ZVONIMIR HODAK: Otkud Glogoškom lova za onako luksuzna kolica?!!
Briljantni lijevi mediji: Dopingira li se Glogoški, otkuda mu lova za luksuzna kolica?
Fotić je snimio tajkuna Đuru kako sa svojim turbo luksuznim kolicima ulazi u “kuću za liječenje“. Zatim su zamolili poznatog novinara H.K.J. da se u Osijeku raspita o atletskoj karijeri Đure.
Od ponedjeljka do subote izbivao sam iz Lijeve naše. Što znači bez uobičajene privilegije listanja, čitanja i križanja pročitanog. U tih pet ožujskih dana toliko se toga dogodilo, puno bola i dramatike u svijetu, ali i u glavama ljubimaca Lava Trockog. Dramatični suicid poremećenog kopilota koji je povukao u smrt 149 nevinih ljudi. U sferi tzv. istraživačkog novinarstva zablistali su punim sjajem Jutarnji i Večernji. Subotni Jutarnji na naslovnoj strani donosi vijest koja pomalo ledi krv u žilama. Dva sjajna i iznimno hrabra novinara Robert Bajruši zvani mali Puki i Tomislav Kukec zvan Kuki došli su do ekskluzive i to kakve. “Gdje spava Đuro Glogoški dok traje prosvjed u šatoru“.
Primjetili ste da na kraju nema upitnika. Što samo po sebi potvrđuje osnovnu tezu da Đuro spava i to tako što je “prisvojio kuću za liječenje invalida u Zaprešiću“. Do sada sam kao pravi hlebinac mislio da se invalidi liječe u bolnicama. Sad Robi i Tomica tvrde da se liječe u kući u ulici Lj. Gaja 27. Tu kuću, bolnicu, prisvojio je atletski razvijen i utreniran Đuro Glogoški i tako, po Jutarnjem, sprečava prave invalide koji se tu trebaju liječiti. Ne žele se tako etablirana novinarska pera bavit tricama kao što su bankomati u Ministarstvu kulture, a koje je osnovala bivša ministrica. Ili istraživati što se dešava u Ministarstvu poljoprivrede ministra Jakovine kojeg je, kao i Andreu, denuncirala revizija. Oni nisu denuncijanti. Oni su nanjušili zlatni novinarski Gral za koji bi na kraju godine mogli od Fra Duke dobiti pismenu pohvalu. Koju bi si mogli negdje i uokviriti. Kad su naši “junaci Gajeve ulice“ postali svjesni kakovu robu imaju u ruci baciše se udarnički na posao.
Fotić je snimio tajkuna Đuru kako sa svojim turbo luksuznim kolicima ulazi u “kuću za liječenje“. Zatim su zamolili poznatog novinara H.K.J. da se u Osijeku raspita o atletskoj karijeri Đure. Dopingira li se, otkuda mu lova za luksuzna kolica i slično.. I novinarska zvijezda H.K.J., nakon empirijskog istraživanja, javlja slijedeće: “Kuća ugodna oku u osječkoj Marijanskoj ulici koje glasi na obitelji Glogoški, Tatjanu i Đuru, sjedište je ujedno i Udruge 100% HRVI 1. skupine. Susjedi su rezignirani o bračnom paru koji, kako napominju, vrlo rijetko viđaju.“ Molim da se odmah ne pljuca po meni. Tekst doslovno glasi tako kako ga citiram. O tempora o lektoris. I ratni izvjestitelj iz Osijeka H.K.J. odmah je prokužio da su ”susjedi su rezignirani o bračnom paru…“ što god to značilo.
Da bi se malo, kako kažu Zagorci, stvar ”podboltala“ zatraženo je stručno mišljenje Jadranke Kosor. Evo tih mudrih misli. Kaže Jaca: “Kad smo Udruzi predali kuću, nismo očekivali da bi netko to mogao zlorabiti. Što je s invalidima kojima je kuća trebala, a nisu je mogli koristiti”. Da su 100% invalidi čekali u redu jer im je kuća trebala, Jaca pretpostavlja, a pametni novinari pretpostavku odmah pretvaraju u činjenicu. Zato na kraju pitanja koje si postavlja Kosorica i nema upitnika. U ovom pamfletu sve je neupitno. U nedjeljnom Jutarnjem H.K.J. javlja o ogorčenju koje vlada u Osijeku zbog te neviđene pljačke. Tako izvjesni Tomislav Holjevac Dida rafalno izvaljuje: “On ima zasluge iz rata i to nije sporno, ali ovo ponašanje ukazuje na nešto drugo: on je postao parazit na sramotu svih poštenih branitelja Domovinskog rata.“
Ajmo sad podvući zajednički nazivnik i vidjeti koji smo rezultat dobili. Teški 100% – ne branitelj nego dragovoljac Domovinskog rata -spava u kući koja je i sagrađena da bi služila upravo 100% invalidima. Revizija denuncira Andreu Zlatar i Jakovinu, a Fred Matić denuncira Glogoškog. Kad smo već kod denunciranja, zanima me kad će Puki i Kuki objaviti razgovor s trojicom vojnih policajaca koji denunciraju Freda Matića tvrdeći da je on mobilizirani dragovoljac te da je tako mobiliziran dospio u Vukovar 1991.g. I još nešto bode oči ispod crte, a to je činjenica da je pamflet “Prisvojio kuću za liječenje invalida u Zaprešiću“ najniža točka do koje se članovi lijeve medijske falange u Hrvata mogu spustiti. Niže ne može, ma koliko se trudili!
Danijela Trbović postala je popularna kao voditeljica emisije Najslabija karika. Na vrhuncu popularnosti izjavila je da bi izdala i prodala tada odbjeglog generala Gotovinu za obećanu gotovinu od koje bi 10% dala za humanitarne svrhe. Ali je ispalo da je sirota humanitarka u lancu Gotovininih izdajnika bila tek najslabija karika.
Isusovački marksisti, kako zlobnici nazivaju, Styria International vlasnika Večernjaka ne žele u istraživačkom dijelu medija kaskati za Jutarnjim. Zbog toga je Iva Puljić –Šego dobila naizgled lagan zadatak. Tko je najbogatiji hrvatski predsjednik. Zašto je to lagan zadatak? U percepciji hrvatske javnosti to je davno riješeno. Jedan od predsjednika zampio je tu titulu brojnim nekretninama: četiri stana u Zagrebu, u Lijevom Sredičkom ima građevinsko zemljište, itd. Površna procjena kaže da sve to iznosi preko 6.000.000 kn. Međutim Iva kao da se odlučila malo šegačiti te nakon dugog razmišljanja i zbrajanja napokon se predomislila.
Apsolutni pobjednik sa “bogatstvom“ procjenjenim sa 15.200.000 kn. najbogatiji je pok. predsjednik Tuđman. Iva ima svoje izvore. Vjerojatno one iste koji su 2000.g., britanskoj televiziji dali podatak da je pok. Predsjednik sklonio iz zemlje oko 10 milijardi dolara. Teška vremena! Puno se trošilo! Vraćalo se dugove, a ostalo je ipak još 15 milijuna i nešto sitno. Bravo Iva! Ono što je do sada bilo u sferi trača, sad je jedna ozbiljna i analitički navudrena novinarka dokazala i svima pokazala. Što? Da je iza Tuđmana ostala obiteljska kuća u Nazorovoj NAVODNO vrijedna preko dva milijuna eura. Ankici je, po Ivi, NAVODNO iza Tuđmanove smrti pripao novac sa tri računa u Zabi na kojem je NAVODNO bilo više od pola milijuna kuna. Dalje Iva je skužila da je Tuđman-pogađate – NAVODNO bio vlasnik vrijedne zbirke umjetnina sa slikama Murtića, Lackovića itd. No, piše Iva, Tuđman se NAVODNO volio hvaliti da u svojoj kolekciji ima sliku Pabla Picassa. Ivana je čula da postojanje te slike kod Tuđmana nikada nije utvrđeno, ali je to, po njenom stručnom mišljenju, neprocjenjivo vrijedna slika pa je pok. Predsjednik daleko najbogatiji. Kod Josipovića i Mesića nema NAVODNO. Ni uzvodno. Za Tuđmana je Iva koristila kao izvor legendarnu lijevu heroinu Ankicu Lepej koja je otkrila da Tuđman ima u Zagrebačkoj banci ušteđevinu od 250.000 maraka. Današnjih 125.000 eura. Ali kako skupiti 15.milijuna kuna? Malo pitaš Mesića, malo Stazića, malo Butkovića, malo Jelenu Lovrić i evo ti Bandićeve jamčevine. To NAVODNO objaviš u NAVODNO ozbiljnom listu i nadaš se da je javnost to NAVODNO popušila. A to se Iva Puljić-Šego samo malo šegačila sa svima nama!
Ako je Iva Puljić-Šego odlučila NAVODNO uzeti na zub Tuđmana, bilo bi humano da ga bar uzme na – zub mudrosti.
Dr.Fred Matić je došao do novog medicinskog otkrića. Mudar i svestran, što je pokazao kad je postao mobilizirani dragovoljac, sada urbi et orbi šalje poruku: “PTSP nije bolest već politička kategorija“. Mislim da je vrijeme da ga ministar Varga uzme za svog pomoćnika. Možda se utvrdi da se ipak radi o bolesti. Osobito nakon odluke koja će mu još više dignuti ionako veliku popularnost. Kaže Fred da dragovoljci koji protestiraju u Savskoj od 1.travnja više neće moći koristiti vodu i WC njegovog Ministarstva. Poruka bi bila puno uvjerljivija da dragi i šarmantni Fred, zvan “punjena ptica“, taj datum iz humanih razloga pomakne na 10.travnja. Taj dan dobio bi čvrstu i odriješitu poruku Antifašističke lige na čelu s Zoranom Pusićem.
Dok se Hrvati muče da pomire svoje bruto navike sa svojim neto prihodima, antifašisti misle da su došli na štih. Branko Lustig, koji je pravi fašizam osjetio na svojoj koži, kaže ovih dana da fašizma u Hrvatskoj više nema. Kaj god! Pusić, Josipović i preživjeli drugovi misle da je zadnji čas da se dignu. Guja gmiže! Problem su lažni branitelji. Što je sa lažnim antifašistima? Ravnodušna, uspavana i eutanazirana Hrvatska sada mora rješavati psihosociološki fenomen fašizma. Mladi antifašisti, antifašistička ljiga. Ono malo fašista koje ima na lageru Documenta čuva za sebe. Nedostaje repromaterijala. Ali ne nedostaje ideja. Jednostavno svatko tko ne prihvaća naš svjetonazor je fašist.
Fašisti nam dižu tlak ispod šatora u Savskoj 66. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu je ortodoksni fašista. Predlaže da se u Kazneni zakon unese odredba protiv onih koji vrijeđaju Domovinski rat. “Čisti verbalni delikt” rokću kvaziantifašisti. Turudić se ne da. Onda je i progon onih koji negiraju Holokaust verbalni delikt. Onih koji u Francuskoj negiraju turski genocid nad Armencima 1915.g., i idu zbog toga u zatvor. Zakonom je u Francuskoj zabranjeno negirati francuske zločine u Alžiru dok je isti bio francuska kolonija u Sjevernoj Africi. Antifašisti žarko računaju na državne jasle. Njima, za razliku od glave, želudac daje do znanja kad je prazan. Kako se onda ne složiti s duhovitim cinikom XX stoljeća Winstonom Churchillom koji je još 1946. g., rekao: “Sadašnji antifašisti brzo će postati novi fašisti”. Barem što se tiče Hrvatske, Winston je potpuno u pravu. No vrijeme nije saveznik antifašista. Gerijatrija je nepobjediva. Mladi antifašisti ostat će jednog dana na tankom ledu.
Kad smo već kod Churchilla, podsjetit ću na njegovo razmišljanje koje se može reflektirati i na fašizam: “Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka.“
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
