Leteći Subašić: Bog i Hrvoje su moja velika snaga
Monaco ima svojeg kneza koji upravlja gradom, odnosno državom, međutim, imaju i neokrunjenog kralja Danijela Subašića, Zadranina koji čvrsto u ruci drži nogometno žezlo! Subašić je u uzvratnom dvoboju s Arsenalom doslovce izluđivao napadače engleske momčadi, jer je nakon dva primljena gola praktički zaključao svoja vrata i tako sačuvao mrežu i svoj Monaco odveo u četvrtfinale Lige prvaka! Uspjeh je kojem se malo tko nadao, međutim, Danijel ima svoju priču koja nije od jučer.
– Valja imati vjeru u sebe, jer ne smije se zaboraviti da smo prije dvije sezone igrali u drugoj ligi, a danas smo u četvrtfinalu natjecanja u kojem je pristup, figurativno rečeno, dozvoljen samo velikima! To smo i potvrdili u dvoboju s Arsenalom, u kojem se moja momčad branila devedeset minuta, napose zadnjih 15-ak minuta kad je bila prava opsada našega gola.
Uspjeli smo u naumu i zato jesmo bili onako sretni nakon dvoboja. Sutradan smo sve potisnuli u stranu i nastavili trenirati kao da se ništa nije dogodilo, jer želimo trajati u Ligi za prvaka – veli Subašić čije su izvrsne obrane mnogi Zadrani pratili s oduševljenjem.
Pozdravi iz rodnog grada
– Uvijek su mi najdraže riječi potpore i čestitke koje dolaze iz rodnoga grada. To me osobito veseli, posebice što je sve došlo nakon jedne velike bitke s moćnim Arsenalom koji vrvi vrhunskim igračima. Ne mogu sakriti, gode mi i pohvale Olivera Giruoda, sjajnog igrača koji rekoh nije usamljen u engleskoj momčadi. Mislim da imaju najjači napad u Europi, pravo su čudo. Eto, nismo im dozvolili da nas preskoče i zato je naš prolazak dalje doista vrhunski rezultat – istaknuo je Danijel.
O njegovim brojkama se naveliko pisalo, ipak, valja podsjetiti da je u francuskom prvenstvu 842 minute proveo na vratima, a da nije morao po loptu u mrežu. U Ligi prvaka najviše je isticano njegovo ime, međutim, unatoč svim tim nepobitnim činjenicima “dušebrižnici” su mu stalno tražili zamjenu.
– Nisam se opterećivao takvim pričama, nego se okrenuo radu, jer samo se tako može napredovati, svakim danom činiti boljim. Spoznaja da sam u drugoligaški Monaco došao 26. siječnja 2012. godine i da danas ta ista momčad igra u četvrfinalu Lige prvaka najbolji je odgovor svima koji su možda mislili drukčije. I nisam poletio nakon ovoga povijesnog uspjeha, štviše, čvrsto sam s obje noge na zemlji i tako će ostati.
Neka me zdravlje posluži, ništa drugo ne želim. Ne opterećujem se na današnjim hvalospjevima u medijima koji gode svakome, pa tako i meni. Znam da moram raditi i samo raditi, pa o nekakvim daljnim planovima uopće ne razmišljam. Moje su misli vezane isključivo uz Monaco – zbori Subašić koji je jednim uhom stalno u Stanovima. Jer kako kaže nije mu svejedno hoće li Zadar imati prvoligaša.
Štimac je veliki stručnjak
– Moje obaveze mi ne dozvoljavaju da stalno budem u tijeku, međutim, kad god stignem “bacim oko” što se zbiva u Zadru, drago mi je ako uspijem i pogledati neku utakmicu. Jer to je moj klub iz kojeg sam krenuo u svijet nogometa.
Dobra je stvar što je u Stanove stigao Igor Štimac, veliki nogometni stručnjak i veliki motivator, zato još više vjerujem da će uz odlične pojedince koje ima na raspolaganju ostvariti cilj, odnosno, ostanak u prvoligaškom društvu. Držim im palčeve – veli Danijel.
Njega očekuje nastavak dobre priče i kroz reprezentaciju, 28. ožujka na Maksimiru će se igrati kvalifikacijski dvoboj za Europsko prvenstvo.
– Sve što sam do sada radio, od igre u Zadru, pa Hajduku u konačnici i nastavak niza u reprezentaciji Hrvatske išlo je prema planu. Nadam se da će se tako nastaviti i da ćemo protiv Norveške uzeti tri boda – zaključio je Subašić.
Čim je završio ogled s Arsenalom, Subašić je još jednom iskazao svoju povezanost s tragičnom preminulim nogometašem Zadra, Hrvojem Ćustićem. Danijel je istrčao pobjednički krug s majicom na kojoj je fotografija njegovog velikog prijatelja Hrvoja. Na njoj velikim slovima piše “Zauvijek”, te “gdje si sad moj anđele”.
– Od onoga tragičnoga dana, kad su me kao i sve druge suigrače, skroz obuzele emocije, nosim tu majicu i svaki put kad sam u Hrvatskoj, odnosno, Zadru, izradim nove kako bi ih imao uz sebe. I tako će ostati dok god budem igrao nogomet i uvijek će to biti oblik izražavanja moje privrženosti i neprestane misli na Hrvoja. On i Bog su mi velika snaga koja dolazi odozgo! Iz mojeg srca Ćustić neće otići nikada – emotivno će Subašić.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
