ul. 690, katastarska općina Veprinac, sagrađene na građevinskoj čestici 308, upisane u z.k. ul. 678 katastarske općine Veprinac) A.G.P-u iz Zagreba. U članku 2. kupoprodajnog ugovora, potpisanog 20. travnja 1995., navedena je ugovorena cijena u iznosu od 700 tisuća njemačkih maraka (kunska protuvrijednost). Prema tom ugovoru, o kojem se i ranije pisalo u medijima Leko je primio kaparu od sto tisuća njemačkih maraka na ruke, izbjegavajući uplatu na stranački račun. Iz ugovora je, tvrdi se na obiteljstojković.bloger.hr, evidentno da je Leko primio gotovinski ček kupca u iznosu od 600 tisuća njemačkih maraka. Kupac je platio punu cijenu vile, štoviše prava sudska procjena Vile Topi iznosila je pet milijuna njemačkih maraka. No, Račan i Leko, prema pisanju ovoga blogera vrijednost smanjuju na 700 tisuća da bi pokupili milijunsku razliku. Kupac vile taj je objekt platio u milijunskim iznosima, a na traženje današnjeg predsjednika Sabora prava cijena nije unesena niti u jednom dokumentu. Potvrdom od 17. studenog 1995. Leko je potvrdio kupcu plaćanje kupoprodajne cijene, a nakon toga je izvršen prijenos vlasništva kod Općinskog suda u Opatiji, pod predmetnim brojem Z-2808/95. Dodatna zanimljivost kod pretvorbe i privatizacije ovog objekta jest i činjenica kako SDP, odnosno bivši Savez komunista Hrvatske nije stekao vlasnička prava nad objektom naplatnim putem; izravnom kupoprodajom ili gradnjom; već otimačinom uz pomoć Gradske općine Opatije, još davne 1954. godine. To potvrđuje i “Darovna pogodba” (uvedena kod Općinskog suda u Opatiji pod. predmetnim brojem Z-147/5 između Gradske općine Opatije (potpisana od predsjednika Mirka Gotia) i Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske – CKSKH (potpisana od Zvonka Brkića). “Vila Topi” bila je upisana kao “općenarodna imovina”, kasnije kao društveno vlasništvo. Svojedobno se Račana prozivalo i zbog prodaje kuće u Sloveniji za dva milijuna dolara, a navodno se tim novcem financirala izborna kampanja u siječnju 2000. godine, ali te tvrdnje pokojni premijer je odbacio. Nejasna su i postupanja s vilom u Makarskoj (tzv. ‘Partijskom školom’) koju je SDP dao u zakup fizičkoj osobi, a sa RH je vođen spor oko vlasništva.

Zgrada u Nazorovoj

U medijima se svojevremeno potiho pojavila priča o zgradi u Nazorovoj 70, koja je 1948. godine uknjižena kao vlasništvo CK SKH, a koju je SDP u dogovoru s nasljednicima prodao njemačkom veleposlanstu, a prema pisanjima medija, novac je navodno završio na tajnom računu stranke u Beču. Odgovarajući na pitanje na što je potrošeno 700 tisuća maraka, Leko odgovara da ništa nije sporno jer isti je potrošen za potrebe stranke. Leko je također jedne prigode tvrdio da je u Zagrebu u SDP-ovom vlasništvu tek zgrada na Iblerovom trgu, koju je stranka dobila u zamjenu za Kockicu. No, zbog Kockice su prozivani od strane Antuna Vrdoljaka koji je tvrdio da su u SDP-u za tu zgradu dobili 17 milijuna maraka. SDP i ASH svojevremeno su se također tužili sa Gradom Splitom zbog vlasništva zgrade na Bačvicama u kojoj imaju sjedišta podružnih organizacija.

227 stanova i 122 poslovna prostora

Ministarstvo pravosuđa svojedobno je sastavilo popis imovine kojom su raspolagale bivše društvno-političke organizacije. Prema njemu, SKH raspolagao je sa 15.131 četvornim metrom zemljišta, 102 poslovna prostora i 227 stanova. Savez socijalističkog radnog naroda, čija je sljednica Akcija socijaldemokrata, raspolagao je s više od 12.000 četvornih metara zemljišta, 77 poslovnih prostora i 39 stanova. Ukupno je bilo više od 504.000 četvornih metara nekretnina koje su koristile bivše društveno-političke organizacije, a kasnije stranke sljednice.

Autor: I. Delić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save