IVICA ŠOLA: Religijska nepismenost postaje problem

Religija je milenijima, u dobrom i lošem smislu, oblikovala svijet, kolektivne i individualne identitete. Čak i kada negiramo religiju, kada se protiv nje borimo, ostaje činjenica da, premda bili i ateisti, oblikovani smo od simbola sadržanih u (velikim) religijama, kako tvrdi Jung. Bez poznavanja religija ne možemo ni danas razumjeti sebe, kao ni druge.

Zato je zabrinjavajuće, pogotovo nakon što se islam na negativan način vratio na svjetsku pozornicu, njegovi ekstremni elementi ušli su nam u kuće i u duše na način straha koji je opustošio europske metropole, da vrlo slabo poznajemo svoju, a kamoli tuđe religije.

Zloporaba svetoga
Mi stalno govorimo o različitim vrstama nepismenosti koje bi nam na razne načine mogle naštetiti, od prometne do informatičke, no nitko ne govori o religijskoj nepismenosti na koju više nemamo pravo. Naime, premda na zločinački način, politički islam nas posvjetovnjačene zapadnjake podsjetio je, iako perverzno, da postoji pojam “svetoga” zbog kojeg su ljudi spremni žrtvovati vlastiti i tuđi život. Napominjem, na perverzan način, zločinački – to je zloporaba svetoga. Mi na Zapadu ne znamo što bismo sa svetim, pa ga guramo u privatnost, izbacujemo iz društva, pa nam onda pervertirano “sveto” eksplodira u srcu Europe.

Prvi plod religijske nepismenosti, bar na Zapadu, koji ne zna što bi sa svetim, jest stavljanje znaka jednakosti između svih (monoteističkih) religija, trpa ih se u isti koš, izjednačava s nasiljem. Tomu posebno pridonosi scijentizam, totalitarna aberacija znanosti, koja izvan vlastitog jezika i metode ne dopušta bilo kojem drugom jeziku, bio on mitološki ili pjesnički, da može biti topos istine, da nerijetko može reći više o tome što je čovjek od svih neurobioloških traktata. Za njih je ovo skandalozna tvrdnja, za njih religijski narativ treba totalno odbaciti, pače, nasilno izgurati iz škola, “da ne kvari mladež”. Religija je eventualno prihvatljiva kao običaj, kao Božić, ako je pretvoren u marketing monoteizma tržišta.

Islam i kršćanstvo nisu isti. Da ne ulazimo u finese, napomenimo da objava u kršćanstvu nije ista kao u islamu, da je Isus iz Nazareta podosta drukčiji utemeljitelj religije od proroka Muhameda, da je širenje prvotnog kršćanstva i prvotnog islama totalno oprečno, da je pojam mučenika u kršćanstvu i islamu različit, da je slika Boga o kojoj govori Isusu podosta drukčija od one o kojoj riječima i djelima govori Muhamed…

Ne znaju ni Očenaš
Ne samo na razini teologije već i na razini kulturoloških implikacija islama i kršćanstva vidimo značajne različitosti. Kultura obilježena kršćanstvom, uz podosta krvi, iznjedrila je demokraciju, kultura obilježena islamom, unatoč istoj krvi u međusobnim prijeporima, tavori u teokraciji…

U ovo ludo vrijeme ne možemo si dopustiti luksuz religijske nepismenosti i neinformiranosti. Ne kažem da svi trebamo studirati teologiju ili religijske znanosti, ali da se trebamo prestati ponašati s religijama kao s nogometom: Tu su svi stručnjaci, svaki Hrvat bi mogao biti izbornik. Tako je i s religijom, svi smo stručnjaci, svi “kužimo stvari”. U toj atmosferi najbolji su mi oni koji bi branili “kršćanske korijene Europe”, a ne znaju izmoliti ni Očenaš…

Autor: Ivica Šola/Glas Slavonije

Odgovori

Skip to content